Športski i rukometni entuzijasti, kada su pokrenuli projekt rukometa u Pločama daleke 1978. godine, nisu ni slutili do čega se doći 38 godina kasnije. Na žalost, muškarci su se ovim športom bavili kratko, svega nekoliko godina, a djevojke, unatoč svim poteškoćama izdržale su sve do danas kada se opet nalaze pred vratima prve lige, jer ih samo čudo može spriječiti u povratku u najelitniji stupanj natjecanja za rukometašice u Hrvatskoj.
Naime, od 1993. godine kada su prvi put ušle u I. Hrvatsku rukometnu ligu, ovo će im biti četvrti put da se nadmeću s klubovima kao što su „Podravka“, „Lokomotiva“, „Zamet“, „Koka“, kao i s ostalim sudionicama najvišeg rukometnog razreda. Od osnutka do danas prošao je čitav jedan život. Kroz klub je prodefiliralo stotine i stotine djevojčica. Neke su se zadržale samo kratko, opredijelivši se za neki drugi vid izvanškolske i životne aktivnosti. Neke su se opet zadržale duže obilježivši trajno pločanski, pa i hrvatski rukomet. Svaku dosadašnja generacija pločanskih „Malenih“ predvodile su vrhunske rukometašice, izrasle u pravom rasadniku ovoga športa, što su Ploče nesumnjivo postale.
Najbolja od najboljih
Magdalena Žderić – Maga, 16-ogodišnja djevojčica iz Stabline, zaštitni je znak novoga vala pločanskih rukometašica koje će zasigurno ostaviti traga ne samo u hrvatskome rukometu. Magdalena je kadetska reprezentativka Hrvatske i najbolja streljkinja kluba iz Ploča. Njena priča o uspjehu je atipična, jer se, za razliku od svojih vršnjakinja, ovim športom počela baviti relativno kasno i pomalo slučajno. Naime, u okviru Pločanskog ljeta, prije nekoliko godina, pobijedila je u igri graničara i to nekoliko djevojčica koje su već trenirale rukomet.
Uočivši ovu činjenicu, ljudi iz klupskog stručnog stožera su uspjeli nagovoriti roditelje da je dovedu na trening. Danas je Magdalena najbolja među najboljima. „U početku sam igrala zbog svojih prijateljica, koje su već bile u klubu, ali ubrzo sam se zaljubila u rukomet. Naravno, ekipa je i dalje tu, a potporu nam pruža nekoliko starijih suigračica. Rukomet mi je ogromno zadovoljstvo, a često puta predstavlja mi odušak, kada se potpuno usredotočim na igru, uz odličnu suradnju s drugim curama“, kaže popularna Maga, koja igra na poziciji srednjeg vanjskog i po utakmici daje 7-8 golova. Trenira svaki dan, a kada su, kao sada, praznici, koristi prigodu i za jutarnji trening u teretani. Ne boji se izazova u Prvoj ligi, a samopouzdanje joj počiva na atmosferi u ekipi i odnosu sa trenerom Ivanom Jerkovićem, koji naglašava da Magdalenu krasi brzina, kvaliteta i golgeterske sposobnosti, te da će u iduće dvije godine, koliko će još provesti u Pločama, sigurno otkloniti sitne nedostatke, nakon čega će biti spremna za najveće izazove.
Kada je pitate za utakmicu koje se posebno sjeća, Magdalena će apostrofirati Sinj i dvoboj za prvo mjesto protiv tamošnjeg domaćina, koji im nikada nije „ležao“, te veliku pobjedu s jednim zgoditkom razlike. Igrajući rukomet nije zanemarila školu. Polaznica je pločanske Gimnazije, ocjene su vrlo dobre, a profesori imaju razumijevanja kada se igraju utakmice u vrijeme nastave. Tek malo negodovanje, zbog ipak neopravdanog straha od zanemarivanja školskih obveza, iskazuju njeni roditelji, no sasvim sigurno je i razumiju, jer je majka Anita bivša rukometašica, a otac Dalibor pekao je nogometni zanat u Jadranu. Magdalena se nada da će ostati u rukometu i da će sve obveze uspjeti uskladiti i u Zagrebu, njenoj idućoj destinaciji. Trenutačno se sprema za završnicu prvenstva Hrvatske koje će se za nekoliko dana održati u Umagu, gdje će Pločanke nastupiti kao kadetske prvakinje Dalmacije. Od kada se prvi put pojavile na državnom prvenstvu za pionirke 1990. godine u Puli, kako se to natjecanje tada tako zvalo i na kojem su osvojile drugo mjesto, pa do danas, rukometašice „Dalmatinke“ više su puta bile treće i druge, a na prvenstvu za kadetkinje prije nekoliko godina u Čakovcu ponijele su titulu najboljih u Hrvatskoj. Da to nije sve govori činjenica da su učenice Osnovne škole „Vladimira Nazora“ iz Ploča četiri puta bile najbolje u Hrvatskoj.
Njihove starije kolegice iz Srednje škole „Fra Andrije Kačića Miošića“ također su četiri puta bile državne prvakinje. I jedne i druge su isključivo bile rukometašice „Dalmatinke“. Od svega ovoga ne bi bilo ništa da nema vrijednih športskih djelatnika, bilo u stručnom stožeru bilo u klupskom vodstvu koji uporno rade kako bi pločanskim rukometašicama pribavili nužna sredstva za rad što u ovoj gospodarskoj neimaštini nipošto nije lako. Među nekolicinom treba posebice istaknuti predsjednika Zdenka Mateljka, direktora Antu Jerkovića i tajnika Stipu Tomaševića. Stručni stožer predvodi prof. Ivan Jerković, trener kadetske reprezentacije Hrvatske i za vrijeme izbornika Vladimira Canjuge trener seniorske reprezentacije.
Ploče rasadnik rukometnih reprezentativki
Ploče su dale brojne odlične rukometašice. Vratarke Ivana Jelčić i Marta Žderić otišle su u naše najbolje klubove, prva u „Lokomotivu“, a druga u „Podravku“. Danas Ivana više ne brani, a Marta je članica prvaka Europe „Budućnosti“ iz Podgorice. U bivšoj državi klub je dao dvije seniorske reprezentativke, Željku Rajak i Daliju Erceg. Za hrvatsku najbolju vrstu igrale su ili igraju Irena Matutinović i Valentina Blažević. Za juniorsku reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu u Brazilu nastupala Kornelija Mijoč – Klinac koja je danas trenerica premijer ligaša BIH-a „Ljubuškog“. Lea Franušić, kadetska reprezentativka koja može nastupati i za mlađe godište pred ovu natjecateljsku sezonu prešla je u „Podravku“ iz Koprivnice.
Roditelji su je četiri godine vozili na trening u Ploče iz Stona! Reprezentativne boje kroz razne selekcije branile su i Vedrana Šetka, Natalija Ćulum, Dalija Erceg, Iva Družijanić, Karla Šestan, Ivona Menalo, Ana Marija Boras, Irena Matutinović, Jelena Kordić, Amela Suljić, Anđela Marinović, Renata Kežić, Lucija Ivičević.
