DESETA NEDJELJA KROZ GODINU – DAR ŽIVOTA PREDUVJET JE VJEČNE SREĆE

0

08_05_08_mikicNekima je život ugodan, a drugi se sagibaju pod teretom križa. Za neke kažemo da su rođeni pod sretnom zvijezdom. Sve im ide od ruke, a drugima se „osuši sve što im ruka dotakne“.

I kod jednih, i kod drugih u životu ima trenutaka kad im s lica nestaje smijeh, a u očima se zablista suza. To su trenutci kad se smrt umiješa u našu sudbinu, pa nam otme dragu osobu. Nekad mi tu smrt očekujemo, a nekad dođe kad joj se najmanje nadamo. Mnogo puta zgrabi onoga „preko reda“.

Normalnim smatramo kad djeca pokapaju svoje roditelje, a nenormalnim kad roditelji pokapaju svoju djecu. Taj smo odgovor dobili na upit što je mir, a što rat? „Mir je razdoblje kad djeca pokapaju roditelje, a rat je vrijeme kad roditelji pokapaju djecu“. Smrt se ne drži reda.

Današnje evanđelje nam opisuje tužan slučaj. Umro majci udovici sin jedinac. Nose ga na groblje. Okupljeni prijatelji žale tužnu majku koja prati svog mrtvog sina. Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: „Ne plači“, Pristupi zatim, dotače se nosila: nosioci stadoše, a on reče: „Mladiću, kažem ti, ustani!“ I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. (Lk.7.13-16). Plač žalosti za tren se pretvorio u plač radosti, sreće- zaprepaštenja, jer ne mogoše vjerovati svojim očima.

Tko može progovoriti riječi utjehe majci koja prati mrtvog sina u grob?

Tko može progovoriti riječi smirenja siročetu koji ostaje bez roditelja?

Tko može utješiti ženu s djecom koja ostaju bez hranitelja?

Da li si se nad otvorenim grobom upitao: Je li s ovim sve gotovo, sve svršeno? Da li je s umrlim tijelom umrla i budućnost pokojnika? Svršava li sve tu kod groba?

Je li istina da ne postoji ništa što nadživljuje naše smrtno tijelo?

„Tko vjeruje u mene, neće umrijeti nikada“

Ako netko misli da ne postoji ništa osim 70 ili 80 kg naše tjelesne težine, taj bi trebao plakati i jaukati bez prestanka, dok ga ne bi uništio plač, proklinjući sebe i onoga tko ga je bacio na ovu planetu da ju natapa znojem i suzama.

Riječi utjehe uputio nam je Isus govoreći: „Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada“ (Iv. 11.25-26).

Nismo biljke ni životinje kojima smrću završava sve. Tebi tek nakon smrti počinje život. Tijelo je smrtno, duša je besmrtna, a Bog je vječan, u kojemu sve vremenito ima razlog svog opstanka.

Smrt nam često pobrka snove o sreći, pa smo očajni, te Bogu prigovaramo. Pravedan je bio Job, pravedan je bio Tobija, a mnogi pretrpjeli. Sv Ivan Vianej reče kako su nam križevi potrebni da ne zaboravimo na Boga.

Što je život na zemlji? Kao kap rose na sunčevu izlasku, kao cvijet koji se rascvjetao i usahne. Ovaj nas život pripravlja za budućnost vječni život. Ovaj život, ma koliko ga čuvali, ne možemo ga sačuvati. Budući život možemo i moramo osigurati i sačuvati. Budući život možemo i moramo osigurati i sačuvati.

I danas mrtvaci hodaju

Današnje Evanđelje govori o susretu Života i smrti: Isusa i mrtvog mladića. Plače majka. Na majčine suze ne može se ostati hladan, diraju srce. U grob će pokopati svu njenu nadu, svu njenu sreću i ljubav ostale joj samo suze. Gospodin joj se sažali i utješi ju na najbolji mogući način koji je svojstven gospodaru života i smrti – Bogu.

Smrt je svršetak ovozemaljskog našeg putovanja, nužni je korak, potrebni prijelaz s jedne obale rijeke na drugu, prijelaz koji odlučuje o vječnosti.

Imate danas mrtvaca što hodaju. Tijelo im je živo, ali dušu im je usmrtio grijeh. To je posebno naglašavao sveti Augustin. Nad takvim mrtvacima nitko ne plače. Mnogi katolici žive nekatolički. To su mrtvaci.

Mladiću tebi govorim ustane reče Isus. To ja govorim i tebi. Ustani iz grijeha i kreni putem kreposti.

Isusove riječi – teške. ali ispravne

Pod snagom kiše i sunca, a sve skupa po Božjem nacrtu, niču usjevi, dozrijevaju plodovi, pune se hambari, miriše pečeni kruh… Ustani mladiću, reče Isus. I ustane… Ako jedno tijelo može uskrisit, može svako jer sva su tjelesa građena na istom uzorku. Zapovijedati smrti može samo Bog.

„ Prorok velik usta među nama. Bog pohodi narod svoj“ (Lk.7.16.) A narod voli čuda. Ona su tu pred tobom svaki dan. Život je čudo. No, privlači nas mističnost. Nastojimo zaviriti s onu stranu zavjese.

Kažu da u Parizu ima osamdeset tisuća vračara i gatara. Vjerniku one ne trebaju.  Možda ti Isusove riječi izgledaju teške. Da, često su teške, ali  ne zaboravi jedno – Ispravne su. On je jedini mogao reći: Ja sam put istina i život. Rekao nam je da je on s nama do svršetka svijeta. Naći ćemo ga u Euharistiji… Svetom Pismu. On je Bog stvoritelj, Otkupitelj i Prosvjetitelj. Ogrezli u grijehu to ne shvaćaju. Krist je i u tvom bližnjem, osobito bolesnom, nevoljenom, žalosnom.

Mnogi kod zdravih očiju ostaju slijepi. Gledaju istinu, iako je ne priznaju. Vide čudesa i ostaju ravnodušni.

Ti budi zahvalan na daru života koji je preduvjet vječne sreće i živi tako da ju zaslužiš.

 

 

 

 

Comment

Share.

About Author

Comments are closed.