Godišnjica smrti sv. Ivana Pavla II (Karol Jozef Wojtyla)

0

U svibnju mjesecu 18. godine 1920. u mjestu Wadowice u Poljskoj rađa se sin siromašne obitelji Karol Jozef Wojtyla. Otac mu je Karol Wojtyla bio Poljak, a majka Emilija Kaczorowski Ukrajinka. Život ga nije mazio. Majka mu je umrla kad je imao osam godina, tri godine kasnije i stariji brat Edmond, a sestru Olgu nikada nije ni upoznao, jer je umrla prije njegovog rođenja. Otac mu je umro 1942. godine. Ostao je sam u vrijeme nacističke okupacije Poljske. Studirao je polonistiku, glumio u teatru, a bio je i radnik u kamenolomu i tvornici sode. Jednom prigodom kad se nakon noćne smjene vraćao s posla, udario ga je kamion i jedva je preživio nesreću. Nakon toga je u tajnosti studirao teologiju i nedugo po završetku Drugoga svjetskoga rata zaređen je za svećenika, 1. studenoga 1946.

Najveći dio svoga svećeničkog i biskupskog vijeka proživi je u komunističkoj Poljskoj u kojoj je Katolička crkva bila progonjena, a vjernici su bili građani drugoga reda. Božja providnost ga 16. listopada 1978. postavi za papu (264. po redu), kao Petar naših dana, koji u burnim vremenima uspješno kormilari Kristovom lađom punih 26 godina. Svoju svetu, odgovornu zadaću mogao je uspješno vršiti, jer je bio Božji čovjek, čovjek vjere, molitve, čovjek srca, uma i duše. Najveći putnik, a i patnik…Mnogo je putova, te kažu da je prevalio put od Zemlje do Mjeseca, te lako dolazio do ljudskih srdaca. Pišu da je 27 puta obišao Zemlju.

Otac čovječanstva, ujedinitelj ljudi…

Svi su ga voljeli…Nazvaše ga ocem čovječanstva, ujediniteljem ljudi…u životu…u bolesti, a i u smrti. Bio je moralna vertikala čovječanstva, širitelj humanosti. Zalagao se za ljudsko dostojanstvo, nepovredivost života od naravnog začeća do prirodne smrti. Dizao je svoj glas protiv nepravdi i izrabljivanja. Bio je istinski mirotvorac i borac protiv bilo koje vrste nasilja. Upozoravao je na neprirodnost isto spolnih zajednica. Zalagao se za dostojanstvo i prava radnika. Razumio ih je, ta i sam je bio radnik. Neumoran je borac za bolje odnose među ljudima. U mnogo čemu je prednjačio, pa tako i u ekumenizmu i međureligijskom dijalogu. Ivan Pavao II prvi je vrhovni svećenik koji je stupio u jednu židovsku sinagogu. Kao prvi papa ušao je u džamiju i to u Damasku u Siriji. Susreo se s hindusima, budistima, a i ljudima sviju vjera i nacionalnosti, s nevjernicima. Poznati su veliki molitveni skupovi u Asizu.

Bio je papa mladeži. Nezaboravni su njegovi susreti s mladima cijeloga svijeta koji su započeli još 1984. godine. Velika gesta pape Wojtyla u godini Velikog jubileja zadivila je cijeli svijet. Sveti je otac rekao: MEA CULPA za sve grijehe i propuste Crkve kroz povijest. Krasila ga je odanost prema Blaženoj Djevici Mariji. Njegovo geslo na papinskom grbu glasilo je: TOTUS TUUS – označavao je potpunu predanost Gospi. Vjerovao je kako mu je Marija spasila život u atentatu koji se zbio upravo na blagdan Gospe Fatimske 13. svibnja 1981.

Mnogo se pisalo na osnovu novopronađenih dokumenata, kako je sovjetska tajna služba KGB naručila atentat, a izveo ga je jedan Turčin (Ali Agca). Liječnici su mu brzom i stručnom intervencijom spasili život, ali su ostale posljedice od kojih je papa trpio cijelog pontifikata.  Kad je papa malo prizdravio otišao je u zatvor gdje je zagrlio atentatora i oprostio mu. To čine sveci.

Veliki prijatelj Hrvatske

Hrvatska je u papinu srcu odmah nakon rodne Poljske. Pomogao nam je pri osamostaljenju drage nam Domovine. Mimo uobičajene prakse Svete Stolice, koja uvijek posljednja priznaje stvaranje novih država, papa Wojtyla učinio je to prije ostalih država – 13. siječnja 1991. godine i tako potaknuo druge državnike da postupe isto. Papa Hrvatima govori hrvatski. Bio je prvi papa koji je godine 1979. služio svetu misu na hrvatskom jeziku u bazilici svetoga Petar, uz sudjelovanje hrvatskoga episkopata na čelu s Franjom Kuharićem, kojeg je imenovao kardinalom, kao i Vinkom Puljićem i Josipom Bozanićem. Posjećuje nas u kratkom vremenskom razdoblju tri puta. Prvi posjet je bio je 10. i 11. rujna 1994. Papin zrakoplov sletio je na Pleso, gdje su ga dočekali tadašnji predsjednik Franjo Tuđman i zagrebački kardinal Franjo Kuharić.

