SRETAN TI ROĐENDAN DOMOVINO HRVATSKA

0

Sudionik sam događaja onog povijesnog dana 25. lipnja 1991. godine, kada se proglasila:SAMOSTALNA I SUVERENA REPUBLIKA HRVATSKA! Osjećaj stvaranja, nedvosmisleno i neponovljivo budio je u nama ponos,  što se u naše vrijeme ostvario tisućgodišnji san o Samostalnoj i Suverenoj Državi.

Naviralo je i sjećanje na sve one znane i neznane junake, kojima se taj san, nažalost, nije ostvario. Nestajanjem „Drugih Bogova“, koji su nasilno uselili u naše vrijeme, neizreciva je Božja ljubav,  darovana po muci i križu, jednom sužanjskom narodu. Granulo  je   istinsko svjetlo slobode. Jedan dio Zastupnika iz redova SDP-SKH napustio je Sabornicu, izražavajući svoje protivljenje uspostavi samostalne države. Ne shvaćajući, nisu mogli osporiti rađanje Novog Svijeta, koji se neprestano stvara snagom svojih očeva i Kristova duha. Tako, istinsko svjetlo slobode, nije obasjalo sve dijelove našeg naroda. Mnogi bi, još uvijek, mrakom tjerali mrak, mržnjom ljubav, istinu neistinom. Nemaju snage suočiti se sa istinom, a nemaju ni danas. I  PUT  DO ISTINE  JEDNAKO JE  DUG, KOLIKO I  PUT  DO  SLOBODE!

Čovjek je po svojoj najdubljoj naravi društveno biće i bez odnosa s drugima ne može ni živjeti, ni razvijati svoje sposobnosti. On je o sebi izrekao mnogo mišljenja, različita, pa i suprotna, u kojima se često, ili toliko uzvisuje,  da sebe smatra apsolutnim (vrhovnim i isključivim) mjerilom:ili se snizuje do očaja, odakle je tjeskoban i smeten. Podijeljen u samom sebi, pruža sliku borbe i to, dramatično, između dobra i zla, između svjetla i tame. Što više, čovjek otkriva da je nesposoban da sam od sebe, uspješno suzbije nasrtaje zla, tako da se osjeća okovan verigama. U dubini savjesti otkriva zakon, koji on sam sebi daje, a ne prima ga kao dar. U tom intimnom zakonu,  jest,  čovjekovo dostojanstvo i smisao života.

Sa aspekta elementarne psihoanalize, trebamo se rasteretiti unutarnjeg mučenja, moramo kao narod reći istino o sebi i svojoj mukotrpnoj povijesti, ma kako god je nazivali, jer bez te istine nema: SAMOSTALNE NI SUVERENE DRŽAVE! Istinu treba tražiti, istraživati, istinu još više treba činiti, istinu o sebi i drugima, istinu o svemu što postoji, da bismo postali mnogo više od toga. Neistinom možemo raniti i „ponovno ubiti drugoga“, koja nam često onemogućuje da budemo ono što jesmo, da postanemo ono na što smo kao ljudi pozvani. Još uvijek lutamo, kako bi rekao naš narod:“Od nemila do nedraga“. Zbog toga se sukobljavamo i dijelimo, kroz cijelu povijest, pa i danas. Zbog toga smo bipolarno društvo, egzistencijalno neurotično, puni egoizma, cinizma  i hedonizma. Još uvijek, ravnodušno brojimo mrtve, zaboravljamo da nam je život darovan. Ubijamo i na druge načine, a ne samo oružjem:riječima, nepravdom, iskorištavanjem tuđeg rada, ravnodušnošću i na stotinu načina.

ZABORAVLJAMO DA NAM JE  LJUBAV  POTREBNA, KAKO  BISMO MOGLI  ŽIVJETI!  O,  KAD  BI  POVIJEST  HTJELA  TE  RUŽNE  USPOMENE  UZETI  SA  SOBOM, riješili bi mnoge životne probleme!Dokle ćemo padati?. Evidentna je umornost i bezvoljnost zbog stalnih razapinjanja, razlomljena agresivnim ljudima i idejama prošlosti, uskogrudnim i političkim interesima, potiskivana i ucjenjivana interesima unutarnjih i vanjskih moćnika. Dokle god ne promijenimo Izborni zakon, sve Parlamentarne stranke i dalje će ostati stranke poslušnika i poltrona, pogotovo kada se biraju,  preživjelim,  delegatskim sustavom. Dokle god stranke ne budu imale koncentraciju i nacionalnu kompetenciju znanja i domoljublja, ostat ćemo u nametnutoj javnoj percepciji, koju narod „kažnjava“ne izlaskom na izbore. Potrošenim povijesnim konceptom, Hrvatska se nalazi u zakonitom povijesnom konceptu, gdje se rađa suvremeni politički narod. Budući da je nacionalna država rodno mjesto modernoj demokraciji, ona je jedino jamstvo njezinog opstanka, pa je novosmjeraška politika od nacionalne države k državi građana, smišljeno se demontira nacionalna država i njene institucije. Zbog toga ne možemo urediti državu. Smišljenom demontažom, još uvijek, nemamo zaokružen i cjelovit, povijesni, politički ni ekonomski odgovor.

Hrvatska se povijest skandalozno narušava. Unoseći posvemašnju zbrku, gdje se „etničke“obilježavaju nacionalnim manjinama, strukturalno se isprečuje hrvatski Ustav, posebice njegova ideopolitička (ne povijesna)arhitektura izvorišnih osnova (preambula). Na ta se način boljševički zakrivljuje i potire i ono malo istinskog (ratnog) demokratskog antifašizma kao ideje, kao izvorištem impotiranih (anti)fašističkih podjela i prijepora, po kojima se odmjerava svako pitanje“od filologije do ginekologije“. Spomenuta arhitektura, upravo esencijalno onemogućava da se Hrvatska oblikuje kao suvremeni politički narod. Međutim, paleokomunizmu usprkos, narod ima pravo popraviti, preinačiti svoj Ustav;jedno pokoljenje ne može podvrći drugo pokoljenje svojim zakonima. (Čl. 28. Ustava Narodne Skupštine Francuske iz 1793. god. ).

NE  MOŽEMO  UBIJATI  BOGA DA BI GOSPODARILI   LJUDIMA! Moramo svim snagama promijeniti način odabira ljudi, koji vode hrvatsko društvo, koji ima neotuđivo, samosvojno pravo izgraditi zgradu u kojoj živi! Na kraju mogu samo zavapiti: Ponesi Gospodine na valovima svojim,  ove lađe nasukane, stare kuće ostavljene, te uz pomoć vjetra probudi vjeru i ljubav zaspalu, spasi naše bijele stijene djevičanske!Izlij svoje podnevno zlato na gotovo izgubljeni narod svoj. Probudi ugašeni tračak svjetlosti na našu domovinu. Omekšaj ćudi kamene i zagrij grudi ledene!

Dr. Filip Šalinović

Comments

comments

Share.

About Author

Comments are closed.