SPOMENIČKA BAŠTINA – KOD KULE

0

Zaselak plemena Zmijarevića i Grgurinovića, KOD KULE u Plini Zapadnoj nazvano je po kuli koja je tu bila sagrađena, kako tvrdi prvi neretvanski povjesničar fra Luka Vladimirović (1718. – 1788.), za obranu od Turaka. Nadalje, fra Luka tvrdi da su kulu gradili njegovi preci knezovi Vladimirovići, koji su prije X. stoljeća doselili na plinjansko područje i naselili se na Perki.
Uz samu kulu sagrađena je kapela Sv. Paškala. Kapela je i danas u dosta dobrom stanju, a s unutarnje strane u kamenu je uklesana godina 1759. što bi trebalo značiti da je to godina izgradnje, mada fra Luka tvrdi da je kapela podignuta 1748.
Danas je teško povjerovati, ali činjenica je da su vode jezera PONORCA i jezera KRTINOVCA prije prokopavanja tunela „Marićevac „ (1938). dolazile skoro do kule i kapele sv. Paškala, tj. jezerska voda je oplakivala cijelo brdašce na kojemu su sagrađeni navedeni objekti. Prilaz objektima bio je moguć samo s istočne strane, kojeg zaklanja masiv VRANINA sa vrhom SIRAČ 404 metara nadmorske visine.
Župa Pojezerje 1765. dijeli se na tri župe, koje se odvajaju od župe Pasičina i dobivaju svoju samostalnost. Jedna od pojezerskih župa je i župa Plina, koja se dijeli na dva sela. Istočnu Plinu sa župskom Crkvom Bl. Djevice Marije na Obličevcu i Zapadnu Plinu sa područnom Crkvom Sv.Ivana na Zavali. Dakle, preko 100 godina (1765 – 1868 ) svako selo je brinulo je o svom svećeniku, njegovom smještaju, obradi crkvene zemlje, sakupljanju i čuvanju redovine itd. A onda 1868. stanovništvo cijele župe složno odluči da na ruševinama stare kule sagrade zajedničku Crkvenu kuću u kojoj će svećenici-župnici boraviti, održavati svete mise na Obličevcu i Zavali, obavljati svakodnevne svećeničke i duhovne dužnosti u kapeli sv. Paškala kod Kule. Župska kuća imala je podrum i dva kata. Uz župsku kuću, sagrađena je čatrnja, kuhinja za potrebe župnika, ali i za pripremu hostija, dvije štale za držanje konja, na kojima je župnik jahao i obilazio svoju veliku župu.
ŽUPNICI KOJI SU SLUŽILI PLINU
1760. – 1868.
Rozić fra Ante 1760. – 1765. Rončević fra Pavao iz Pasičine 1766. – 1774.Franić fra Ivan iz Vina 1775. Kačić fra Rafo iz Brista 1776.- 1778. Krilić fra Bonventura iz Baćine. 1778. Novaković – Maslarda fra Ante iz Sumartina 1779.-1781. Pranić fra Andrija sa Ravče 1782- 1785. Rončević fra Pavao iz Pasičine 1786.- 1793. GRUPKOVIĆ – PULJAN FRA MARKO 1794 – 1795. Jurčević fra Marko 1796.-1797. Vežić Pavao iz Brista 1798 – 1809. Markotić Ivan iz Vrgorca 1805 –1809. Despot fra Grgo iz Zaostroga 1810 – 1815. Tomašević fra Grgo iz Baćine1816 – 1823. Lulić fra Vicko iz Igrana 1824 – 1830. Despot fra Grgo 1831 – 1850. Služe župnici iz Borovaca i Otrić – Struga 1851 – 1852. Aničić fra Luka iz Opuzena 1852 – 1854. Vodanović fra Felicije iz Runovića 1854 – 1857. Grimani fra Augustin iz Makarske 1857 – 1860. Ilinić fra Ante 1861 – 1866, Šuman fra Jozo iz Komina 1866 – Gabrić don Vice iz Metkovića poslužuje iz Borovaca 1867. Sladojević don Petar 1867 – 1869.
1869. – 1943.
Sumić don Kleme iz Podgore 1869 – 1876. Jurčević don Josip 1876 – 1881. Devčić don Tražimir iz Podgore 1881 – 1883. Čuljak don Lovre iz Klobuka 1883 – 1898. Barić don Marko 1889 – 1891. Luetić don Ante iz Župe 1892 . 1995, Luketa don Mate 1895 – 1897. Doneli fra Luiđi iz Makarske 1897 – 1898. Brbić fra Toma iz Tučepi 1898 – 1902. Doeli fra Bone iz Makarske 1902 – 1903. Brbić fra Toma iz Tučepi 1903 – 1912. Šuman fra Rajner iz Komina 1913 – 1914. Oluić fra Benedikt sa Lovreća 1914 – 1915. Matutinović fra Andrija iz Zaostroga 1915 – 1916. Ujević fra Milan iz Krivodola 1916. Letica fra Paulin iz Podgore 1916 – 1921. Ćulum fra Karlo sa Otoka Silbe 1921 – 1933. Vidalina fra Frane iz Brnaza 1933 – 1935. Poljak fra Jozo iz Sinja 1935 – 1936. Ramljak fra Metod iz Siverića 1936 – 1937. Jelinčić fra Božo iz Glavica 1937 – 1939. Šabić fra Nikola iz Brnaza 1939 – 1941. Šimić fra Božidar 1941 – 1943.