Blagoslovio kamen temeljac crkve u Pločama

Prigodom drugog posjeta od 2. do. 4. listopada 1998. posjetio je Zagreb, Mariju Bistricu, Split… i Solin. Ostat će za sva vremena zapisano da je prigodom svog posjeta Splitu, 4. listopada 1998. na splitskom Žnjanu blagoslovio kamen temeljac pločanske crkve, koja se brzo i ponosno izdigla u srcu grada – na bijeloj obali dr. Franje Tuđmana.  Treći posjet dogodio se 5. do 9. lipnja 2003. godine. To je bilo stoto papino putovanje izvan Italije i Vatikana. Doletio je zrakoplovom u zračnu luku na Krku u Omišlju. Posjetio je Rijeku, Dubrovnik, Osijek, Zadar i Đakovo. Ne zaboravlja vjernike u Sarajevu 1997. Već ranije je boravio u Banja Luci. Još nam je u dubokome sjećanju kad je u Solinu s mladima zapjevao RAJSKA DJEVO KRALJICE HRVATA. Spominje se da je 14 puta primio članove Vlade RH. Posljednji njegov susret s nekim državnikom bio je s našim premijerom dr. Ivom Sanaderom. Beatificirao je kardinala Alojzija Stepinca, te još dvoje blaženika Mariju Petrović i Ivana Merza…Među svetima su i Hrvati Leopold Mandić i Marko Križevčanin. Blaženom je proglasio i Majku Tereziju iz Calcutte. Proglasio je 1338 blaženika i 482 novih svetaca. Tko, nakon svega, može sumnjati u njegovo prijateljstvo prema hrvatskom narodu? Ma, nije on volio samo nas. Volio je sve ljude i narode. Poštivao je kulturu i tradiciju svih naroda. Bio je jedinstven. Ostavio je neizbrisiv trag…i kad se vratio u kuću Oca. Obilježio je trag 20. stoljeća.

Čvrstom vjerom promijenio svijet

Svi se slažu da je dao ogroman doprinos u rušenju komunizma. Promijenio je svijet svojom čvrstom vjerom. Ne prihvaća pobjedu zla nad dobrim. Veliki je optimist. Vjeruje i zna da Bog pobjeđuje. Hvala Bogu što nam dade oca, brata, prijatelja, zaštitnika, a sada i zagovornika na nebu.  Iznimna je i neponovljiva osoba. Protivio se vrednotama profita. Oštro osuđuje izrabljivanje bilo kojeg čovjeka, po bilo kojoj osnovi. Naglašava vrednote duha. Lakše bez kruha nego bez slobode tijela i duha. Boluje od parkinsonove bolesti, no boli pridaje kršćansku dimenziju. Njegovom smrću izgubilo je čovječanstvo velikoga intelektualca, ali su nam ostale njegove brojne enciklike. Nikoga ne osuditi – bile su riječi velikoga pape Ivana XXIII. Ivan Pavao II nastavlja u tom stilu. Dobro pobjeđuje zlo snagom koja dolazi od Boga. Papa je živio Evanđelje koje ga je vodilo u svim njegovim postupcima. Radostan sam – budite i vi – posljednje je što je napisao drhtavom umirućom rukom. Bi čovjek okrenut budućnosti…čovjek…svetac koji živi u vječnosti. Kako zaboraviti njegovu poruku bankarima: OPROSTITE DUGOVE SIROMAŠNIMA.

Otišao je. Sastao se s Isusom kojem je vjerno služio. Otišao je u uskrsno vrijeme, kako bi nam poručio da smrt nije tragedija ni gubitak, već PRIJELAZ U VJEČNI ZAGRLJAJ USKRSLOGA, što se događa samo nakon životnog velikog petka. Naprijed protiv struje. Dobar je boj bio, Vjeru učvrstio. Zasluženu nagradu dobio, osiguravši mjesto u povijesti, te cjelov Kristov, koji ga učini sretnim na sve vijeke. Vidim- divite mi se…

Poručujem – slijedite me.

Ivan Pavao II

Čekam vas u zagrljaju vječne ljubavi.

………………………………

Rođen                              18. svibnja 1920.

Papom postade               16. listopada 1978.

Umire                              2. travnja 2005.

Proglašen blaženim        1. svibnja 2011. od Benedikta XVI

Proglašen svetim            22. travnja 2014. od pape Frane

Njegov spomen dan se slavi 22. listopada

………………………………….

                                                                                                   Don Petar Mikić

 

 

 

Comments

comments

Share.

About Author

Leave A Reply