GENEZA GUBITKA HRVATSKOG NACIONALNOG IDENTITETA

0

PROSLAVA DANA NEOVISNOSTI
Raskid svih državno-pravnih veza sa zajedničkom državom, dogodio se:  8. listopada  1991. godine.


salinovicPoznato je da smo od Pacta convente  izgubili svoju samostalnost. Cijeli jedan milenij čeznuli  smo za svojom državom. Bilo je to tiduću godina  ropstva, poniženja, krvi, suza i patnji. Često smo bili  “zaraženi”kojekakvim tuđinskim bolestima, samo da bi nas se  držalo u tuđinskim državama-karantenama. Austrofilstvo, mađaronstvo, talijanofilstvo, rusofilstvo, a najstrašnija od svih bolesti je jugofilstvo  tj. jugoslavenstvo. Sve ove bolesti, osim jugoslavenstva bile  su izlječive.

Tako smo se godine 1918. izliječili od austrofilstva, mađaronstva, talijanofilstva, ali od  jugoslavenstva nismo se izliječili sve do današnjih  dana. Jugoslavenski karcinom je neizlječiv. Stvaranjem  hrvatske države, naizgled smo kirurški odstranili glavne  jugotumorskestanice, ali je on metastazirao u razne strukture  hrvatske države.   Tako njegove metastaze imamo u medijima, kulturi, pravosuđu, prosvjeti, športu, politici, jednom  riječju u svim institucijama.

Priznajemo, naša tragedija je to veća, što naše najumnije glave bijahu za  jugoslavenstvo. Počevši od Ljudevita Gaja, pa do Josipa  Jurja Strossmayera, koji bijaše glavni pokretač ideje  jugoslavenstva, kad Srbi o tome pojma nisu imali. Naš veliki  književnik Tin Ujević i Oskar Tartaglia 16. studenog  1912. , telegrafski čestitaju iz Splita dr. Pašiću (predsjedniku Vlade kraljevine Srbije) , klanjaju se  osvetnicima Kosova i stvoriteljima Jugoslavije. Moguće je da  je ovo bio Tinov protuaustrijski čin, ali i tada su neki  znali što nas čeka u Pašićevu zagrljaju. Kako Starčević  nije znao čitati ćirilicu, pa nije bio upoznat sa  sadržajem Garašaninova Načertanija, sigurno onda ne bi  vodio hrvatski narod poput ovaca vuku na čuvanje. Tako Strossmayer njeguje unitarističke ideja Gajeva Ilirskog pokreta, koje su imale za cilj da  ilirsko, a potom jugoslavensko ime posluži, kao nekakva stepenica na putu ka stvaranju jedinstvene nacije, koja bi  potom ponijela hrvatsko ime?

Ali upitajmo se:  nije li  Ferdinand ubijen i zato, jer se spremao federalizirati  Monarhiju i dati puno veće ovlasti Hrvatskoj, što bi isto  bio put k budućem osamostaljenju?  Gdje bi tada bio Zemun i  Boka i granica na Drini. I možda tada ne bi trebalo  udovoljiti talijanskom apetitu, kako se poslije  moralo! Austrija bi nam tada ostavila svoju moćnu mornaricu  i ovako je po završetku Prvog svjetskog rata sve brodovlje  Austro-Ugarske mornarice prešlo u hrvatske ruke, odnosno  Državi SHS. Tek, što se na zapovjednom, admiralskom brodu SMS Viribus-Unitis zaviorio crven-bijeli-plavi  barjak, te što se dan prije na Viribusu otpjevala Lijepa  naša, sutradan izjutra 1. studenog 1918. godine, neslavno je  završio na morskom dnu pulske luke. Potopili su ga  talijanski vojni diverzanti.

Tragedija za hrvatski narod bila je i u  tome, da sva hrvatska inteligencija na čelu s hrvatskim  književnicima, izuzev A. G. Matoša, bila pod utjecajem  liberalizma i masonstva, te zagovarala jugoslavensku  ideju. Matoš još više progovara o judinim Hrvatima, te se  izruguje hrvatskom mentalitetu. “Mi volimo samo ono što  nemamo, što nam se otima. “”Zato ćemo možda ljubiti  Hrvatsku, kad nam je otmu. ”

Kako je A. G. Matoš umro 17. ožujka 1914. godine, ne dočekavši ono, od čega je najviše  strahovao, stvaranje masonske države Južnih  Slavena. Njegovom smrću umrla je najveća vertikala hrvatske  umjetnosti i politike, kao najodlučnija uzdanica hrvatske  samobitnosti!

