SLOBODU ZNA CIJENITI SAMO ONAJ TKO JE OSJETIO ŠTO ZNAČI BITI ROB

0

                                      08_05_08_mikicTRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU – SLOBODU ZNA CIJENITI SAMO ONAJ TKO JE OSJETIO ŠTO ZNAČI BITI ROB

Brojni gosti „opsjedaju“naš Dubrovnik, tu pjesmu od kamena. Ponos drage nam Domovine. Oni sa zanimanjem promatraju dubrovačke zidine i na njima barjak s natpisom: „Libertas-Sloboda“. To je grad koji je znao kroz vjekove očuvati slobodu, jer ju je cijenio, premda je bio okružen moćnim neprijateljima.

Komad kruha zna cijeniti samo onaj koji je osjetio glad. Odjeću zna čuvati onaj tko je osjetio što je golotinja, a slobodu zna cijeniti samo onaj tko je osjetio što znači biti rob.

Naši stari, kroz dugo razdoblje, bijahu pravi robovi , bez vlastitog posjeda, bez prava da uživaju plodove svoga rada. Sve su to koristile age i begovi, a sirotinja je imala jedino pravo lomiti svoje kosti na tuđoj njivi i primati batine. Znali su Dubrovčani kakvo ropstvo vlada tamo preko brda, pa su svoju slobodu voljeli, cijenili i čuvali.

Čovjek ima tijelo i dušu. Oboje mogu robovati. I duša dakle može robovati. Danas se robuje alkoholu, duhanu, ispijanju kave, drogi, bludu, standardu, umišljenosti, sebičnosti, novcu, škrtosti…

Muka je kad čovjeka netko drugi zarobi, ali je veća nesreća kad se sam čovjek zaveže teškim lancima, koji su okovali njegovu dušu.

Braćo, pozvani ste na slobodu!

„Doista vi ste, braćo, na slobodu pozvani! (Gal.5.13) Držite se, dakle, i ne dajte se ponovo u jaram ropstva! Vidjeli smo često što znači biti rob grijeha. Kako može netko tko se Bogu klanja, tko ga moli, slavi govoreći koliko ga ljubi, na sve to u trenu zaboraviti , pa ga početi vrijeđati na najogavniji načine? Kako je to moguće? Kako se može tako nisko pasti prepuštajući svoja osjetila, strasti, nagone, požude, da njima upravlja sotona? Kako? Upitaj se, i ispitaj, brate, sestro, i uvidi gdje je tvoja slaba točka- Ahilova peta? Čuvaj se, i Bog će te čuvati, poručili su ti naši preci.

Nije dovoljno željeti, težiti k nekom cilju. Na tom, pravo odabranom putu, treba ustrajati bez obzira na poteškoće na koje nailaziš, upravo stoga jer znaš da je to pravi put. A pravi put nije redovito najkraći, najlakši, najugodniji, već obratno.

Divno je bitislobodan. Koje su sve žrtve, pa i vlastitog života podnijeli naši branitelji, kako bi imali slobodnu, samostalnu, nezavisnu Domovinu. To blago, nadljudskim žrtvama i krvlju stečeno, čuvaj i ti, brate, sestro. Kada to shvatiš znat ćeš kolika je veličina i vrijednost slobode duha. Divno je biti slobodan! Malo ih je koji ne robuju nikakvu zlu. Zaista ih je malo!

Otac laži traži način da nas zarobi

Lisica je lukava. I miš je lukav. Ljudi ipak nađu načina da ih ulove. Tako i đavao- stari lisac-otac laži, u svojoj upornosti traži načina da nas zarobi, zavede, obećavajući nam „kule u oblacima“. Često to kasno shvatimo, kad se obećana sreća raspline kao mjehur od sapunice. Psovka, mržnja, škrtost, alkohol, duhan, droga, blud, bijahu samo mamac za naivne koji su nasjeli „starom liscu“, zaboravljajući da nitko ne može dati ono što nema.

