SREDNJOVJEKOVNI POVIJESNI LOKALITETI DIO 3.

0

Četvrti Lokalitet Obličevac – Plina Istočna

Južna strana brda Obličevac (271m).

Dokument br. 9., Južna strana brda Obličevac (271m). Ispod vrha su ostaci kule Grupkovića, a desno je crkva Velike Gospe. U podnožju brda voda jezera u Krtinovcu i Ponorcu. Snimak 1995. D. Erak

Obličevac je vrlo značajno povijesno područje. Brdo je smješteno na sjeverozapadnom kraju Pline Istočne. Prije melioracije Vrgorsko-neretvanskog jezera, Obličevac je s brdom Neum (231m) tvorio najveći jezerski poluotok. Sa svih strana bila je jezerska voda osim s istočne strane kuda je put vodio prema neretvanskoj dolini i današnjim naseljima Banja i Šarić Struga. Upravo ovaj put stoljećima je povezivao stanovništvo Pline sa močvarnom deltom rijeke Neretve i priobaljem.

O važnosti područja govore mnogobrojne ilirske gomile, grobovi i ukopišta razasuti po cijelom prostoru oko Obličevca, ali i preko Otunja i Vrbice do Modrog oka, Banje, Vrila i Šarić Struge. Jezerske vode Krtinovca, Ponorca i Krotuše udarale su u južnu stranu Obličevca. Na ovoj strani isticala se je „spila“, brdo koje je za višeg vodostaja postajalo otok.

Panorama sa sjeverne strane Obličevca.

Dokument br. 10., Panorama sa sjeverne strane Obličevca. Vidi se Crni vir i vijadukt koji spaja Neum u Plini i Raotinu u KO Struge. Snimak 2011. M. Erak

Sa sjeverne strane poluotoka smješteno je polje Crni vir, na čijem dnu se nalazi dulo (uvir). Jezero Crni vir je preko Ključinovca i Bačenice povezano sa ostalim vodama Vrgorsko neretvanskog jezera. Prije izgradnje tunela Maričevac voda je odlazila kroz dulo u Crnom viru prema Neretvi. Tako je Velika Matica od izvora Stinjevac vodila vodu direktno do dula. Velika Matica predstavlja prirodnu granicu između KO Plina i KO Struge. Na ulazu u Crni vir Matica opkoljuje plinsko brdo „Otok“ (52m) koje i do danas nosi to ime premda odavno nije otok. Ovo brdo poslužilo je kao temeljni oslonac pri gradnji vijadukta koji baš tu premošćuje jezero između Pline i Struga kod naselja Puljani. Na ovom kamenitom brdu istraženi su jedan prapovijesni tumul i dva ukopa u škrapama.6

 Brdo Otok-na sredini vijaduktaNa ovom nalazištu je pronađeno nekoliko grubih ulomaka keramičkih posuda. Neki pripadaju razdoblju srednjeg vijeka od čega je jedan ostatak glazirane posude iz 13 ili 14 vjeka, a ostali pripadaju brončanom dobu. Iz brončanog dobapronađena su dva groba za zgrčence, koji su položeni u veće škrape. Ovdje se radi o pokojniku, koji je pokopan u zgrčenom položaju, a čija je starost u času smrti procjenjena na 30-40 godina.

Dokument br. 11., Brdo Otok-na sredini vijadukta

arhitektura grobagrob u škripu

Dokument br. 12. Tumul,1 arhitektura groba i fotografija br. 13., grob u škripu – Hrvatski arheološki godišnjak 4/2007, str. 553. i 554.

  1. Republika Hrvatska – Hrvatski arheološki godišnjak 4/2007, str. 553 i 554

Orov Dolac

Orov Dolac, zaselak Puljani

Dokument br. 14., Orov Dolac, zaselak Puljani, snimio M. Erak 1995.

Orov Dolac je starina plemena Grupkovića čiji preci pređoše sa Obličevca u Orov Dolac pritom promijenivši prezime iz Grupković u Puljan. Prema predaji prvo su zadržali oba prezimena, odnosno, Grupković-Puljan, a kasnije samo Puljan. Nije poznato kada se ta promjena dogodila i kada su se preselili u Orov Dolac, ali najvjerojatnije se radi o vremenu nakon odlaska Turaka i prestanka opasnosti od njihovih napada.

Kula GrupkovićaU Orovu Docu su imali njivu koju su mogli orati po čemu je naselje i dobilo pridjev orov. Imali su pristup jezeru na jugu tj. u Krtinovcu, a na sjeveru kod Crnog vira pa su se bavili ribolovom i lovom na ptice. No, Puljani nisu napustili svoju djedovinu već su sve do sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća obrađivali i njivu na Obličevcu na kojoj se nalaze stoljetne masline. I danas u Puljanima žive neke obitelji zahvaljujući cesti koja je izgrađena 1980, a danas vijadukt autoputa nadvisuje i tu prometnicu i zaselak Puljane.

