Close Menu
Portal Rogotin – Hrvatska
    Facebook
    NAJNOVIJE
    • PUNAT: Torbe, borše i dodaci s dušom Neretve
    • Jure, čestitamo!
    • DRAGICA JERAMAZ: BILA JE PRVA LUČKA DISPONENTICA U BIVŠOJ DRŽAVI! U Luci Ploče radila je 45 godina
    • Od nula do 10 tisuća eura: evo koliko se uložilo na privlačenje glasača u gradovima i općinama Dubrovačko-neretvanske županije
    • Pučko otvoreno učilište Ploče vas poziva na koncert “𝗩𝗲𝗰̌𝗲𝗿 𝗻𝗲𝘇𝗮𝗯𝗼𝗿𝗮𝘃𝗻𝗶𝗵 𝗺𝗲𝗹𝗼𝗱𝗶𝗷𝗮”
    • Neodgovornim ponašanjem pojedinaca korisnici ne mogu doći do grobnih mjesta
    • Strava na Korčuli: Filipinka se sama porodila i bebu ostavila u košari, dijete hitno prebačeno helikopterom u Split!
    • Metković će se morati snaći bez pomoći Ploča, evo što se događalo na sjednici Gradskog vijeća
    Portal Rogotin – Hrvatska
    • Naslovnica
    • Vijesti
      • Hrvatska
      • Županija DN
      • Ploče
      • Rogotin
      • Dolina Neretve
      • Makarsko primorje
    • Šport
      • Nogomet
      • Rukomet
      • Ostalo
    • Kultura
    • Komentari
    • Povijest
    • Religija
      • Dolina Neretve – sakralni objekti
      • Duhovna poruka
    • Zanimljivosti
    Portal Rogotin – Hrvatska

    TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU – „TKO GOD SLUŠA MOJE RIJEČI I IZVRŠAVA IH, BIT ĆE KAO MUDAR ČOVJEK KOJI SAGRADI KUĆU NA STIJENI“

    30.06.2018Željko MarkotaŽeljko Markota

    don Petar MikićMnogo mudrosti pohranjeno je u knjigama. Ima ih raznih sadržaja: stručnih, naučnih, zabavnih, poučnih.

    Čovjek cijelog života uči i umire „kao neznalica“, svjestan da je okružen mnogim nedokučivim, neshvatljivim tajnama. Znanja, zdravlja i dobrote nikad dosta. Stvoreni smo na sliku Božju i moramo se truditi da ju u što većoj punini ostvarimo. Sve što nas okružuje govori nam o Njemu – začetniku svega stvorenoga. Život i sve što nas okružuje treba gledati Božjim očima. Pametnom čovjeku i „komarac je muzika“.

    „Kćeri, vjera te tvoja spasila!“

    Pred nama je sveta knjiga čovječanstva – Biblija. Ne čitamo ju samo kao povijesni dokument kako bi saznali što se u određenom vremenu zbivalo, već kao učiteljicu koja nam daje upute u ostvarenju smisla, sreće i cilja našega putovanja.

    Na životnom putu čovjek se susreće s mnogim problemima koji mu tjeraju osmijeh s lica. Tu su razne bolesti – od onih bezazlenih, pa do neizlječivih. To čovjeka prati kroz čitavu povijest čovječanstva.

    Bilo je tako i u vrijeme kada je Isus hodao po zemlji, o čemu nam zorno govori današnje evanđelje. Opisuje nam ženu koja je dvanaest godina bolovala, potrošila imanje tražeći lijeka. Sve je bilo uzalud. Čula je za Isusa koji je ozdravio mnoge. Čvrsto vjeruje da će i njoj pomoći. Kako do njega doći, kako mu pred tolikim svijetom ispričati svoju bolest. Vjerovala je i da Isus zna što nju muči. Stvorila je u sebi odluku: samo ako se dotaknem njegovih haljina ozdravit ću. I jednom se u gužvi koja se stvorila oko Isusa dotakla njegova ogrtača. „Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: „Tko se to dotaknuo mojih haljina?“. (Mk.5.30.). Apostoli se čude. Što to uopće pita pored tolikog mnoštva koje ga okružuje. „Žena sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza po istini. On joj reče: „Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!“. (Mk.5.33-34.).

    Kad ti zatreba neka pomoć obraćaš se prijatelju jer znaš, jer vjeruješ da ti može i hoće pomoći. Kad u to ne bi vjerovao ne bi mu se ni obraćao. Ljudi drže do vjere i povjerenja. Vjerujem u tebe, ali i ti moraš vjerovati u sebe. Ne gubi samopouzdanje, jer nisi sam, ta znaš kome si povjerovao.

    Vjera u Isus nas poziva i okuplja oko oltara gdje u tihoj molitvi i zajedničkoj pjesmi zahvaljujemo Bogu tražeći snagu za dane koji su pred nama.

