DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU – VJERA SE POTVRĐUJE ŽIVOTOM

0

08_05_08_mikicJoš kao student naslušao sam se govora o tome kako su mnogi ljudi nedosljedni. Često mijenjaju svoje stavove, svoj govor i ponašanje, ovisno o mjestu boravka, o prigodama čiji su sudionici, o susretu s osobama drugačijeg životnog uvjerenja.

Pogledajte samo turiste kako se ponašaju, kako se odijevaju, što čine i govore. Većina njih se zasigurno ne bi tako ponašala u svom radnom mjestu. Misle oni: „Pusti pamet na pašu, tu me nitko ne pozna“.

Upitajmo se da li među njima ima vjernika. Odgovor je da ih ima. Bogu se ništa sakriti ne može, zar ne ? U pitanju su baš ti vjernici. Kad oni iz sela prijeđu živjeti u grad, zaborave puno toga dobrog. U selu ih iz crkve nisi mogao „istjerati“, a u gradu se rijetko u njoj pojavljuju. Zaboravljaju svoje obveze koje su na selu duboko poštivali. Umjesto da svojim ponašanjem oplemene novu sredinu, oni se brzo izgube, uklapajući se za njih do sada neprihvatljiv način život, po onu narodnu: „Kud svi Turci, tu i mali Mujo“. Zar je tako jeftina tvoja vjera?

Ako smo uz vjeru samo zato što smo rođeni u kršćanskoj obitelji, što su nas roditelji tako naučili  i sredina nas u tome podržavala, onda smo još u duhovnoj malodobnosti i nezrelosti.

Radi nepoznavanje vjerskih istina, mnogi ljudi ne mogu održati svoje vjersko uvjerenje. Radi nepoznavanja vjerskih istina, neki od njih pomišljaju kako je znanost oborila vjerske principe. Nasta pometnja u glavama, te poneki misle da je vjera u Bogu stvar prošlosti i u čemu stajati na brodu koji će ionako potonuti.

Površnost našeg kršćanskog odgoja pokazuje se na izborima. Kako vjernik može dati glas agnostiku, nihilistu, ateisti, liberalu? Vjera se potvrđuje životom – javnim priznanjem.

Jedino vjera može dovesti čovjeka do savršenstva

Dodijala mi je priča o tome kako su vjernici uvijek loši ljudi. Priznajem da nismo sproveli u život sve ono što Bog od nas očekuje, ali ne priznajem da je vjera u Boga nekoga učinila lošim čovjekom, da ga je vjera nadahnula i potakla na neljudska djela. Ne priznajem da je vjera smeta oblikovanju idealne ljudske osobe. Baš naprotiv, mišljenja sam da je vjera jedina u stanju dovesti čovjeka do savršenstva… Priznajem da među onima koji ne vjeruju ima dobrih i poštenih ljudi.

Kršćanine, dosta si bio jadnik koji je „kriv“ svima i za sve samo zato što si vjernik i da moraš uvijek imati zatvorena usta i sagnutu šiju. Uzrasti u znanju, pa će u tebi porasti onaj ljudski ponos.

Čuli smo u današnjem evanđelju:“neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene… Blago slugama koje gospodar, kad dođe, nađe budne! (Lk.12.35.37). „ I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi“. (Lk.12.40).

Poznata je uzrečica: Obećanje ludom radovanje. Možda to vrijedi za mnoga ljudska obećanja, no kad Isus govori, obećava, trebamo mu vjerovati jer On je onaj koji ne može prevariti, niti prevaren biti.

Jahve reče i Abraham povjerova. I zaputi se ni ne znajući kamo ide. I nije se prevario. Treba samo razaznati Božji glas i krenuti putem bez obzira na teškoće. Božju nagradu treba zaslužiti povjerenjem.

Ne iskači iz Božjeg vlaka

I mi smo primili obećanje od Spasitelja radi kojeg se isplati ostaviti sve… jer ćemo stostruko primiti u kraljevstvu nebeskom, no mnogima je draži „vrabac u ruci“ nego „golub na grani“.

O koliko tragedija se zbilo zbog čekane, a ne dočekane sreće. Nisu je dočekali, pronašli, jer su je tražili na krivome mjestu. Nema sreće u grješnim činima, nalik su mjehuru od sapunice. Kad misliš da si ga dohvatio, on se raspline , nestade.

Svatko je kovač svoje sreće, narodna je besjeda, ali i drugi sudjeluju u njenom ostvarenju, stoga imaj na pameti: koga je moliti nije srditi. Nikada ne znaš tko će ti zatrebati.

Lav uhvati miša i htjede ga pojest, a on ga moljaše da ga poštedi i da mu neće zaboraviti taj dobar čin. I lav ga s osmjehom pusti čudeći se mišjoj hrabrosti. Nedugo zatim uhvatiše lovci lava u mrežu, te se uza svu snagu nije mogao osloboditi. Dođe tada mali miš i malo po malo nagrize konope i lav se oslobodi.

Tko mi što može, gospodin je sa mnom. Tvoj štap i palica utjeha su meni.

Zasijao si pšenicu, čekaš urod, ali ga odnese suša ili poplava. Čekaš ozdravljenje voljene osobe, ali bolest prevladava. Zar ne uviđaš da ne ovisi sve o tebi. U molitvi prigni koljeno, sagni glavu pred Gospodarom neba i zemlje.

Isus u našu tamu unosi svjetlo, umjesto mržnje ljubav umjesto međusobnog neprijateljstva donosi čovjekoljublje. Poručuje nam: Imajte povjerenja. Ne bojte ja sam s vama.

Čim smo rođeni, ukrcali smo se u brzi vlak života, putujemo bez zaustavljanja, iskrcat ćemo se na posljednjoj stanici u vječnosti. Moramo paziti da ne iskočimo iz Božjeg vlaka.

Svaki dan biti spreman za posljednji dan, za vječni dan… To je sve!

Comments

comments

Share.

About Author

Comments are closed.