U vrijeme Sladojević don Petra sagrađena je zajednička župska kuća KOD KULE ZA ISTOČNU I ZAPADNU.
Fra Božidar Šimić je napustio svoju župu 1943. u vrijeme italijanske okupacije. Jedno vrijeme se zadržao na Šarić Strugi i u Rogotinu, a zatim je prešao u Opuzen, gdje su ga ubili partizani na dan 9. rujna 1943. kada su upali u Opuzen prilikom kapitulacije Italije i povlačenja talijanske vojske s neretvanskog prostora .
Despot fra Grgo iz Zaostroga, umro je kao plinski župnik 1850. u 73. godini života i pokopan na Obličevcu .
Šuman fra Jozo iz Komina, kao plinski župnik umro je 1866. i pokopan na Obličevcu.
Čuljak don Lovro iz Klobuka umro je kao plinski župnik 1889. godine u 41 godini života. Pokopan je na Obličevcu, gdje mu je sinovac iz Amerike 1958 podigao spomenik.
Ćulum fra Karlo sa otoka Silbe služio je Plinu od 1921 do 1933. Bio je omiljen u narodu, bio je to župnik koji je prvi u Plinu donio foto i radio aparat. Prmješten je u Zavojane, gdje su ga, (kako tvrdi Marko Buklijaš u svojoj knjizi ZAVOJANE) ubile ustaše.
SVEĆENICI KOJI SU ROĐENI U ŽUPI
Batinovićfra Ante iz Modrog Oka. Umro 1935. kao student bogoslovije u Makarskoj.
Grgurinović fra Diego, brat laik, umro u Živogošću 1875.
Grupković–Puljan fra Ivan st. Ubijen od Turaka u samostanu na otoku Osinju 1570.
Grupković – Puljan fra Ivan ml. 1803-1860. Bio je župnik i dekan u Opuzenu u dva navrata, a u Metkoviću 1847.-1849. U svoje vrijeme bio je istaknuta crkvena ličnost u Neretvi. Umro je u Živogošću.
Grupković-Puljan fra Marko 1748-1825. Bio je župnik Pline.
Grupković-Puljan fra Jozo 1775.-1841. Umro je u Zaostrogu.
Grupković Puljan don Jakov 1833.-1911. Umro je i pokopan u Splitu, kao gimnazijski profesor. Prije toga bio je aktivni franjevac u Sinju, istakao se svojim radom u doba narodnog preporoda u Dalmaciji. Bio je vrlo sposoban, ali i vrlo oštar u pisanju svojih brošura, pa je zbog politike napustio franjevački red i prešao u pope, a nakon toga izdržavao se je od svoje profesorske plaće u Splitu, gdje je i živio. Povodom njegove smrti, njegovi nećaci i cijelo Puljanovo pleme odredilo je delegaciju, koja je iz Pline otputovala u Split i bila nazočna na sahrani profesora don Jakova Puljana.
Fra Josip iz Crnoće. Poznat zbog prevođenja mase pučanstva u podaništvo mletačko. Umro je 1710.
Vladimirovič fra Danijel bosanski provincijal 1535-1538.
Vladimirović fra Šimun, bio je župnik u Sarajevu 1700. Ubijen od Turaka.
Vladimirović fra Luka rođen u Perki 1718. Umro je u Zaostrogu 1788. Završio je visoke škole u Veneciji i Bolonji. Bio je profesor u Šibeniku, službovao je u Opuzenu i Metkoviću. Poznat je i kao prvi neretvanski povjesničar.Objavio je što manjih što većih 14 brošura vjerskog ili povijesnog sadržaja.Pisao je hrvatski, latinski i talijanski. Izdao je knjigu o ljekarskim receptima-pripravcima, pod naslovom LIKARIJE PRIPROSTITE u Mlecima.
DUHOVNI KULTURNI I PROSVJETNI ŽIVOT PLINJANA
