Mnogo toga, više ili manje važnog ili nevažnog, događa se u našoj svakidašnjici. Neki događaji pobuđuju našu pozornost i znatiželju. Htjeli bi znati što se i kako stvarno dogodilo. Čujemo kojekakove komentare koji se razlikuju u mnogim, pa i bitnim detaljima. Ne želimo slušati one „čula – rekla“, već nastojimo doći do nekoga tko je bio svjedok samog događaja, a još bolje ako nam se posreći da porazgovaramo s nekim sudionikom zbivanja, uvjereni da ćemo na taj način doći do prave spoznaje uzroka, zbivanja i posljedica samog događaja.
„I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stade u sredinu i reče im: „Mir vama!“. To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina“. (Iv.20.19-20).
Ne bojte se budućnosti
Znali su apostoli da je njihov Učitelj na Veliki Petak prošao kroz sve muke i poniženja, da je umro, a evo ga treći dan iza toga gledaju živa pred sobom.
Teško je opisati sreću i radost koja ih je obuzela u tom trenutku. Zasigurno je bilo trljanja očiju, nevjerice između zbilje i sna. I kad je stvarnost – Isus među njima – prevladala, tu radost im nitko nije mogao oduzeti sve do kraja života, nastojeći je uz cijenu života prenijeti drugima – svima, jer On je za sve podnio Križ i Uskrsnuo.
O tome nam danas govori Ivan apostol, koji je to svojim očima gledao i doživio. Iz njegova smo opisa doznali kako je izgledao prvi Isusov susret s apostolima, i kako tog prvog dana nije bio s njima prisutan Toma, koji nije htio vjerovati apostolima da su ga vidjeli živog i da su s njime razgovarali. Kazuje nam kako je do osam dana bio i Toma s njima kad je ponovo među njih došao Isus, te kako je tekao razgovor između Tome i Isusa.
Uskrs nije samo spomen nekog davnog događaja, nego naš životni dodir s Uskrsnim, ponovni susret s živim Kristom u svetoj misi. Bit će to susret vjere i ljubavi. Čut ćemo njegove riječi ohrabrenja što ih je rekao apostolima nakon uskrsnuća: „Ne bojte se!“ (Mt.10.26).
U kojekakvim životnim nevoljama, poteškoćama, nikada ne smijemo pomisliti: „Bog nas je ostavio“. Svakakovih je poteškoća prošlo preko naših leđa, ali nismo nikad zbog straha izdali Boga i od njega bježali.
Ne bojte se budućnosti, makar vam se činilo da je situacija bezizlazna. Čovjek snuje, a Bog određuje. Bez njegove volje ni vlas vam s glave, ni vrabac s krova, neće pasti. Radujte se brojnoj djeci znajući da se stablo koje ne rađa dobra ploda siječe i u oganj baca.
Ne bojte se. Strah čovjeku oduzima radost i polet. Strah često oduzima čovjeku pamet i trijezno rasuđivanje. Strah uvijek stvara jadnike i kukavice. Strah stvara bjegunce od Boga i dezertere iz kršćanske zajednice. Stoga nam Isus veli: „Ne bojte se!“.
„Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas“. (Iv.20.21.) Mir vama, druga je Isusova poruka učenicima.
Nemir je zajednička bolest današnjeg čovjeka. Malo ih je koji su zadovoljni s onim što imaju. Jadaju se što nemaju više. Malo ih je koji su zadovoljni s onim što su u životu postigli. Sami sebi predbacujemo: „Mogao sam više i bolje“. Nemir i nezadovoljstvo muči pojedince i čitave narode. A nemir rađa zavist i mržnju.
„Ne budi nevjeran, nego vjeran“
Uskrsli Isus nam upućuje svima svoju riječ: „Mir vama“. Našu sreću neće povećati ljepši namještaj, udobniji ležaj, puna zdjela. Sreću i radost ne stvaraju materijalna dobra, već novo srce bez stareži i truleži.
Sveti Pavao nam poručuje: „Krštenjem smo, dakle, zajedno s njime ukopani u smrt, da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života“. (Rim.6.4.).
Otvorimo, braćo, uši i pamet da shvatimo što Apostol kaže: težite za onim što je gore, a ne za onim što je na zemlji. Biljku možete zalijevati i gnojiti, ali ako je držite u mraku bez svjetla i sunca, nema joj nikakva života. Stvorena je tako da bez svjetla i sunca ne može. A uz to treba dobru zemlju i vlagu.
To je slika nas ljudi. Mi smo stvoreni tako da ne možemo bez Stvoritelja, kao ni biljka bez sunca. Bez Boga u srcu ne možemo biti sretni i zadovoljni.
Dokle god budemo mislili samo na to kako ćemo ovdje lijepo živjeti i uživati, nikada nećemo velike sreće doživjeti, nikada se nećemo osloboditi nemira i nervoze.
Jedino kada shvatimo što znači riječ: „Gore srca“, i kad na tu riječ mognemo reći: „Imamo kod Gospodina“, bit će u našem srcu vedrine i mira.
„Ne budi nevjeran, nego vjeran“. (Iv.20.27.). To su riječi upućene Tomi i svima nama. Ako je netko napola vjernik, vrijedan je poruge.
Neka tvoj dan počne molitvom, makar kratkom. Poštuj Božje zapovijedi i Crkvene propise. Budi im vjeran.
Mnogo puta je majka čedu svome uputila riječi: Dijete drago, nemoj me osramotiti – nemoj se sramotiti.
Nikada ne zaboravimo Isusove riječi: „Ne budi nevjeran, nego vjeran“. A mi mu recimo: „Nećemo sramotiti ni sebe ni Tebe“.
Apostoli su sve činili da se krug Isusovih prijatelja poveća i da se proširi njegova radosna vijest.
Potrudi se da i ti doprineseš svoj udio.
