Dok svakodnevno pratimo egzodus mladih ljudi iz Hrvatske, koji pritisnuti teškom ekonomskom situacijom, bolji život traže u zemljama Zapadne Europe, gotovo nestvarno zvuči činjenica da je jedna mlada, peteročlana, obitelj napustila Francusku i nastanila se u Staševici pokraj Ploča. 37-ogodišni Antonio Nikolić, njegova pet godina mlađa supruga Melanie, te sinovi desetogodišnji Noa Hrvoje Nikolić, devetogodišnji Louis Stipan Nikolić i kćerka Klara, stara 21 mjesec, do prije gotovo mjesec dana bili su stanovnici gradića Lanrodel u francuskoj regiji Bretagne, živjeli su dobro, a sada ih je životni put odveo u Staševicu.
Ljubav se rodila u Podgori
Sve je započelo prije deset godina u Podgori, u hotelu „Aurora“, kada se između Melanie, koja je radila u jednoj francuskoj agenciji, i Antonia, zaposlenika hotela, rodila ljubav. A kad ljubav zove, onda se ne opire, pa je Antonio sa svojom dragom otputovao u Francusku. Govorio je njemački i engleski, a tamo je, između ostalih obveza, morao brzo svladati francuski jezik, kako bi se uklopio u društvo i dobio posao. Kao kamenoklesar, prvi je posao dobio u jednoj pilani kamena, a kasnije je restaurirao spomenike kulture, kao djelatnik Leferve, najveće francuske firme u tom području. I bio je odličan djelatnik, pa je u poslu stalno napredovao. Melanie je završila hortikulturu i bavila se tim poslom. Oboje su bili uspješni mladi ljudi, obitelj se širila, i na prvi pogled nije bilo nikakvoga razloga da napuste dotadašnji život i odluče se na novi početak u potpuno drugačijim uvjetima.
I za tu odluku „kriva“ je ljubav, istina jedna druga vrsta, Antonijeva ljubav prema svojima korijenima i mjestu odakle potječu, osobito kada u Staševici, nakon smrti njegovoga strica, nema više niti jednoga Nikolića. „Odluka nije donesena odjednom, sazrela je već neko vrijeme i sada smo tu. Za moju suprugu ovo nije ništa novo, do sada smo svako ljeto dolazili ovdje, i prije konačnoga dolaska trebalo je osigurati uvjete za povratak, od financijskih pa dalje.
Uz zov rodnog kraja, najvažniji razlog našega povratka je kvaliteta života koji nam se ovdje nudi. U Francuskoj nam je bilo dobro, ta zemlja pruža bezbroj prednosti za sve koji žele raditi, ali moju obitelj mučila je česta razdvojenost. Zbog posla mi se događalo da ih vidim samo pola sata dnevno, a zajednički trenuci s mojima najdražima, što imam u Staševici, ipak su mi važniji od financijske dobiti koju sam ostavio“, kaže Antonio, koji će sada, u novim životnim okolnostima, zajedno sa suprugom, obrađivati naslijeđene vinograde, te će iskoristiti stečeno iskustvo svoga zanata. Planova je mnogo, ali je najvažniji onaj da obitelj Nikolić više vremena provodi zajedno. Melanie dijeli iste životne vrijednosti kao i njen suprug, pa ne krije da i njoj godi mirniji život i lakši svakodnevni tempo.
Louisu i Noi svi su na raspolaganju
Njihova dva sina pohađaju Osnovnu školu „Fra Ante Gnječ“ u Staševici i bračni par Nikolić uglas zahvaljuje njihovim učiteljicama Marini i Mireli, ravnatelju škole Bori Bustrucu i kompletnom osoblju i zaposlenicima, koji stoje na raspolaganju Luoisu, polazniku trećeg razreda, i Noi, četvrtašu,, posebno u ovom početnom periodu prilagođavanja, kada ne znaju ni jezik. Svi se trude da im pomognu i prvi znakovi su vidljivi. A „jezik“ koji najbolje razumiju dječaci njihove dobi je nogomet, pa svi zajedno uživaju u provedenom vremenu na školskome igralištu. Niko Jovica i Emil Fak uživaju u društvu svoga novog prijatelja Louisa i kažu kako mu sa zadovoljstvom pomažu u savladavanju jezičnih barijera.
Mirela Dropulić, učiteljica defektolog, za sada sa novim učenikom radi individualno i u dogovoru s roditeljima. Nabavljeni su udžbenici iz prvoga razreda i polako i strpljivo Louis uči hrvatski. Učiteljica Mirela će primijetiti i kvalitetan rad francuskih škola, jer je Louisov francuski bolji nego hrvatski djevojčica i dječaka njegove dobi.
Poput njegovoga brata, i Noa u svome razredu ima bezrezervnu podršku svojih novih prijatelja. Mateo Barbir kaže da je sretan što je Noa s njima, jer je „uz njega sve zabavnije“, a njegove riječi potvrđuje Dominik Kežić. Roko Radić ističe kako se s Noom dogovorio da međusobno razmjenjuju svoja znanja iz hrvatskog i francuskog jezika i, nema nikakve sumnje, kako će novi polaznici vrlo brzo pohvatati sve konce. Njihovi roditelji odlučili su ostati u Hrvatskoj i povremeno posjećivati Francusku, a poštovat će svaku odluku svoje djece, kada za to dođe vrijeme.
