OSAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU – NA DRUGU OBALU NOSIMO SAMO DOBRA DJELA

0

08_05_08_mikicČovjek jede da preživi, a ima i onih koji žive da bi jeli., pili uživali. Bogato se častio na račun drugih. Možda im zavidiš na bogatstvu. Ne, nemoj. Nisu oni bezbrižni, strahuju za svoje bogatstvo. Zaboraviše na odgoj djece, to najviše blago, ako ih uopće imaju. Umjesto da se njime ponose, oni ih sramote razuzdanim, nemoralnim životom. Grade vile s bazenima, kupuju skupe automobile, jahte za provod. Nek se zna tko je gazda. Luđače, veli za njega Isus. Čemu sve to? „Već noćas tražit ću dušu tvoju… što si pripravio, čije će biti?(Lk.12.20). Uživaj dušo moja! E, baš ćeš ti uživati, nesretniče! Zaboravio si da si prašina, manji od makova zrna i da nećeš nikada pravo uživati na ovoj zemlji.

Putujemo na drugu obalu i ništa ne nosimo sa sobom osim dobrih djela. Što pojedosmo nesta, što ostade, osta drugima, što dadosmo, nosimo sa sobom. Gol čovjek se rodi gol i odlazi. I tamo kamo ideš nema više sluge. Tu nikakvo mito ne pomaže. Tamo zlato nije na cijeni. Dobra djela se traže. Bogatstvo je tamnica. Tko posjeduje preko mjere, živ je zazidan. Bogatstvo je otrov, koji se uvlači u najsitnije pore čovjekova življenja, mišljenja, ophodnje. Cijeli organizam trune: oči više ne vide tuđu bijedu, uši ne čuju tuđeg plača, srce se skamenilo i ne osjeća jecaj osamljenih, ojađenih, obespravljenih, napuštenih…

Nemoguće je u isti mah ljubiti Boga i bogatstvo, kaže nam Isus.

Dijeli s drugima i bit ćeš bogat u Božjim očima

Prije godinu, dvije čitao sam u dnevnom kako se na Hvaru odmaraju neki bogataši. Tako je jedno društvo bogatih Rusa njih petero, naručilo večeru koju će im donijeti na njihov brod. Cijena 260.000,00 kuna… sitnica, zar ne?… kavijar 42.000,00 kuna… jastog 38.000,00 kn dvije butelje vina-svaka po 37.000,00 kuna(ukupno 72.000,00 kn)…šampanjac…butelja 110.000,00 kuna (trolitrene boce optočene zlatom…).

Običan čovjek ne može vjerovati da ima i takovih. Nemoj im zavidjeti. Znamo kako je prošao bogataš iz evanđelja. Stavljeni smo pred izbor gomilati sve više ili dijeliti s drugima, pa postat bogat u Božjim očima. Tu nema trećeg izbora.

Novac može kopati provalije ili postati most. Raspolaži novcem tako da mu ne postaneš rob, dokazujući da si shvatio da je on samo sredstvo, a ne cilj života. Prevelika briga o potrošnji ubije.

„Ne budite zabrinuti za život“, poručio nam je Isus „što ćete jesti, ni za tijelo u što ćete se obući“(Lk12.22). „Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo nadodati. Ne budite zabrinuti za sutra. Sutra će se samo pobrinuti za sebe. Dosta je svakome danu zla njegova!“ (Mt6,32-34)… „Kruh naš svagdašnji daj nam danas“ (Mt.6.11).

Ima nešto što je vrjednije od kruha od jela i pića, odjela. Isus je to imenovao –kraljevstvo nebesko. To je život duše. Život s Bogom. I ovdje na zemlji i život poslije smrti. To je čovjekov cilj, čovjekova sreća.

I nije važno koliko je tko kruha stekao i pojeo. Važno je koliko je s drugima podijelio, gladnome dao, druge utješio.

Ostaju samo dobra djela ili prazne ruke

Trka za užicima vodi u propast. Okani se te bezglave trke. Veoma malo ljudi misli na svoj kraj. Bolje reći ne misli na svoj novi početak, jer tek nakon smrti počinje život bez kraja.

Sve što nam Crkva nudi osposobljuje nas za nastup u drugom svijetu. A sve što nam zemlja nudi, ostaje ovdje iza nas za druge. Čovjek se trudi uspješno, pa sve svoje mora ostaviti onima koji se oko toga nisu trudili.

One koji žive kao da ništa nema poslije smrti Isus naziva bezumnicima.

Svećenik je čovjek kao i ti, ali Božji opunomoćenik. I liječnik je samo čovjek, pa se kod njega liječiš. Ne govori: Što bi se ispovijedao kad ću ponovo griješiti…Što bi se liječio kad ću ponovo oboljeti…Što bi jeo kad ću ponovo ogladnjeti…Što bi se kupao kad ću se ponovo zamazati…Potrebno je zar ne, ispovijed, hrana, lijek, kupanje…

Bogataši danju snuju, a noću sanjaju kako se obogatiti i uživati – nagomilavati blago, često na nepošten način. Shvatimo da smrt prekida to ludo gomilanje, ostaje samo gomila dobrih djela ili prazne ruke. Mrtvacima ne trebaju novčanici, riznice ni štedne knjižice. Nosimo u vječnost samo što smo dali. Nije Isus protiv našeg imanja, nego protiv obožavanja imanja. Isus nas upozorava:“Što koriti čovjeku, ako cijeli svijet dobije, ali sam sebe izgubi ili se upropasti(Lk.9.25).

Radeći samo za materijalna dobra, sami zidamo svoju tamnicu“ (A.de Sain –Exupery).

Naš Gospodin nije htio imati ništa ni kolijevku, a ni grob. To je siromaštvo izabrao za sebe, ali traži ga od svih. Sabiramo bogatstvo koje pred Bogom vrijedi: dobra djela, ljubav i milosrđe, nesebičnost i dobrota. Veliki mislilac –Filozof Seneka napisao je: „Siromah se više smije nego bogataš“. Kad bi se sreća kupovala novčanicama, bogataš bi se uvijek smijao, a siromah plakao. Najčešće je obrnuto: Martin Luter King napisa: „Imamo rakete točno vođene i ljude pogrešno vođene.“ Ti si povjerio Isusu koji te vodi pravim putem. Nemoj mu se otimati. On je Put, Istina i Život.

Naučili smo mnogo toga: letjeti brže od ptice, plivati brže od ribe, ali zaboravili živjeti kao braća – okupljeni oko nebeskog Oca, sabrana oko Isusa Krista. Čuvajte se svake pohlepe (Lk.12.15).

Comments

comments

Share.

About Author

Comments are closed.