Sveti Josip – najvjerodostojniji svjedok Kristova dolaska na svijet
(uz blagdan sv. Josipa 19. ožujka – zaštitnika Hrvatske)
O Josipe, oče sveti,
Čuvaj kuću i posveti.
Sva obitelj nek se složi,
Ljubav Božja nek se množi.
Mir, veselje nama vrati,
Blagoslov Božji nek nas prati.
Ako Bog ti Sina povjeri,
Hrvatskoj si zaštitnik po mjeri.
Sveti Josip je poočim Isusov u kojega je Bog imao izvaredno povjerenje. Hranitelj je svete obitelji. Zaručnik je Djevice Marije. Zaštitnik je Hrvatske, Vijetnama, Perua, Meksika… Zaštitnik je stolara i svih zanatlija. Odlikuje ga vjera, šutljiviost, poslušnost… Potomak je kraljevske loze Davidove. Kruh zarađuje kao obrtnik izrađujući predmete za kućnu uporabu i poljodjelstvo. Siromašan je bio. Žuljevima ruku zarađivao je kruh. O njegovu siromaštvu govori i činjenica da je kod prikazanja Isusa u hramu umjesto janjeta žrtvovao par golubića. Bože, čuvaj me od siromaštva koje bi me ponižavalo, a i od bogatstva u kojem bi se uzoholio. Daj mi da mogu spojiti kraj s krajem – da mogu pristojno – skromno živjeti. U velikom zalogaju čovjek se lako udavi. Najveće je blago ne imati velikih želja. Materijalno – zemaljsko bogatstvo je prolazno, duhovno ostaje.
Sumnja u vjernost zaručnice. Anđeo ga razuvjeri. On postade najvjerodostojniji svjedok Kristova dolaska na svijet. Opravdava povjerenje koje je Bog stavio u njega. Bog je svesilan, ali se služi ljudima. Brate, sestro, ti si živa biblija i svojim životom propovijedaj Njegovu radosnu vijest. Budi njegov svjedok u svojoj sredini, u ovom vremenu – tvom vremenu. Ljudi će po nama prepoznati ljepotu njegove radosne vijesti i duhovnu snagu vjere. To Isus od tebe očekuje. Potrudi se da opravdaš njegovo povjerenje. Šaljem vas kao jance među vukove. Ne bojte se, ja sam s vama. Tko mene prizna pred ljudima, priznat ću i ja njega pred Ocem koji je na nebesima. Tvoj odgovor neka bude: Evo me Gospodine, sluga Tvoj sluša.
Sveci – uzori za oblikovanje naših života
Sveci se za nas zauzimaju u nevoljama. Oni su uzori prema kojima moramo oblikovati svoj život. Kakav uzor može biti sveti Josip današnjem čovjeku? Čovjek je potreban tuđe pomoći – traži suradnju. I Bog hoće našu suradnju, ali ne zato što bismo mu mi ljudi trebali, nego zato što želi naglasiti naše ljudsko dostojanstvo, podići naš ponos, naglasiti našu vrijednost. Evo, takvu je suradnju Bog tražio od svetog Josipa. Mogao je Bog sam brinuti za svog sina, ali je htio to povjeriti Josipu. Bog je tražio njegovu suradnju. Veličina Josipova je upravo u tome što je Božjem očekivanju savršeno odgovorio. Bogu smo svi potrebni. Čovjek je potreban Bogu da u bračnoj ljubavi širi ljudski rod. Roditeljima je Bog dao čast da oni prvi svojoj djeci progovore o Njemu, Bogu stvoritelju.
Veličina svetog Josipa nije u tome što ga je Bog izabrao da bude zaručnik Blažene Djevice Marije, da bude hranitelj Sina Božjeg, da bude glava svete obitelji, nego u tome što je Josip savršeno odgovorio Božjim očekivanjima, opravdao povjerenje koje je Bog u njega polagao. Našao se u kućnoj zajednici s presvetom Djevicom Marijom čuvajući njeno djevičanstvo. Teško je danas o tome govoriti. Josip je čuvao čast Blažene Djevice Marije. Tko sve mjeri svojim mjerilima, teško će to shvatiti. Josipov život je pun velikih iznenađenja: Zaštitnik je djevičanske majke, pokoravajući se carevoj odredbi s trudnom zaručnicom odlazi iz Nazareta u Betlehem i tu traži smještaj, kako bi se konačno sklonio u štalicu dobrodušnih pastira. Bježi pred okrutnim Herodom u emigraciju –u Egipat, slušajući anđeoske upute. Nakon Herodove smrti se vraća i živi u neprestanom strahu. Život mu postaje križ. Nikada Bogu nije prigovarao – zašto mene mučiš, a puštaš na miru mučitelje naše. Tvoje mučitelje, Gospode.
Netko baš u nas polaže svoje nade!
Josip savršeno ispunja ono što je Bog od njega tražio i u tome je njegova veličina. Imao se u koga ugledati. Svatko od nas zna da barem netko baš u njega polaže svoje nade, da netko ima povjerenja baš u tebe. Čovječe, tvoja zaručnica je baš tebe izabrala između mnogih, ostavivši roditelje, braću, sestre, i pošla za tobom s velikom nadom i povjerenjem da će uz tebe ostvariti svoj životni san i sreću. Kako možeš sebi dopustiti da izigraš njenu nadu, da se te vesele oči zbog tebe zaliju suzama? Ne dopusti da se to srce rastuži i od jada razboli, jer je grdno prevareno i izigrano… Nemoj nikada izigrati, razočarati prijatelja. Bog ima povjerenje u nas, u tebe. Nemoj ga razočarati. Kad nedjelja dođe, toga se sjeti. Kad si okružen osobama suprotne orijentacije, toga se sjeti. Ti vjeruješ u Isusa i On vjeruje u tebe.
Crkva nije mjesto za razonodu. Da netko voli svoje dijete, da se za njega brine, smatramo normalnim, a kad netko usvoji tuđe dijete i za njega se brine kao za svoje, onda je to nadasve hvale vrijedno. To je upravo činio sveti Josip. On pruža ne samo fizičku, već i moralnu zaštitu Isusu i Mariji. Bog je svesilan, ali se često služi ljudima da izvede svoja djela. Bog se Josipu revanširao u vječnom životu. Isus je mnoge ozdravio, uskrisio, a Josipa pustio da umre, jer mu je osigurao nagradu koja će trajati. Vjeruješ li ti u tu nagradu – u vječnu radost na nebu? Ne žuri za „vrapcem u ruci“ – zemaljska priznanja. Čekaj „goluba na grani“ – vječnu nagradu u krilu Očevu. Vjeruješ li ovo? Ja vjerujem!
Don Petar Mikić