Zahvaljujući fra Vjeki Vrčiću, autoru knjige NERETVANSKE ŽUPE, Metković 1974. mogli smo se upoznati s imenima svih svećenika-župnika koji su od 1760. -1943. služili župu Plinu. Prije toga Plinu su služili svećenici koji su dolazili iz Ljubuškog, a zatim iz Pasičine. Očito plinjanski narod kroz cijelo promatrano razdoblje, bio je odan svojoj rimokatoličkoj vjeri u Boga i sina Isusa Krista njegova. Svakako da su župnici i drugi svećenici bili najzaslužniji za bogoštovlje i duhovni život svojih vjernika, međutim župnici su u mnogo čemu pomagali i davali poduke svojim vjernicima, kao na primjer o lijepom ponašanju, o higijeni, o pisanju, čitanju i računanju . Prvi učitelji u selima bili su župnici, jer tek 1911. u Plini je otvorena prva dvorazredna Pučka škola, ona na Šarić Struzi. A onda, kada su škole i otvarane prvi učitelji i upravnici najčešće su bili svećenici- Tako je za vrijeme svog službovanja u Metkoviću, Grupković Puljan fra Ivan ml., kao dekan gradio Crkvu na Predolcu, a istovtremeno bio je upravnik i učitelj metkovske škole.
Kako je već i navedeno naš fra Luka Vladimitović objavio je sakupljene narodne recepte o liječenju raznih bolesti. Nije bilo liječnika, ni ljekarnika. Narod se liječio pomoću trava i čajeva, te drugih pripravaka, koji su usmeno prepričavani ili su se se mogli naći u tim LJEKARUŠAMA, koje su izdavali pojedini travari i vidari, u svakom slučaju samouki i samoinicijativni ljudi.
No, vratimo se Kuli na mali Crkveni posjed(vratimo se Pratrovoj kući kako su je Plinjani zvali).
Nedjeljne mise župnici su održavali po nekom ustaljenom redu. Jedne nedjelje misa je bila u Crkvi V. Gospe na Obličevcu, a druge nedjelje misa se održavala u Crkvi Sv. Ivana na Zavali. Na nedjeljnim misama najavljivane su proloncije-objave o nakani stupanja u brak. Osim misnog slavlja i molitve, vjernicima su davane i druge obavijesti. Mada je župnik na svom posjedu imao konja, kako bi mogao obilaziti svoju veliku župu i mnogobrojne zaselke doCrkve na Obličvcu i Crkve na Zavali u nedjeljne dane i na dan blagdana, župnici su najčešće pješačili.
U kapeli Sv. Paškala župnici su imali svoje svakodnevne molitve. Vjernici su dolazili na ispovjed. Tamo su uglavnom sklapani brakovi, obavljana krštenja novorođenčadi, davane Svete pričesti, Krizme i drugi sv. Sakramenti.
Veliku pomoć u vjeronaku, čistoći i higijeni, a posebno u ponašanju i odnosu prema roditeljima, ali i svim starijim osobama imala su djeca i mladež. Isto tako vršena je velika priprema za sklapanje brakova, te upućivanje mladenaca u bračni život, međusobno poštivanje, odgoj djece itd.
Kada je u pitanju povjesno – kulturna baština, prosvjeta ili nauk, župnici su davali savjete, prenoseći vlastita znanja, koja su stekli u škalma ili su ih praktično doživijeli u mjestima, tamo gdje su služili. Ta svećenička iskustva odnose se na : poljodjelstvo, voćarstvo, vinogradarstvo, stočarstvo, graditeljstvo i druga područja, neophodna u razvoju čovjeka u ruralnom područjima.
U dvadesetim godinama prošlog stoljeća svećenici koji su služili Plinu, pored svojih Crkvenih knjiga i službenih evidencija, imali su i svoju knjižnicu kod Kule. Knjižnica je imala tek nekoliko knjiga kao na primjer“Razgovor ugodni naroda sloviskoga“od fra Andrije Kačića- Miošića, zatim pismarice o bojevima i junaštvu hrvatskih banova, knezova i kraljeva Tako je nekoliko ljudi, koji su kod Kule i naučili čitati i pisati (među kojima je bioi Frane Zmijarević pok. Jure, a zatim Ivan Grgurinovič – Sekul) i koji su tamo samoinicjativno izučavali hrvatsku povijest. Pjevali su junačke i narodne pjesme, prepričavali su povijesne događaje, a naročito uz gusle i ognjište.
POVJESNO ZNAČENJE CENTRA KOD KULE
