NEBULOZE O PRVOM PARTIZANSKOM ODREDU I JEDNOJ ŠUMI

0

Nedavno je na ovom portalu objavljen tekst o antifašizmu u kojem se ističe kako je u šumi Brezovica kod Siska 22. lipnja 1941. osnovan prvi partizanski odred u okupiranoj Europi. To je komunistička podvala, krivotvorina i laž.

Prva takva postrojba osnovana je u ožujku 1940. pokraj sela Husicka u središnjoj Poljskoj, a osnovao ju je bojnik (major) Henryk Dobrzanski – Hubal. Istog mjeseca ta je postrojba od 180 ljudi uništila njemačku bojnu, a nakon nekoliko dana nanijela gubitke i drugoj njemačkoj formaciji. Dobrzanski (1897.), porijeklom iz imućne obitelji iz grada Jaslo na jugoistoku Poljske), u Prvom svjetskom ratu bio je dragovoljac poljske konjice, 1918. u poljsko – ukrajinskom ratu, sudjelovao je u opsadi Lavova, a od 1919. do 1921. borio se i u poljsko – boljševičkom ratu. Nakon početka Drugoga svjetskog rata borio se protiv njemačkih i sovjetskih trupa. Ubijen je u zasjedi kod mjesta Opoczno 30. travnja 1940. s većinom svojih boraca. Nijemci su njegov leš spalili. 1966 posmrtno je odlikovan najvišim poljskim ordenom i promaknut u čin pukovnika. Danas u Poljskoj oko 200 različitih organizacija, ustanova i institucija nosi njegovo ime.

Što se doista dogodilo u Brezovici 22. lipnja 1941?

A što se doista dogodilo u šumi Brezovica kod Siska 22. lipnja 1941. i je li se uopće nešto dogodilo? Odgovor smo potražili u Sisku, kod dr. Vlatke Vukelić s Odsjeka za povijest Hrvatskih studija. O tadašnjim događajima dr. Vukelić drži predavanja koja posvećuje sisačkom povjesničaru, danas 92-ogodišnjaku Lojzu Buturcu. Buturac je osobno razgovarao s Vladom Janićem Capom, prema komunistima zapovjednikom prvog partizanskog odreda u okupiranoj Europi, u kući njegove sestre još 1955. godine i sve je zabilježio, od lipnja do rujna 1941. „Pravih dana travnja 1941. u Sisku je srušen spomenik kralja Petra Karađorđevića. Za taj su čim osumnjičeni sisački komunisti i ustaše, zbog istih ciljeva u odnosu na Kraljevinu Jugoslaviju, te su zajedno završili u zatvoru. Zbog toga, a i radi sporazuma o nenapadanju između Hitlera i Staljina od kolovoza 1939. pa do 22. lipnja 1941. između sisačkih komunista i ustaša nije bilo većih problema. Kad je Hitler prekršio sporazum sa Staljinom i 22. lipnja 1941. napao Sovjetski Savez, isti dan Janić je otišao u Petrinju da s tamošnjim komunistima dogovori povlačenje u ilegalnost. Marijan Cvetković je po istom zadatku pošao vlakom u Sunju i Kostajnicu. Navečer istoga dana i Janić i Cvetković našli su se u selu Žabno kod Siska, kod partijskih drugova Ive Lovrekovića i Jose lasića. Uz još pokojeg člana Komunističke partije koji se ondje zatekao odlučeno je da se viđeniji komunisti povuku u ilegalnost i u prvo vrijeme da to bude okolna šuma. Ondje u Žabnu Janić i Cvetković su i prespavali. Kao što se vidi, nema toga dana, 22. lipnja 1941., nikakve Brezovice i nikakva odreda. Gospodina Lovrekovića sam imala prigodu upoznati, a poznam i njegovu unuku. Ono što je nama bilo uvijek čudno jest kako to da njezin djed nikada nije htio pričati o tim događajima i nikada nije mislio da ima bilo što bitno ispričati. Lojzo Buturac nije jedini svjedok te priče, postoji još niz svjedoka. Ljubica Čulik, partizanka iz sela Žabno izjavila je kako nikada nije čula za prvi partizanski odred. Sve događaje imamo zapisane i u knjizi Miroslava Matovine i Dragana Božića iz 1981. godine. Slijedećih dana komunisti su tražili skloništa u okolici Žabnog i sakrili se na dva mjesta: u Šikaru (Janić, Cvetković, Nada Dimić) i 500 metara udaljen Mali Količenik (Mika Šiljak s desetak komunista)“, kaže dr. Vukelić i ističe kako se sredinom kolovoza u šumi Brezovica sakupilo dvadesetak komunista, te da im Vlado Janić Capo nije bio zapovjednik. Izvodili su, kaže, neke sabotaže, a kada su ih napale domobranske postrojbe pokušali su se pridružiti četnicima Vasilija Gaćeše. Oni su ih otjerali.

Zašto je komunistima bitan 22. lipnja?

„Na isti dan dogodio se činjenično utvrđen povijesni događaj. Bitka kod Siska odigrala se 22. lipnja 1593. Izuzetno je značajna, jer je bila prekretnica koja je naznačila zaustavljanje osmanlijskog prodiranja dalje u Europu. Imala je i važan psihološki utjecaj, jer je njome prvi put nakon Krbavske bitke uspostavljena ravnoteža na hrvatsko – turskoj granici. Gotovo čitavu Europu je obišao i tiskani letak u kojem je bila prikazana prva velika pobjeda ujedinjenih kršćanskih snaga Srednje Europe protiv turske vojske, a zapovjednike kršćanske vojske hvalili su papa Klement VIII, njemački car Rudolf II i španjolski kralj Filip II. Tom veličanstvenom pobjedom završio je stogodišnji hrvatsko – turski rat. Pitam se, nije li vrlo perfidno jedan događaj oteo slavu drugomu? Jedan koji simbolizira komunističku Hrvatsku i onaj koji slavi kršćansku Hrvatsku u zajednici europskih naroda, ukazujući na činjenicu da smo dio europske obitelji puno prije 2103. Postoji teza da nam to obilježavanje treba da bismo pokazali da nam je država utemeljena na antifašizmu, što u načelu stoji, no suvremena Hrvatska utemeljena je prije svega na Domovinskom ratu i upravo se u tom najbolje vidi smisao hrvatske borbe za hrvatsku državu, a protiv svih totalitarnih režima“, zaključila je dr. Vukelić.

Ante Šunjić, urednik portala rogotin.hr

Comment

Share.

About Author

Comments are closed.