„Svako mjesto njeguje svoje običaje, pa tako i Rogotin, gdje se čuvaju i održavaju uskršnji običaji čuvanja Kristova groba. Velika mi je čast što mogu biti žudija, a posebno zato što sam najmlađi čuvar Kristova groba. Jedan od razloga zbog kojih sam zavolio čuvanje groba je priča moga djeda, koji je i sam bio stražar. Uz to, u današnjem sastavu čuvara su moji prijatelji, pa je atmosfera posebna. Do sada sam sudjelovao na nekoliko smotri žudija, a planiram sa svojim prijateljima, sudjelovati na još mnogim. Naravno, uz čuvanje tradicije i običaja, najvažniji razlog moga angažmana tijekom Velikoga tjedna su vjerski osjećaji“, rekao nam je ovogodišnji najmlađi čuvar Kristova groba u Rogotinu, 17 i pol godišnji Ivan Žderić.
U njegovoj izjavi obuhvaćeni su svi motivi zbog kojih mladi ljudi oblače uniforme i uzimaju koplja, nekada puške, čuvaju grob Isusa Krista, sudjeluju u procesiji kroz mjesto, padaju ispred groba, bježe iz crkve i, na kraju se vraćaju u crkvu i sudjeluju na svetoj misi. Jer, vjera je u Rogotinu, kao uostalom i u Kominu, ovogodišnjem domaćinu Smotre žudija (ovo su jedina dva mjesta na području Grada Ploča u kojima se desetljećima njeguju ovi običaji) čvrsta hrid u promjenjivom svijetu, a kršćanska vjera i tradicija bile su i ostale oslonac života mještana, sadržaj u kojemu oni uvijek iznova potvrđuju i izgrađuju svoj vjerski i nacionalni identitet. „Moderna vremena“ tu ništa ne mogu promijeniti i zato čuvati Kristov grob u Rogotinu znači ostvariti živu povezanost s Bogom, svojim mjestom i svojim starima.
Veliki četvrtak je početak svetoga trodnevlja, muke, smrti i uskrsnuća Isusa Krista, kada se pravi njegov grob. Taj dan u podne obustavljaju se svi radovi, osobito teški, mjesto ulazi u svetu šutnju, koju prekida samo zvonjavina zvona koja najavljuju misu. Tijekom četvrtka znakovit je obred pranja nogu mještanima apostolima kojega obavlja župnik na spomen Kristove ljubavi iskazane u pranju nogu svojim učenicima. Na Veliki petak ljubi se križ i organizira procesija kroz mjesto, s presvetim sakramentom. U procesiji se nose križevi, ferali, crkveni barjaci i baldakin, a sve prate čuvari Kristova groba. Velika subota dan je Kristova počivanja u grobu, večernja služba započinje u ponoć blagoslovom vatre ispred vrkve. Za vrijeme službe stražari se izmjenjuju na straži. Na pjevanje zaziva „Gospodine“ zapovjednik uvodi sve stražare ispred groba, kako bi na „Slavu“ popadali na tlo u znak slavnoga Kristova uskrnsuća. Nakon toga, „ošamućeni“ bježe iz crkve, a onda se vraćaju u Božji hram do kraja mise.
Cijeli tekst u tiskanom izdanju pročitajte u Dubrovačkom vjesniku koji je na pločanskim kioscima u subotu ujutro.