Prije svega, današnji objekti kod Kule imaju veliko značenje za izučavanje povjesti plinskog naroda, počevši od turskih vremena do dananašnjih dana. Plina je velika neretvanska župa, čije stanovništvo je bilo aktivno uključeno u bitkama protiv Turaka. U tom dugom vremenskom razdoblju (prema fra Andriji Kačiću Miošiću, spominje se ratoborno pleme Vladimirovića, mletačkih podanika i dugogodišnjih ratnika, spominju se plinska plemena, koja su 1684.učestovala u osvajanju kule Norinske (Vladimirovć sa Perke, Kusturić sa Rupe i Zmijarević sa Kule). Predaja kaže da je Nonković za nagradu, Štrbiću iz Pline nudio sve što okom vidi, jer je navodno u Gabeli ubio Turčina i zapalio turske topove. Štrbić je izabrao Vidonj Dolac, gdje su u blizini – na ZAVALI, tri brata Štrbića sagradila Crkvu Sv. Ivana, oko koje i danas postoje tri zaselka ovog plemena. Mnogi povijesni događaji nisu istraženi, a vjerujem da se neki od njih kriju, upravo ovdje Kod Kule. Uređeni i dostojno obilježeni objekti Kod Kule, osim povijesnog i kulturnog značenja, mogli bi se koristiti u turističke svrhe.
KULTURNA BAŠTINA I TRADICIJA
Neki objekti Kod Kule su građeni i prije 300 godina na primjer kula po kojoj je je ovo mjesto nazvano i koja je srušena, a na njenim temeljima sagrađena župska kuća. Kapela Sv.Paškala je sagrađena prije 256 godina, a posljednji građeni objekat je župska kuća stara 148 godina. Dakle, radi se o vrlo vrijednim kulturnim spomenicima, koji na žalost još uvjek nisu istraženi i zaštićeni.
Pored navedenih građevina, treba istaći ostalu, uglavnom istraženu spomeničku baštinu, među kojom se nalaze ostaci Kule knezova Grupkovića na Obličevcu, Crkva i groblje na Obličevcu, Crkva i groblje na Zavali, zatim istražene gomile i srednjovjekovni stećci na području Župe Plina.
Ipak centar svih javnih događanja bio je na Crkvenom posjedu KOD KULE, a nositelji duhovnog, kulturnog, pa i tradicionalnog života Plinjana bili su svećenici – župnici, koji su tamo stoljećima živjeli sa narodom i u dobru i u zlu.
Zar nismo dužni sačuvati uspomene na prošlost naših predaka i na jedan prigodan način simbolično označiti i POSVETITI ovo mjesto, kako to rade pravi katolici i naši susjedi na području Dalmacije i B i H.
Već 300 godina SINJANI trče svoju sinjsku alku, sagradili su alkarske dvore, muzejske prostore i spomenike konju i čovjeku i tako ljubomorno čuvaju svoju spomeničku baštinu. Omiška Poljica čuvaju Statut svoje Poljičke Republike, čuvaju svoj soparnik i druge običaje iz prošlosti svojih predaka. Grad Makarska, pored mnogih kulturnih spomenika 2006. postavio je brončani kip na kojem se nalazi inozemna turistkinja u zagrljaju domaćeg momka–GALEBA. Spomenik je postavljen za 100. obljetnicu makarskog turizma. Neretvani su prije 18 godina započeli sa tradicionalnim MARATONOM neretvanskih lađa, a grad Metković je pored antičkog Muzeja u Vidu, otvorio i muzej prepariranih ptica u Metkoviću. Cijela Dalmatinska Zagora obnavlja svoja ruralna naselja i gospodarstva, kako bi ih koristili u svrhu obiteljskog turizma i od toga dobro živjeli. Danas takvih gospodarstava imamo na pretek u Dalmatinskoj Zagori u DNŽ, posebno u Konavlima. U Kokorićima imamo etno odnosno eko selo itd.
Kao grad Ploče su tek nastale. Spomenici koji su postavljeni u gradu, kao i u okolici pripadaju povjesnim događajima iz II Svjetskog rata, odnosno povijesnim događajima iz Domovinskog rata. Crkva Kraljica neba i zemlje s postavljenim kipovima SVETACA, tek će postati dio pločanske kulturne baštine.
Pločanska spomenička baština smještena je sjeverno od Ploča, u stvari sjeverno od Jadranske magistrale na područjima župa Baćina, Pasičina i Plina, što je i razumljivo, jer se radi o starim planinskim župama, koje su od najranijih dana bile naseljene.
U Pločama, prosinac 2015.

