DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU – PRIČA O RASIPNOM SINU

0

08_05_08_mikicSvi prsti na jednoj ruci nisu jednaki, tako ni sva djeca jednog oca nisu jednaka, ni fizičkim izgledom, ni ponašanjem, ni intelektualnim sposobnostima, a ni životnim opredjeljenjem. Netko je veseljak, a drugi teži k višim idealima. Jedan je sličan Marti, a drugi Mariji. Znademo koji je bio Isusov komentar na Martinu primjedbu da ju je Marija ostavila samu da poslužuje. „Marta, Marta brineš za koješta, a jedno je potrebno , Marija je bolji dio izabrala“.

I spomenuta braća iz današnjeg evanđelja bila su različita. Stariji se držao kuće i marljivo radio, a mlađeg je privlačio široki svijet: Zabava, uživanje po onu: Uživaj dok si živ, poslije smrti tko zna što će biti. To vrijedi za mnoge.

Borimo se s zlom koje je u nama i često uspijevamo, govoreći ne znam što mi bi. Tako se i onaj drugi bori sam sa sobom. Često je teško razumjeti, opravdati svoje postupke, a kudikamo tuđe. Ako to ne shvatimo, slični smo starijem sinu, koji je sebe smatrao pravednim, osuđujući mlađeg brata.

Sve što je moje, tvoje je, rekao je otac starijem sinu. Time pokazuje očinsku darežljivost, koji sva dobra dijeli s djecom.

Koliko smo mi svjesni činjenice da je sve imamo Božji dar? Koliko smo na tome zahvalni? Što činimo kada pogriješimo? Da li se kajemo tražeći oproštenje ili tvrdoglavo ustrajemo u svojoj samovolji koja nas je dovela na „prosjački štap“?

Različitost nas mora povezivati

Različitost nas ne smije otuđivati, nego nas mora povezivati. Daj savjet, lijepu riječ i koricu kruha potrebnijim od sebe i to će te učiniti sretnijim.

Za današnju stranicu Evanđelja (lk.15.1-32), kažu da je najljepša najpotrebnija i najutješnija stranica: priča o sinu rasipniku. Ovo je ipak vječna istina o milosrdnom Ocu. U središtu pozornosti Isus nije stavio propalog sina, nego oca koji grli takvog kakvog jest: propala, grješna, patnika, nesretnika. To je naš nebeski Otac.

Svi smo više-manje izloženi kojekakvim kušnjama da napustimo očev dom. Upadamo u lažnu slobodu i lažnu sreću u „dalekoj zemlji“. Daleko od Boga, neki zauvijek bez karte za povratak, skloni da se poput Židova pod Sinajem umjesto Boga klanjaju idolu, zlatnom teletu.

Rasipni sin je ipak nešto dobro domislio. Kad je izgubio sve sjetio se, nije izgubio oca i reče: „Ustat ću poći k svome ocu i reći mu: Oče sagriješih protiv Neba i pred tobom!“ (Lk.15.18). I propali sin žuri natrag k ocu na pomirenje, bijeg iz bijede i biti u očevoj blizini makar kao sluga. Očev postupak zadivljuje. Na djelu je čista dobrota, milosrđe, praštanje. Ugledavši povratnika, otac mu poleti ususret, pade mu oko vrata i izljubi ga. Tako nas obavještava evanđelist Luka (lk.15.20).

Evo utješne rečenice na najljepšoj stranici Biblije. „Sve na zemlji govori nam ili o bijedi čovjekovoj ili o Božjem milosrđu“ (Pascal). To gledamo u zagrljaju, oholost, prkos, neposluh, što završava u bijedom i milosrđem.

Dosta je reći: „Oče sagriješih!“

Taj otac je naš nebeski Otac naš, Bog. Samo on može biti takav: sama ljubav i dobrota, milosrđe i praštanje. Oprašta sve i svima, uvijek, primajući ga u svoj dom na gozbu vječne ljubavi.

Dosta je reći:“Oče sagriješih“… i sve je oprošteno, zaboravljeno. Ne smijemo zaboraviti Očevu dobrotu, da ne bismo proigrali njegovu ljubav.

Trebamo i moramo priznati da smo što jesmo grješnici, i tražiti oproštenje. Jedan od najvećih grijeha današnjeg čovjeka je što ne prizna da je grješnik. Iz svog života i rječnika izbrisao je Boga i grijeh, time je zanijekao put natrag k Ocu….

Bog beskrajno prašta, nama, a kako mi jedan drugome? Tu smo često tvrdi, preponosni, tvrdoglavi tražeći stotine razloga tko bi trebao prvi popustit. Imaj na pameti narodnu besjedu koja kaže pametniji popušta, a jer svatko misli da je pametniji od drugog, trebali bi se natjecati u praštanju.

Svađa s Bogom i čovjekom čini nas nemirnima i koči u svakidašnjim poslovima. Stoga potraži mir pomirenjem za svoju vremenitu i vječnu sreću.

Okorjeli grješnici su spremni na kojekakve zločine samo da ih ne otkriju i da ne odu u zatvor, a za Boga i vječnu sreću nije ih briga.

Ti, kada pogriješiš, sjeti se rasipnog sina, otrijezni se i znaj da te Bog čeka da ti oprosti i da te primi kao svoje drago dijete. Božja dobrota, uči nas Isus, nadilazi dobrotu svih očeva što su hodali ili će hodati zemljom.

Kada pogriješimo, Isus traži da sa kajanjem priznamo svoj grijeh i On će nam oprostiti, a nebo se veseliti.

Priuštimo anđelima još jedno veselje.

Comments

comments

Share.

About Author

Comments are closed.