DVADESET I ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU – NA DRUGI SVIJET NOSIMO SAMO SVOJA DJELA

0

08_05_08_mikicČovjek uči dok je živ i umire kao „neznalica“. Za sve što čuje, što vidi, mora se upitati – kakove veze to ima sa mnom, što mi to koristi? I to se zove životna škola.

Kako onda možemo zanemariti Isusove poruke, posebno ovu iz današnjeg evanđelja gdje nam govori o bogatašu i prosjaku. (Lk.16.19-31). Koju nam poruku šalje?

Bogataš uživa sve radosti života koje se mogu kupiti novcem. Lijepo se oblači, uživa u biranoj hrani, bezbrižno živi. Samo ga nervira neki prosjak Lazar koji bi svoju glad htio utažiti mrvicama što su padale s bogataševa stola, ali mu ih nije davao. Radije je hranio svoju paščad.

Čudimo se i osuđujemo. A što danas vidimo na svakom koraku? Paščadi svih veličina više nego djece. Ponosni vlasnici ih izvode u šetnju, često noseći u naručju, a znaju ih vozati i u dječjim kolicima. Specijalnu hranu im kupuju. Redovito vode frizeru i veterinaru. Govore o njima kao o svojoj djeci. Jako se vrijeđaju ako ste na tog četveronošca povisili ton, jer se zaletio za vama, a vi u strahu povikali. Neće vam on ništa, neće, govori vam psetoljubac uzevši ga u naručje, miluje i ljubi. I pitate se – tko je tu pobrkao vrednote, izgubio ljudstvo, a tko normalan?

Kažu da im je pseto najbolji prijatelj. Treba im povjerovati, jer svaka ptica svome jatu leti. Pitanje je tko tu gubi, a tko dobiva. Pametnome ne treba objašnjenje.

Umriješe i bogataš i prosjak. Situacija se bitno izmjenila. Siromah Lazar u radostima raja zaboravlja svoju patnju, a bogataš se u paklu muči za svu vječnost.

Bog je stvorio dobra za sve ljude

Isus nije mislio reći da su svi siromasi samim time što su siromasi ispunili sve uvjete za nebo, niti da svi bogataši žive kao Božji neprijatelji i ne osjećaju za sirotinju. U životu možemo čuti za mnoge pozitivne primjere.

Bog stvori čovjeka i obdari ga darovima pomoću kojih stvara bolju i ljepšu budućnost. Bog ne traži od nas da živimo kao prosjaci. Bog je stvorio svoja dobra za sve ljude da u njima uživaju hvaleći i slaveći Stvoritelja.

Blagosiva Gospod vaše žuljave ruke, koji rade kod kuće i u poduzećima, kao i vaše želje da svojim radom učinite kuće udobnijima, ljepšim i ugodnijim. Blagosiva sve ljude koji rade fizički i intelektualno da bi ostvarili život dostojan čovjeka. Bog želi da ljudski rod napreduje, da se izgrađuje. Zato nam je dao tjelesne i umne sposobnosti. Neka mu je zato hvala i slava.

Bogataš ode u pakao ne zato što je bio bogat, nego zato što ga je bogatstvo opilo i u njemu ubilo sve duhovne i ljudske vrednote.

Hrana, igra, zabava, novac, nisu proklete stvari, ako ih čovjek koristi u pravo vrijeme i u pravoj mjeri. Proklet je onaj kome to zaslijepi razum i srce, kad mu postanu bog.

Činjenica je da mnogi ljudi, kad steknu bogatstvo, izgube ljudske i kršćanske oznake.

Novac ima nesretno svojstvo: što ga čovjek više ima, to više za njim gladuje, a kad postane gladan novca, spreman je na svako nedjelo, samo da ga se dočepa.

Činjenica je da priloge za razne potrebe lakše daju siromašni nego bogati.

Ne zanemarujmo slabe, bolesne i gladne

Bogataš iz današnjeg evanđelja nije išao u pakao stoga što je dosta imao, nego zato što je zanemarivao slaba, bolesna, gladna i nemoćna prosjaka, koji je ponizno tražio samo mrvice.

Bogataš je računao da je ostvario svoj raj ovdje na zemlji, pa mu ne treba ni Bog ni njegov raj.

Sve ima svoj kraj. Umire i siromah i bogataš. Tada Bog dijeli svoju pravdu i jednome i drugome. Nitko ništa ne nosi na drugi svijet osim svojih djela.

Ne zaboravi na Isusovu poruku:“Što koristi čovjeku ako cijeli svijet zadobije, a dušu izgubi“? (Mt.16.26).

Što tko sije, to će i požeti. Tko se zadnji smije, najbolje se smije.

Bogataša je pokopala isključiva usmjerenost na ovaj svijet. Kad nas je Bog stvorio udahnuo nam je dušu. Time nas je uzdigao iznad tjelesnosti i iznad zemaljštine. Stvorio nas je da budemo usmjereni jedan prema drugome, kao članovi brojne ljudske obitelji, te da Boga priznajemo Stvoriteljem i Ocem.

Bogataš za sve to nije mario. Ne brine za braću i sestre, ne vidi njihove tjeskobe i ne osjeća njihove potrebe. Ne misli na Boga. Nema vremena za molitvu. Njemu bogatstvo služi samo njegovom tijelu. Svjestan promašaja u životu, vječno pati spoznavši da je upropastio dušu. Kapljica vode za kojom čezne, znak je njegove potpune osamljenosti i beznađa. Sam je uživao, sam i trpi. Nikom nije pomagao, sad mu nitko ne pomaže. To je pakao.

Isus je to ispričao da se ne dogodi nama. Stoga pazi što radiš i kako živiš.

Upamti – Siromah može mene prevariti, ali se ja nikad ne varam ako mu nešto dadem.

Comments

comments

Share.

About Author

Comments are closed.