Ante Erak Ploče


FOTO ELABORAT

160109kula (1)Slika 1. Župski ured Kod kule PLINA. Zgrada (podrum i dva kata) fotografirana sa prednje istočne strane. Vidi se prilazni put kojim se skreće sa ceste Ploče – Peračka Zavala KULA – Kobiljača. Prilazni put dužine oko 50 tak metara bio je obzidan sa obe strane,uređen i zatvoren drvenim vratima LAŠTERAMA, koja već dugo ne postoje. To je i bio jedino moguć pristup malom Crkvenom posjedu i objektima koji se nalaze na njemu.

160109kula (2)Slika 2.Zgrada je fotografirana sa prednje istočne strane,ali izbliza.Na sredini su glavna ulazna vrata sa manjim prozorima. Katovi imaju po tri prozora. U dvorištu ispred zgrade postoji čatrnja, čiji otvor se u travi ne primjećuje, jer je pucal (obzida sa vratima) srušen. Vrt se je nalazio ispod prilaznog puta sa sjeverne strane, prema jezeru Krtinovac.

160109kula (3)Slika 3.Zapadni ulaz u zgradu izgrađen je na prvom katu,a do njea vodile su kamene stepenice sa vanjske strane,a sa unutarnje strane vodiledrvene stepenice u prizmlje,odnosno na drugi kat.

160109kula (4)Slika 4.Zgrada fotografirana sa bočne jugoistočne strane, Vide se 3 prozora,na svakom katu po jeda iste veliline i oblika,kao i na prednjoj strani.

160109kula (5)Slika 5. Zgrada, pogled na unutrašnjost I nakon 70 godina,kako je zgrada zapaljena i napuštena ona se još uvjek ne urušava,odnosno i dalje prkosi zubu vremena . Vrata su zidana nosivim kamenim blokovima,a nadvratnjaci sućemereni.

160109kula (6)Slika 6. Vanjski prozor podruma na bočnoj jugoistočnoj strani,još uvjek je zaštićen željeznim šipkama. Pored kresanih kamenih štanaca,prozor je osiguran ćemerenjem.

160109kula (7)Slika 7.Zgrada – podrum u prizemlju. Kameni zidovi su zaobljeni,a cijeli strop je ćemeren u obliku svoda,pa se može pretpostaviti,da je ovaj prostor mnogo prije građen od fratrove kuće. Nad ovim dijelom 1869.podignuta su još dva kata. Podrum je služio za držanje i čuvanje vina i rakije. Konoba takođe u prizemlju sa sjeverne strane skužila za ostavu žita, sočiva,suhog mesa i drugih prehrambenih artikala,koje su seljaci župniku donosili,na ime REDOVINE,koju su bili obavezni izdvajati za izdržavanje svog župnika.

160109kula (8)Slika 8.Unutrašmjost zgrade. Vrata u prizemlju,koja vode iz hola u podrum i konobu,zidovi i stropovi su tako tvrdo gradeni i ćemereni,da garantiraju jeftinu i solidnu obnovu i sanaciju,na cijelom objektu.

160109kula (9)Slika 9. Na najvišoj koti Crkvenog posjeda,sagtađena je kapela Sv.Paškala 1759. Locirana je tik uz kulu,odnosno župni ured i stan župnika. Put do kapele ide sa južne strane zgrade,prolazi ispred kužine iznad koje se nalazi kapela.Prostor oko kapele je suhozidom podzidan.

160109kula (10)Slika 10. Ulaz u KAPELU je sa zapadne strane. Ugrađena su željezna vrata. U drugom planu vidi se jezero,danas polje KRTINOVAC,zatim cesta,koja prolazi kroz naselje Kulu i produžava za Kobiljaču i M.Prolog,odnosno vidi se autoput,koji prolazi padinama brda Obličevac.

160109kula (11)Slika 11. Na posjedu postoji i konjušnica,kao i pojata za držanje i čuvanje konja i piće, to jest konjske hrane uglavnom sijena i slame.

Comments

comments

Share.

About Author

Leave A Reply