No, prije probijanja tunela Maričevac i skretanja vode neumskom Maticom preko Prigona u Krotušu, Orov dolac bio je izoliran i odsječen. Glavni pješački put vodio je velikom kosinom do samog vrha Obličevca tj. do kule njihovog predaka Grupkovića. Put produžava do crkve Velike Gospe i dalje do Malog Taleža, Eraka i Karamatića.

 

Grupkovići

Grupkovića kula smještena je oko 800 metara sjeverozapadno od crkve i groblja pri samom vrhu brda Obličevac. Lokalitet nije istražen, a o kuli postoji predaja koja lagano blijedi nakon iseljenja stanovništva Pline. Arheolozi tvrde5:

„ Svojim pravokutnim tlocrtom, pravilno podijeljenim u dva dijela sa pGrb obitelji Grupkovićrizemljem i dvama kata na cjelokupnoj fasadi, različite teksture zidanja iako u posve ruševnom stanju, čini najprepoznatljiviji primjer stambenog i fortifikacijskog arhitektonskog spomenika na tom dijelu obalnog zaleđa. Izostankom jasnijih stilskih kategorija, tek u povijesnom kontekstu turskog razdoblja pripadala bi 16-17 stoljeća, ali vjerojatnije je da je tada tek pregrađena.

 

Dokument br. 16.; Grb obitelji Grupković

Sve su to ostaci ili naznake, materijalni tragovi prostrane župe Plina, koja je pripadala Velikoj župi Pojezerje, a koju do kraja 14 stoljeća pastoriziraju franjevci. Uz to, u nešto širem prostornom kontekstu moguće je iščitavati jasnije povijesne okolnosti. Naime, na području istočnih susjeda Desana podignuta je istoimena tvrđava spomenuta u izvorima 1363, 1366 i 1412 godine. Kasnovjekovno groblje sa stećcima na ogradi u Eracima, jasan je arheološki pokazatelj običaja društvene zajednice kasnog 14 ili vjerojatnije 15 stoljeća prilikom pokapanja. Daljnjom antropološkom analizom moći će se više reći i o etničkoj pripadnosti onih koji su ondje pokopani, kao i na drugim arheološki istraženim grobljima na prostoru Pline“

  1. Republika Hrvatska – Hrvatski arheološki godišnjak 4/207

Crkva Velike Gospe

Crkva V. Gospe na Obličevcu prije adaptacije.

Dokument br. 17; Crkva V. Gospe na Obličevcu prije adaptacije. Autor nepoznat.

Pored kule Grupkovića Obličevcem dominira crkva Velike Gospe za koju narod vjeruje da su je sazidala četiri brata Grupkovića. Crkva je udaljena od kule oko 800 metara prema istoku. Veoma je stara, jer se spominje u župskim maticama 1733 nakon čega je dobila svoju samostalnost, postavši župska crkva. Do tada je u sastavu Velike župe Pojezerje.8 Veličina zgrade je 15×5 metara, a širinski je nadograđivana. Početkom Drugog svjetskog rata plinski župnik je napustio župu, a i nakon rata crkvene aktivnosti su neredovite što je svakako posljedica iseljavanja stanovništva, ali i gradnja crkve u Stablini i Šarić Strugi.

Ipak, groblje je korišteno skoro do vremena Domovinskog rata, jer nakon Domovinskog rata plinjani su prišli ozbiljnoj sanaciji Crkve, groblja, šamatorije i cijelog prostora koji pripada crkvi.

Pod ravnateljstvom mladog stablinskog župnika fra Joze Čerleka plinjani su dobrovoljno dali svoj doprinos u vrijednosti oko 60 000 DEM i već 1995 sanacijski radovi su započeli. Na temelju izvedbenog projekta i stručnog mišljenja Zavoda za kulturnu i spomeničku baštinu u Splitu sanirana je crkva, groblje i dio južnog šamatorskog zida, čime je zaustavljeno klizanje terena, a tako i groblja. Radovi su nastavljeni u dvije naredne etape proračunskim novcem grada Ploča, zahvaljujući razumijevanju gradonačelnika Ante Karamatića i Krešimira Vejića.

Unutar šamatorija sagrađeno je 16 grobova za ukop odraslih osoba i 4 grobnice za ukop djece. To su grobovi, gdje se umrle osobe pomoću daske spuštaju na dno groba tj. na kosture ranije preminulih osoba. Ovo groblje je sagrađeno 1887 godine. Na istočnim portalnim vratima uklesana je ta godina, koja potvrđuje da su vrata sagrađena upravo te godine. Međutim, vrata nisu mogla biti sagrađena bez prethodnih obzida. Jugoistočna zid šamatora ja ustvari je potporni zid cjelokupnog grobišta. U posebnim grobovima su sahranjeni Čuljak don Lovre iz Klobuka 1889 i učitelj Nedjeljko Erak 1982.

8.Fra Vjeko Vrčić – Neretvanske župe, Metković 1974, str. 157

U okolo crkve unutar i van šamatorije postoje stare grobnice koje su vjerojatno korištene prije 1887 godine. Crkva i prostor oko crkve nisu istraženi.