Ne čudimo se mi ovim orjunašima, nego onima koji također bijahu zaraženi jugoslavenstvom, poput  našeg kiparskog genija Ivana Meštrovića, koji kleše  Pobednike na Avali, Kosovsku devojku, Miloša Obilića, Srđu  Zlopogleđu, Banović Strahinju, izrađuje maketu Vidovdanskog  hrama, te mnoge druge motive iz “slavne srpske prošlosti.”

Miroslav Krleža do Radićeva ubojstva piše srpskom ekavicom, kao i niz drugih jugounitarizmom opijenih hrvatskih  pisaca: . Šimić, Ujević, Cesarec, Mayer, Andrić.

Bilo je i onih, koji su znali kamo smo zalutali, kao guske u magli. Tako pravaši izdaju proglas  hrvatskom narodu: “Oduzeše tebi hrvatski narode tvoju  suverenost i prenesoše vladarsku vlast nad hrvatskim  narodom na N. V.  srpskog kralja Petra (…) za tvoju odluku, u  tom važnom času nitko te nije pitao (…). ”

Dana 5. prosinca 1918. po zapovjedi  komesara zagrebačke policije Grge Anđelinovića, izvršeno  je krvavo gušenje nad prosvjednicima na Trgu bana  Jelačića, koji su se suprostavili uvlačenju Hrvata u tu  zajednicu naroda.

Uđosmo, nažalost, po drugi put u tu  istu zajednicu naroda, ne izvlačeći nikakve povijesne  poruke. Samo suradnjom četnika i partizana, opet bez volje  naroda, ne prirodnim putem, ne povijesnim putem, već nasiljem,   stvorena je jedna totalitarna komunistička tvorevina u  kojoj je nastradalo oko 600.000 Hrvata.

I danas postoji dokument, kada je Ranković predao izvješće J. B. Titu, u kojem ga izvješćuje  da je uhapsio 3,900.000 ljudi,  od kojih je likvidirano  600.000 ljudi, pretežno Hrvata i nešto Albanaca.

Svi sustavi od početka svijeta: carevine, monarhije, kraljevine…, koje nisu došle  prirodnim putem, povijesnim putem, voljom naroda propale su i  propast će. Propala je i umrla zbog toga bivša zajednička  država, za koji ulazak u tu zajednicu naroda hrvatski Sabor  NIKADA  NIJE  DONIO  ODLUKU!

Svekoliko bankrotirana zajednica naroda 1983. godine, izazvala je eksplozivnu mješavinu povijesnih  zabluda, frustracije, političko-pravne nezrelosti i bijede  posvemašnje.

Raskidom svih državno-pravnih veza sa zajedničkom državom 8. listopada 1991., čiju 26. godišnjicu  ćemo proslaviti do koji dan,  s ponosom ističem,  da sam toj  odluci osobno nazočio!

Hrvatski put je bio težak, svoju smo  državu dugo sanjali i platili visoku cijenu njena  nastajanja. Male su šanse da se mentalno zarobljena Hrvatska  u dogledno vrijeme oslobodi utega svoje loše prošlosti i  zakorači u novo vrijeme. Raduje me, što polako otkrivamo one  što svojim skrivenim stavovima kumuju, što u Hrvatskoj  imamo skupine, koji sustavno razaraju svaku  državotvornost, patriotsku i nacionalnu svijest.

I dalje ćemo plaćati visoku cijenu svoje slobode. Samo tržište, kojima je cilj iskorijeniti  čovjeka iz njegove nacije i kulture, uništiti kolektivnu  memoriju, reducirati čovjeka na konzumenta, izbrisati razlike  između muškog i ženskog spola, nametanjem ultraliberalne  ideologije, te preodgajanjem konzervetivnih društava Srednje  Evrope, novi su izazovi za vodstva naše domovine. To bi  isključivalo suverenost i posebnost različitih pojedinih  zemalja. Ostvarivanje na neprirodnoj sinergoji i  poslušnost, kao globalno upravljanje s namjerom stvoriti  Novi svjetski poredak,  namjera je na čelu s nekoliko  upravljača.

Ne smijemo izgledati kao osušeno drvo života, kojemu su svi izdanci otkinuti, koje se polako i  stalno suše, odlaskom naše lijepe mladosti!  Ako to ne  zaustavimo,  sustavno ćemo nestajati!

NI JEDAN PRAZNIK NEĆE IMATI TKO  SLAVITI!

Dr. Filip  Šalinović

Comments

comments

Share.

About Author

Comments are closed.