PARTIZANI SU NAPALI VRGORAC JER SU BILI GLADNI

0

Ante-Erak-PločePovodom  članka „Do pakla i natrag“ gosp, Nevena Vicića  objavljenog 26.srpnja 2016.na portalu Rogotin hr,želim dati svoj komentar  na pojedine događaje o kojima gosp.Vicić piše.

1.Tzv DIVLJE ustaše nisu napadale, pljačkale i palile samo srpska sela,oni su to radili i u selima sa 100% tnim hrvatskim  stanovništvom.Najčistiji primjeri zato su baćinska,briška,pašička,plinska i vrgorska sela izuzev Dusine ,odnosno primorska i otočka sela.Razlog tome je što stanovništvo navedenih područja nije željelo okupaciju,nijr željelo tzv. NDH. Odbijali su službu u NDH,odbijali su organe vlasti novonastale NDH.

2.Ubojstvo srpskih seljaka  pod Topolom ispod Opuzena,nije motivirano samo pljačkom njihove imovine,nego unaprijed planskim dokumentom na temelju donijetih rasnih Zakona (Jednu trećinu srba treba potjerati,drugu prekrstiti,a treću poubijati. Prema izvješću nadležnih organa NDH „Pod Topolom“ ispod Opuzena smaknute su ukupno 283 civilne osobe u glavnom srpske nacionalnosti.

3.Partizanski bataljun „Josip Jurčević“je 15.lipnja 1942 izvršio oružani napad na varošicu Vrgorac. Bila je to čista ekonomska akcija,jer su biokovski  partizani,kao  i biokovski  seljaci  bili gladni. Čak više od godinu dana,prije ovog napada biokovska sela bila su konstantno pljačkana.

Opisana partizanska nedjela su uglavom isu stinita ,međutim gosp, Vicić je ispustio neke vrlo bitne činjenice,koje su se dogodile istog dana 15.lipnja 1942.u Vrgorcu i okolici. Naime,ustaška postrojba Dusine u koju su bili uključeni i mladići iz župa Otrići-Seoci, Struge i Mali Prolog iz zasjede otvorila je mitraljesku i puščanu  vatru na kolonu baćinskih seljaka. Kolona se je kretala sa tovarnom stokom u pravcu  Vrgorca radi utovara  i pregona partizanskog plijena.  Događaj se je zbio u podrčju „Stinjevca“,gdje je smrtno stradalo petero civilnih osoba iz Baćine,među kojima i dvije djevojke rođene sestre Marinović.Inače, spomenuta ustaška postrojba, brojala je oko 160 domaćih momaka, koje je naoružala i opremila TALIJANSKA KOMANDA iz Metkovića.

O detaljima ove akcije o imenima ubijenih vrgorčana ,o predhodnom traženju pojačanja od metkovskog tabornika fra Vlade Bilobrika i drugim okolnostima,ustaški tabornik Vrgorca Dr.Radić pismeno izvještava svoj nadležni  HRVATSKI USTAŠKI LOGOR U MAKARSKOJ ( Izvješće br.32/42 od 23.VI.42.), Ipak najveća briga vrgoračkog tabornika Radića svodi se na to što više neće biti tabornik i neće primati visoku držanu plaću tabornika.

  1. Talijanska vojna pomoć ipak je stigla u Vrgorac kasno u noći 15 lipnja,kada su se partizani povukli u Biokovo. Stigli su obilaznim putem preko Pruda i Ljubuškog,jer su ih partizani dočekali na mostu „Orepak“ ,oružano napali njihovu motorizuiranu kolonu i prisili ih da se vrate u Metković.

Sutradan 16,lipnja, kao svoj na svome,talijanska vojska  je poduzela  opsežne radnje u Vrgorcu i široj okolici. Prisilno su uhitili sve seljake od 16 – 60 godina staristi,zatvorili  u izgorjele prostorije duhanske stanice i počeli sa ispitivanjem svakog uhićenika. Cilj je bio doznati da li su  ti seljaci pomagali partizane,odnosno da li su i koliko lojalni ustaškoj NDH i TALIJANIZACIJI.  Dakako da su u svemu tome glavnu rijč imali predstavnici ustaške vlasti, a posebno se je tražila ocjena župnika,koji je bio nazočan ispitivanju.  U najvećem broju slučajeva župnici su branili svoje župljane,govoreći o njima sve najbolje,pa su takvi nakon ispitivanja oslobođeni i vraćeni svojim kućama.

Međutim,  među uhićenima bilo je i onih koji su se već ranije bili kompromitirali,pa im ni nadležni župnik nije mogao pomoći. Takvi su po kratkom postupku likvidirani,dakako bez suda i suđenja

5.Za neka mišljenja i zaključivanja  gosp. Vicića, suvišan je svaki  komentar.

Piše: Ante Erak

Comment

Share.

About Author

Comments are closed.