Svaki bijeg od Boga znači upadanje u ropstvo. Sveta ispovijed je božansko sredstvo izlaska iz sotonskog ropstva. Nije sramota pasti, sramota je ostati ležati nakon pada. U ustrajnom ustajanju iz pogrešaka mudrost je svetačka.

Evo kako o slobodi pjeva Ivan Gundulić:

O lijepa, o draga, o slatka slobodo,

dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do

sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi

ne mogu biti plaća tvojoj čistoj ljepoti!

Bog je kroz povijest pozivao pojedince i narode da ga slijede. Prisjetimo se Abrahama, Mojsija, starozavjetnih proroka preko kojih nam je slao svoje poruke. Isus poziva i apostole u svoju službu, govoreći im: Tko hoće za mnom neka uzme križ svoj i neka me slijedi. Naš je kršćanski život putovanje za Isusom, život s Isusom. Veliki životni zadatak treba izvršiti, cilj dostići ne pitajući za cijenu. Na putu do Boga ništa nas ne smije zaustaviti. Zemaljsko bogatstvo kod njega nemaju nikakvu cijenu. Učitelju, gdje stanuješ, upitaše ga? On im odgovori: „Lisice imaju jazbine, ptice nebeska gnijezda, a Sin Čovječi nema gdje bi glavu naslonio“. (Lk. 9.58)

Što je Diogen odgovorio Aleksandru Velikom?

Isus nije glumio siromaštvo – on ga je izabrao. On ne proklinje bogatstvo što bi bilo zlo u sebi i po sebi, nego zato što zarobljuje dušu, čovjeka čini zlim, nečovjekom. Siromah nije blažen što nema ništa nego zato što je sposoban primiti sve – otvoren je za Boga i njegovu poruku, nije sputan, zarobljen okovima materije.

Grčki mudrac Diogen nije posjedovao ništa osim jedne bačve u kojoj je spavao- boravio. Jednom prilikom posjeti ga osvajač svijeta Aleksandar Veliki. Upita mudraca što želi da mu se da kao dar. „Ukloni mi se sa sunca“, odgovori Diogen. Njemu je bilo dosta Božje sunce i njegova bačva. Isus je bio siromašniji od Diogena. Isus nas je htio poučiti da je naša sreća u Bogu, a ne u bogatstvu.

Drugi veliki grčki mudrac Sokrat, gledajući bogate izloge u atenskim trgovinama, često bi znao reći: „Koliko je tu toga što ja ne trebam“. Isus osobno nije trebao ništa, ali on ne traži od nas da nemamo ništa, nego da se ne damo zarobiti ni od čega. O kako često kršćanin napusti Krista radi novčanika i stomaka. U trci za bogatstvom najprije se umori savjest.

Tko stavi ruku na plug pa se okreće, nije mene dostojan. Čemu ja dajem prednost? Ako se nađete u Dubrovniku a podne zvoni, svi golubovi lete na tržnicu jer ih tamo čeka ručak. Kod kuće si. Zvona zvone, pozivaju te na Gospodnju gozbu, a ti ostaješ kod kuće. Ne dopusti da golub bude pametniji od tebe.

Ne budi loš trgovac pa da izgubiš Boga i sebe. Sveti Pavao napisa: „Sve što mi je bilo vrijedno, izgubilo je u mojoj cijeni vrijednost za mene zbog Krista. Radi njega sam sve žrtvovao, i sve smatram blatom, da Krista dobijem“. (Fil. 3.7 sl) Mnogi rade obratno, daju Krista za blato. I potonut će u blatu.

Isusu ne trebaju mrvice. On te želi čitavog. On je na putu prema tebi. Traži boravak u tvom domu, u tvom srcu. Otjeraj zlo kako bi bio dostojna primiti ga. To će te usrećiti.

Comment

Share.

About Author

Comments are closed.