    „Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer, utemeljena je na stijeni“. „Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika. (Mt.7.24-27).

    Tom slikom htjede Isus reći da naša vjera mora stajati na tvrdim temeljima, i neće posustati bez obzira na poteškoće koje nam život nanese.

    Smrt nije propast iza koje nema ništa

    Kod nekih je ljudi vjera jeftina stvar, lako klonu u vjeri, počinju sumnjati u vjerske istine. Vjera kod njih nikada nije imala tvrda temelja. Zidovi slabo izgrađene kuće lako popucaju i kod malih potresa. A kad je tvrda građevina na dobrim temeljima postavljena, potres joj neće naškoditi. To isto vrijedi i za kršćanina i njegovu vjeru.

    Pitamo se zašto vjera slabi? Različiti su životni potresi. Nekome bogatstvo i ovozemaljska zadovoljstva pokolebaju vjeru, a drugome kad padne u nevolju – bolest.

    Netko je lijepo rekao: kad bolest dođe, ako već gubimo zdravlje, ne gubimo pamet. Normalno je bolesti tražiti lijeka i Boga moliti za pomoć. Gdje je čvrsta vjera nema sumnje u Boga i njegovu dobrotu.

    Dolazili su Isusu ljudi naizgled zdravi ali opsjednuti. To je najteža vrsta bolesti, jer kod takvih osoba đavao upravlja njihovim riječima i postupcima.

    I danas ima takovih bolesnika koji odbijaju sve što je Božje. Život u mržnji je redovito pod đavolskim utjecajem.

    Za sve tjelesne bolesti tražimo lijeka, pa i Boga molimo da nas oslobodi nevolja, ali za ovu vrst bolesti smatramo da i nije bolest. A za tu bolest nema lijeka u apoteci. Samo je Isus može liječiti.

    Čovjek je bolesnik, patnik, smrtnik, ali nije za to rođen. Konačna je njegova sudbina veselje, besmrtnost, život. „Bog je stvorio čovjeka za neraspadljivost, i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti“, (Mudr. 2.23.)., kaže Božja mudrost.

    Čovjek se pita: zašto mora trpjeti, zašto mrijeti? Zašto je čovjek stvoren: za život ili smrt. Mučna pitanja. Odgovor je dao Isus.

    „Dijete nije umrlo već spava“. (Mk.5.39.). Za Isusa smrt je san. On je uništio smrt, osigurao život bez kraja, bez suza i boli.

    Konačna sudbina čovjeka nije iščeznuće nego uskrsnuće, nije nestanak nego život – opstanak. Da to dokaže, ozdravljao je bolesne, uskrisivao mrtve, raspet i pokopan vratio se u život, i svima osigurao život. Bol nije prokletstvo, smrt nije propast iza koje nema ništa, nego zastrti prozor iza kojeg je „svjetlost vječna“, „život vječni“.

    Evanđelje je Vesela vijest o životu, besmrtnosti i Božje ljubavi. Vesela djeca Božja znaju da ih Bog ljubi i da ih čeka vječno veselje, da ih nakon smrti čeka život…

    Jedan je veliki Francuz napisao: „Bio sam sretan. Ali kad bih to i mogao, ne bih želio još jedanput živjeti… To zato jer vjerujem u onostrano“. (Fr. Mistral).

    „Djevojčice, tebi govorim, ustani!“. (Mk.5.41.) Te riječi života svatko će čuti – i živjeti.

    Share. Facebook Twitter WhatsApp Telegram Email
    Najnovije vijesti

    PUNAT: Torbe, borše i dodaci s dušom Neretve

    Autor: PORTAL ROGOTIN04.07.2025

    Jure, čestitamo!

    Autor: PORTAL ROGOTIN04.07.2025

    DRAGICA JERAMAZ: BILA JE PRVA LUČKA DISPONENTICA U BIVŠOJ DRŽAVI! U Luci Ploče radila je 45 godina

    Autor: U Luci Ploče radila je 45 godina03.07.2025

    Od nula do 10 tisuća eura: evo koliko se uložilo na privlačenje glasača u gradovima i općinama Dubrovačko-neretvanske županije

    Autor: PORTAL ROGOTIN03.07.2025

    Pučko otvoreno učilište Ploče vas poziva na koncert “𝗩𝗲𝗰̌𝗲𝗿 𝗻𝗲𝘇𝗮𝗯𝗼𝗿𝗮𝘃𝗻𝗶𝗵 𝗺𝗲𝗹𝗼𝗱𝗶𝗷𝗮”

    Autor: PORTAL ROGOTIN02.07.2025
    lipanj 2018
    P U S Č P S N
     123
    45678910
    11121314151617
    18192021222324
    252627282930  
    « svi   srp »
    ARHIVA
    R o g o t i n
    Copyright © 2015-2025 PORTAL ROGOTIN

    Type above and press Enter to search. Press Esc to cancel.