150 do 200 metara sjevernije od crkve na Obličevcu nalazi se pet većih i četiri manje gomile postavljene u nizu na vrlo maloj udaljenosti. Sa istočne strane Obličevca smješteno je selo Podtalež ili Erakovo selo gdje su pronađeni i istraženi vrijedni arheološki lokaliteti na ogradi i Krču ispod sela, te na Zeleniki iznad sela, a na putu prema crkvi.

Odloženi stećci kod crkvenog šamatorija na Obličevcu

Dokument br. 18.,Odloženi stećci kod crkvenog šamatorija na Obličevcu

Obitelj knezova Grupkovića više puta se spominje krajem 15. i tijekom 16. stoljeća u Hercegovini: „Tako je knez Radić Grupković bio jedan od trojice poklisara hercega Vlatka i brata mu kneza Stjepana koji primiše 06.06.1470. baštinu kneza Stjepana, koja je bila pohranjena u Dubrovniku. U siječnju 1505. Dolazio je u Dubrovnik poklisar hercegovačkog krajišnika Sinanbega Borovinića po imenu Ivan Grupković.9

Prema popisu Fra Luke Vladimirovića 1646 godine u Plini se nalazi10 : Grupković – Puljan, Maroević (danas Marević) i Baštunović (izumrli).

U Rupi Kusturić i Glavurdić (izumrli). U Vidonju Štrbić, Radošević (Radoš) i Zmijarević. U Vrbici 1774 Kijatić Colić (izumrli). U Perki Vladimirović i druge obitelji.

Dakle, plemena su bila samostalna i odvojena. Istočnom Plinom je smatrano područje Obličevca, Karamatića, Podrinja i Otunja, a Vrbica je naknadno uključena u Plinu Istočnu. Rupa, Perka, Vidonj Dolac, Doljani i Crnoća nakon ujedinjenja postaju Plina Zapadna.

Prema istom11 izvoru 1736 godine stanovnici Pline su Ante Karamatić – Alfir, Jure Puljan, Maleta Ivan i Stipan, Popovac Mijo, Parmać Šimun i Oršulić Mijo. Jelčić i Grgić prešli su u Desne, a još i danas imaju posjede na Velikom Taležu.

Zahvaljujući Don Radi Jerkoviću i fra Vjeki Vrciću saznajemo da su Grupković – Puljani bili učeni ljudi – svećenici, koji su službovali u mnogim neretvanskim župama kao župnici, učitelji i prosvjetitelj12 :

1.Grupković Puljan fra Ivan stariji.Služio je Samostan na otoku Osinju u Blacama gdje su ga 1570 ubili Turci, njegovog pomoćnika i remetu.

2.Grupković Puljan fra Ivan mlađi (1803-1860). Bio je župnik i dekan u Opuzenu od 1841-47. i 1849-55, a 1847-49 u Metkoviću. U svoje vrijeme je bio istaknuta crkvena ličnost. Umro u Živogošću.

3.Grupković Puljan fra Marko (1748.-1825.)   župnik Borovaca od 1785. do 1789. župnik Pline od 1794. do 1796., župnik Metkovića od 1803. do 1805.

  1. Grupković Puljan fra Jozo (1777-1825) bio je župnik Komina i Metkovića.

5.Grupković Puljan fra Jakov (1833.-1911.) Nauke završio u Beču. Istaknuo se u doba narodnog preporoda u Dalmaciji. Posebno značajan njegov rad u Sinju. Radio je na osnivanju sinjske čitaonice. Objavio je brošuru u Zadru 1879. „ Dr Paštrviću vrhu srbohrvatstva Grupković“, u kojoj se oštro obara na Bijankinija, Don Miju Pavlinovića i Narodni list radi njihovog hrvatovanja po Dalmaciji.

Crkva V. Gospe prije sanacije  Grupković je imao naročit jezik i stil o čemu piše Grgo Novak. Zbog vlastitog poimanja politike napustio je fratre i prešao u pope, te se zaposlio u svojstvu profesora na gimnaziji u Splitu gdje je i umro.

9.Truhelka Ćiro –„ Tarsko slovijenski spomenici dubrovačke arhive“ u glasniku zemaljskog muzeja godine 1911, str. 30 i 445

10. Dr Don Mile Vidović – Don Radovan Jerković život i djelo, str. 410

11.  Dr Don Mile Vidović – Don Radovan Jerković život i djelo, str. 410

12. Fra Vjeko Vrčić – Neretvanske župe, Metković 1974, str. 159 i 160

Zastava tj. izvezena tkanina u crkvi V. Gospe potječe sa kraja XIX stoljeća i sadrži obilježja turske vladavine  Dok. br. 19 Crkva V. Gospe prije sanacije    

                  

 

Dokument br. 20. Zastava tj. izvezena tkanina u crkvi V. Gospe potječe sa kraja XIX stoljeća i sadrži obilježja turske vladavine

 

 

Obnovljena crkva i šamatorije na Obličevcu 2012.

Dok. br. 21 Obnovljena crkva i šamatorije na Obličevcu 2012. – Foto M. Erak

 

Comments

comments

Share.

About Author

Leave A Reply