NAJBOLJA HRVATSKA RUKOMETAŠICA 2015. GODINE – MARTA ŽDERIĆ

0

Hrvatski rukometni savez i Sportske novosti tradicionalno već 22 godinu biraju najboljeg rukometaša, rukometašicu, trenera i sudački par godine. Ove godine u sklopu večeri rukometa održano je proglašenje najboljih u godini koja odlazi, za najbolju rukometašicu godine proglašena je Neretvanka iz Ploča vratarica Marta Žderić članica Budućnosti iz Podgorice i Hrvatske reprezentacije, te ujedno od osamostaljenja Hrvatske jedina rukometašica sa titulom najbolje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Zanimljivo da je nakon uzastopnih sedam godina prekinula dominaciju Andreje Penezić i sa istim brojem 65 osvojenih bodova, ali sa više prvih mjesta proglašena najboljom rukometašicom godine u konkurenciji 10 nominiranih rukometašica. U dosadašnja 22 izbora Marta je tek druga vratarka kojoj je pošlo za rukom da kao naj bolja podigne pehar jer prije nje to je uspjelo jedino još Ljerki Krajnović.
151229_martaMarta Žderić 25-godišnjakinja koju kamera voli, svojom otvorenošću, karakterom, ljepotom i visinom podsjeća nas na manekenku, na naš poziv bez razmišljanja odlučila nam je u kratkim crtama ispričati vrijeme od početka karijere do danas.
– Da li se sjećaš prvih početaka, kad i gdje je to bilo?
Sa navršenih 8. godina na nagovor nešto starije moje drage prijateljice Ivane Jelčić kojoj ću kasnije bili i konkurencija pokucala sam na vrata rukometnog kluba Dalmatinka gdje su me lijepo primili, a već sam se odlučila stati između vratnica.
– Kako je bilo u samom početku?
Kao sve novo što u životu imate prvi put tako i svakodnevni trenažni procesi ispunjavali su me, u tim trenutcima nisam kao ni mnoge moje vršnjakinja niti slutila o nekoj karijeri, a bilo je trenutaka kad su me razmišljanja odvukla dali odustati ili nastaviti dalje. Ostala sam zahvaljući entuzijazmu i svojoj borbenosti te podrški mojih najmilijih koji su vjerovali u mene.
– Rad, rad i samo rad, čekajući svoju prilku kako si to vrijeme proživljavala?
U Dalmatinki sam prošla sve uzrasne kategorije i kad sam još sa nepunih 16.godina sjela na klupu seniorske momčadi, a gledajući kako treneri Ante i Ivan Jerković nesebično trošeći svoje slobodno vrijeme i znanje učeći me, rekla sam sebi Marta doći će i tvojih 5.minuta.
– U to vrijeme jedan trenutak ti je u neizbrisivom sjećanju koje ga se uvijek rado sjetiš?
Kako da ne,… smijeh, moj prvi ozbiljniji intervju koji sam dala bio je upravo vama za cijenjeni županijski tjednik Dubrovački vjesnik koji i sada čuvam. U međuvremenu Ivana Jelčić je otišla u Podravka Vegetu koja je vladala Hrvatskim ženskim rukometom a ja sam trebala biti njezina nasljednica.
Tada o još nepoznatoj mladoj vratarki Dalmatinke počeli su se raspitivani nepoznati skauti i poznati menadžeri, a Marta je uporno trenirala i tražila sebe u rukometnoj obitelji. Nije trebalo dugo čekati nakon par mjeseci stigao je poziv iz Koprivnice koji je mlada vratarka koja je upisala drugi razred srednje škole, maloljetna iz obiteljskih razloga propustila – teško mi je bilo napustiti majku, jer njezino zdravlje mi je bilo ispred karijere koja je počela poboljevati. No Podravka nije mirovala pratila je njezino napredovanje i već sljedeće godine postaje njihov član.
– Kako si se pomirila sa činjenicom da ipak odlaziš od kuće?
Vjerujte u početku je bilo malo teško, ipak razumijevanjem mojih roditelja koji su mi dali blagoslov i kluba u kojem sam ponikla nakon provedenih punih 8.godina trebalo je kazati “doviđenja”.
– Kako si primljena u Podravka Vegeti i koji su bili prvi dojmovi?
Po dolasku u Koprivnicu podršku sam imala od Ivane koja je već tu bila, a suigračice su me odlično prihvatile. Vremenom sam se navikla na obveze koje su me čekale svakodnevno. Najteže mi je padalo što sam daleko od kuće.
– Koliko vremena si provela u Podravki, jesi bila zadovoljna?
U Koprivnici sam provela nezaboravnih 7. godina i u tom periodu što će nekom sportašu biti san osvojila 7 prvenstava i 7 kupova, te ligu prvaka igrala svake godine. Za to vrijeme dva puta sam proglašena i najboljom mladom igračicom Koprivničko-križevačke županije.
– Nakon kako kažeš sedam nezaboravnih godina u Koprivnici došlo je i do rastanka, koji je razlog?
Pravi i prvi razlog što sam se odlučila za rastanak i odlazak u Podgoricu je što sam bliže kući i majki koja je već bila prilično bolesna, zatim znala sam da odlazim u klub koji je odlično organiziran, elitni u kojem ću još više napredovati.
– Kakvi su bili prvi dojmovi u Budućnosti?
Moram priznati odlični, od trenera, igračica do kompletne uprave mogu samo iznijeti riječi hvale.
– Marta ti si i Hrvatski reprezentativni vratar, kako sve to uspijevaš?
Nije lako ali ako se želi i hoće onda se i može. Prava smo klapa i dogodine negdje u ovo vrijeme trebali bi biti na Europskom prvenstvu u Švedskoj.
– Da li je uspjeha bilo sa Budućnosti u ove dvije godine?
Svakako da je bilo, osvojile smo 1 srebrenu i 1 zlatnu medalju u ligi prvaka, te osvojili prvenstvo i kup.
– Do kada si vezana sa ugovorom za Budućnost i razmišljaš li šta dalje?
Ugovor me veže još jednu i po godinu, i kako sada razmišljam ostat ću u Budućnosti, koliko još neznam, sve zavisi od dogovora.
– Ima li nešto što bi željela još istaknuti?
Promaklo mi je da istaknem da sam i dobitnica nagrade grada Ploča, da sam nositeljica zlata i srebra sa Mediteranskih igara, ima toga još …smije se.
– Šta je sa školom?
Drago mi je da ste me to pitali, završavam diplomski rad za Magisterij ekonomije (smjer menadžment turizma) Međimirskog veleučilišta u Čakovcu.
– Najbolja rukometašica Hrvatske kako sve sada proživljava, ima li čestitki, poziva i slično.
Sa svih strana mi čestitaju, pišu, zovu, od Koprivnice, Podgorice, iz reprezentacije, rodbine, prijatelja do mojih Pločama.
– Sa svim priznanjima u posljednju godinu dana emotivno si vezana, nije lako ostati bez majke?
Upravo tako i hvala vam na razumijevanju, majka mi je bila podrška, uvijek uz mene bilo u veselim ili tužnim trenutcima, otišla je anđelima,  a ja sam odlučila sve medalje, pehare, priznanja do kraja svoje sportske karijere poklanjati njoj.
– Nešto za kraj?
Svi mojim Pločanima, Neretvanima te žiteljima Dubrovačko-neretvanske županije želim ugodne i vesele blagdane i sretnu 2016.godinu – Vaša Marta.
Pripremio: Sagomago

Comments

comments

Share.

About Author

Leave A Reply