Vrijeme je žetve, braćo draga. O koliko je truda trebalo uložiti kako bi se dočekao ovaj dan. Potrebno je bilo pripremiti njivu za sjetvu. Odabrati dobro sjeme. Zasijati ga u pravo vrijeme. Prehranjivati ga. Bogu se moliti za dobre uvjete za njegov rast imajući na pameti riječi psalmiste: „Ako Gospod ne sagradi kuću, uzalud se trude koji je grade“.
Stajao Gospodin s učenicima pored polja žita dozrelog i reče im: „Vidite, žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem Vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće… U koju god kuću uđete, najprije recite: “Mir kući ovoj!“ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš.“ (Lk. 10.2-6)
Gospodnja njiva je narod željan Božje riječi. Potrebni su radnici koji će obrađivati tu duhovnu njivu, poučavajući i vodeći narod putem spasenja.
Dobro je imati lijepu crkvu, pored kojeg se uzdiže vitki zvonik s kojeg se razliježe milozvučni zvuk zvona koji nas podsjećaju da u svojim svakidašnjim poslovima ne zaboravimo na Gospodara svega stvorenoga odajući mu zahvalnost u hramu njegovu. Ako tu nema svećenika sve je „gluho-mrtvo“.
Sjetimo se crkava i župnih dvorova koje je mržnja tokom rata sravnila s zemljom, a drača kao čuvar prekrila ostatke svetišta. I danas bi tamo rasla, da nije došao svećenik, koji je pokrenuo duhovnu i materijalnu obnovu. Stoga je Crkvi velika briga za duhovna zvanja.
Kakav je tvoj odnos prema duhovnim zvanjima? Teško je graditi, lako rušiti. Kada si čuo da se netko opredjelio za teološki studij, da li si ga podržao ili odvraćao od tog nauma?
Znam kako je bilo sa mnom. Mene su mnogi odvraćali na razne načine: obećanjima, pa i prijetnjama. I dobronamjerni su davali svoj udio nakon svete mise na putu do kuće: Sve je to dobro, ali zašto baš ti tako zgodan i pametan? Zar bi vi Bogu dali rugobu i tupoglavost, odgovarao sam im sa smješkom, te svakim njihovim odvraćanjem bivao sve uporniji da postanem svećenik. I hvala dragom Bogu kojemu čitavim svojim bićem služim već pedeset godina. Njegov glas je nadjačao „pijev sirena“.
Molitvom i žrtvom pomognimo rast duhovnih zvanja
I od nas Isus traži da molitvom i žrtvom pomognemo rast duhovnih zvanja. Budimo potpora svojim svećenicima. Dobro stablo rađa dobrim plodovima. Svako duhovno zvanje je blagoslov za jednu župnu zajednicu. Kršćanske obitelji s brojnom djecom su uzdanica Crkve i Naroda. Koga Gospod poziva i snagu mu daje. Ne ostavlja ga sama. Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta. Dok je Bog sa mnom ničeg se ne bojim. Zlo se pobjeđuje dobrotom-ljubavlju, a ne mržnjom. Iskorištavanje – pravednošću. Gdje laž ruča, tu ne večera-narodna je mudrost. Istina ju pobjeđuje.
Pripovjeda Plutarh kako je neki čovjek htio na noge postaviti mrtvaca, ali mu se mrtvo tijelo stalno rušilo. A onda uzdahne: Nešto iznutra nedostaje. Brate, sestro, da bi mogli ponosno, uzdignuta vedra čela hodati stazom životnom, ispuni srce ljubavlju i dobrotom prema svakom čovjeku, gledajući u njemu dijete Božje, vrijedno prolivene krvi Isusove.
Čovjek traži ono što nema. Nitko ne može dati ono što ne posjeduje. Težiš za mirom, jer život bez mira je pakao. U Bogu je mir. Čista savijest donosi mir. Učini sve što je u tvojoj moći da riječ mir ne bude samo pojam, mrtvo slovo na papiru, iskonska čežnja čovječjeg srca, već stanje u kojem djeca Božja u slozi i radosti kroče životnom stazom na putu k vječnosti u zagrljaj nebeskog Oca.
U izopačenom srcu i izopačenom svijetu ne može biti mira
Mir je djelo pravde. „Ako želiš mir, spremaj se za rat“, govorili su stari Rimljani, osvajači svijeta. Slično misle i suvremeni osvajači: mir se nosi na krilima zrakoplova, nose ga rakete, tenkovi, bombe. Krist govori drugo i drugačije: Mir se nosi u srcu.
Mir ne raste u svakom srcu. Najveći židovski prorok napisa: „Opaki su poput mora uzburkanog,… valovi mu mulj i blato izmeću.
Nema mira grješnicima! govori Bog moj“ (Iz. 57.20 sl). U izopačenom srcu, u izopačenom svijetu koji je sve vrednote izokrenuo naglavce, ne može biti mira. Nema mira svijetu bez Boga. Tamnice, vješala, policajci, suci, potrebni su da se osigura kakav-takav mir, jer postoji nemir što niče u opaku, grješnu čovjekovu srcu. Potrebno je bezbroj zakona da se drži na uzdi podivljalo ljudsko društvo što tvrdoglavo odbija Boga i njegov mir. „Ne bi bilo ratova na bojnim poljima da nije bilo ratova u srcima ljudi“ (F. Sheen)
Bog je mir-grijeh je nemir, rušenje mira. Što biramo, to imamo. Tu misao naglašava današnje evanđelje. Treba biti dostojan mira, kaže Isus, biti spreman prihvatiti Boga, sve što on nudi, sve što traži…
Da se stvori bolji, Božji svijet gdje će vladati zbiljski mir u međusobnom poštovanju, pravdi i ljubavi, treba početi od srca, od čovjeka, od mene, od tebe. Znanstvenici, političari, državnici ponavljaju do iznemoglosti: treba osigurati mir, mijenjati svijet, ali neće da počnu mijenjati sebe. Braćo i sestre, mir nije nešto izvan nas, ne raste na poljima, ne kupuje se na tržnicama. Mir je u srcu punom Boga, u ljudima dobre volje. Kako ćemo donijeti mir svijetu, ako nam je nemir u srcu, ako smo u ratu s Bogom, izvorom i zaštitnikom mira. Današnji čovjek je u ratu s Bogom, zato nije u miru ni s kim, ni sa samim sobom. Istinski je mir u tome da prihvatimo Boga. Srcu svijetu drugog mira nema….“Nema mira griješnicima!-govori Bog moj“.
