Nakon teške,ali ipak uspješne sezone,odlučio sam se obratiti javnosti.
Jadran LP je ostao u 3.HNL-Jug.Kada sam preuzeo klub,svi su govorili da sam budala,da ćemo ispasti ali ja nisam mislio tako.Bio je to veliki izazov za mene,znao sam da moram pokušati,da neće nitko,svi bježe,a to je morate priznati ipak sramotno za ovaj klub i ovaj grad.Jedini smo klub koji se nije pojačao na polusezoni jer kao što znate svaki dobar igrač košta,a mi nemamo baš nešto novaca.Sve sam podredio jednom cilju,da ostanemo u ligi,zapostavio sam svoje primarne poslovne obaveze i privatni život,ali vrijedilo je.
Žalosti me jedna stvar,a to je da oni koji bi trebali najviše u gradu potegnuti za ovaj klub,obično zakažu,čast iznimkama.Znam i da su se mnogi molili da ispadnemo,da se sutra mogu naslađivati,i radi njih mi je još draže što smo ostali.
U klubu imamo oko 150-160 djece koji se natječu u ligama od Dubrovnika do Zadra.To ljudi moji treba netko isfinancirati.Svi imaju uglavnom dobre rezultate što pokazuje da se u našoj omladinskoj školi dobro radi.Barem radi te djece molio bih sve u gradu da ne dignu ruke od ovoga kluba,da se vodeći ljudi malo više angažiraju,jer ipak pločanska djeca odrastaju na tom igralištu.
Više neću obnašati predsjedničku funkciju,ovo me je ipak previše iscrpilo,patili su svi oko mene.Hvala mojim suradnicima,njih 2-3 koji su vojnici kluba već nekoliko godina,i da nema njih klub bi se ugasio.Nastavit ću pomagati klub kao što sam činio i prije.
Kao što kaže jedna lijepa pjesma:”…ka mali sam te voli,volim te i sad,Jadrane,moj lipi Jadrane…”
S velikim poštovanjem, Petrit Pero Dulaj
