SVETA OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA

0

don Petar MikićSvi smo mi više ili manje hodočastili u poznata svetišta. Bila je to velika radost iščekivanja, hoda, te osjećaj da si i ti dio tog hodočasničkog mnoštva. Osjetili smo tu radost pohodivši svetišta, kao što su Veptic, Sinj, Trsat, Marija Bistrica, ili ona „manja“ u bližem okruženju koja su nas okupljala u pojedinim župama prigodom slavljenja njihova zaštitnika. Radosno je bilo to mnoštvo sjedinjeno u molitvi, a mi sretni držeći se za ruku svoga oca, majke ili bake, samo da „ne poletimo“ od veselja. Tu je i rodbina, te mnoge poznate osobe, što nas čini još ponosnijima.

Bogočovjek poslušan ljudima, svojoj majci i jednom tesaru

Sveti Luka nas obavještava kako je i sveta obitelj hodočastila u Jeruzalemski hram. Isusu je bilo 12 godina. „Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga. Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi pored učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnoštvu i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: „Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili“. A on im reče: „Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?“. (Lk.2.43-49).

Marija zabrinuta, zaplakana traži svog jedinca. Želi ga uvijek uza se. Takva je mati. Boji se da bi mu se nešto moglo dogoditi ako joj „nije na oku“. Isus kao da kori svoju majku, kao da joj želi reći: Ta morali ste znati gdje sam ja.

Evo primjera: Traži majka svoje dijete. Raspituje se. Rekoše joj da je tu blizu grupa djece koja skaču, viču, psuju, tuku se, svađaju. Malo podalje je druga grupa koja se tiho došaptava – vidi se – nešto se dogovaraju smijući se. Pristojno se ponašaju. Zna majka odmah gdje će potražiti svoje dijete. Zna da mu nije mjesto u onoj prvoj grupi.

Sveti Luka nastavlja: „Tada siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan“. (Lk.2.51.). Naglasak je tu na onome i bijaše im poslušan.

Bogočovjek poslušan ljudima, svojoj majci i jednom tesaru koji se brine za njihov kruh svagdanji, a on će im za uzvrat dati „Kruh života“.

Gospodin čini ono što traži od svoje djece. Daje im primjer poslušnosti i poniznosti. U takvom ozračju živjela je mala nazaretska obitelj – sveta i sretna. „A Isus je napredovao u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi“. (Lk.2.52.).

Danas se na sve strane može čuti: Obitelji su nesretne, u krizi su, rastaju se, nitko nikoga ne sluša, još manje poštuje. Roditelji optužuju djecu, djeca se tuže na roditelje. Između starijih i mlađih vodi se „hladan rat“. Odakle i zašto raspad, kriza i mnogih kršćanskih obitelji? Mnogo je tome uzroka: sebičnost, egoizam. Ponajčešće jer su izgubili Isusa. On više „nije s njima“, nije član njihove obitelji.

Crkva zato zabrinuto upire svoj pogled na nazaretski dom. Šalje Crkva svoju djecu da vide kakvi bi trebali biti. Šalje nas u tu školu svetosti, međusobnog poštivanja i ljubavi – u školu rada i molitve.

To vaše dijete i Bogu pripada. On je izvor svakog života. Budite mu zahvalni što vas je počastio majčinstvom i očinstvom. Dao vam je tu moć jer je imao u vas povjerenje. Želi da rađate buduće stanovnike raja, a ne pakla.

Mir nalazi onaj „koji se boji Gospodina i koji njegovim hodi stazama“

Trudite se, dragi roditelji, da vam djeca ostanu sveta braća i sestre našeg Gospodina. Kršćanski se roditelji ne brinu samo za kruh i odjeću svoje djece. Obitelj je odgajalište, a ne tovilište. Obitelj mora biti Božja škola. Roditelji su svojoj djeci profesori kršćanskog života. Njihova osobna svetost odgaja djecu. Ako toga nema, neće pomoći sve batine, svi ukori i savjeti, sve knjige, svi učitelji i odgajatelji. Primjeri privlače.

S djecom u zajedničkoj molitvi kod stola, s djecom u crkvi i na sakramente ispovijedi i pričesti. Zapitajte se, dragi roditelji, da li ste možda krivi za mnoge grijehe, promašaje i nevolje svoje djece. Upitajte se kolika je vaša odgovornost.

Filozof Diogen umjesto sinu psovaču dao je šamar njegovu ocu i popratio ga riječima: „Neka otac odgovara za neodgovornog sina!“. Zar mnogi roditelji umjesto djece ne zaslužuju više od šamara – za mnogo toga oni su odgovorni.

Marija je u hramu sa svojim sinom. Vide li vas roditelji vaša djeca često u molitvi, kod pričesti, u ispovjedaonici, na misi? Bez Gospodina, molitve, sakramenata i kršćanskog života odgojit ćete vukove, a ne sinove.

Marija traži izgubljeno dijete. Brinu li vas dovoljno postupci vaše djece: kuda idu, s kime i kako provode svoje slobodno vrijeme. Imate li, kad zatreba, i strogu riječ ukora za pogreške svoje djece? Ili ih puštate da rade što hoće „dok ne dođu pameti“. Ako tako postupate, vjerujte, i umrijet će bez pameti. Ne opominji ih psovkom, kletvom, prostačkim riječima. Nije se čulo da psovka odgaja svece.

Dragi roditelji, naučite se slušati Boga učitelja i bit ćete dobri učitelji svoje djece. Sve nas zanima tajna obiteljske sreće, mira, zadovoljstva. Doći do te tajne znači srediti svoj obiteljski život, u malom okviru pronaći kutak raja. Zamisli brate, kad dođeš kući satrven od posla, a tu te čeka radost s djecom i kućnom čeljadi, brzo zaboraviš znoj i umor, brzo će ti se razvedriti umorno lice, tu u svom kutku malog raja… Možeš li zamisliti da je obratno, da te umjesto veselja dočeka svađa, galama, psovka, prijetnje? Ne, neka ti se to nikada ne dogodi. Topli obiteljski kutak, pretvorio se u kutak pakla. U stalnoj si napetosti, koja te vuče i gura u ponor bez dna. Eto, zato se želi otkriti tajna obiteljske sreće.

Kavane, kafići su puni. Većinom se tu okupljaju nezadovoljnici, koji traže utjehu u čašici. Kad bi oni bili sretni i zadovoljni u svojoj obitelji, uza svoju ženu i djecu, ne bi tražili utjehu u čašici i sumnjivom društvu.

Stari lisac sotona dobro zna svoj posao. Počevši od zemaljskog raja istu taktiku upotrebljava i za rušenje svakog drugog raja na zemlji, tako i obiteljskog kuta. On uspijeva posijati sjeme razdora između muža i žene, roditelja i djece… A mir nalazi onaj „koji se boji Gospodina i koji njegovim hodi stazama“. (Ps.128.). „Takav će uživati plod svojih ruku.. žena će mu biti plodna loza.. sinovi će mu okružiti stol kao grane masline. Tako će biti blagoslovljen svaki čovjek, koji se boji Gospodina“, (Ps.128.), zaključuje psalmist. Od maminih maza nikad zrelih ljudi.

Kleknimo pred jaslice i zagledajmo se u svoj uzor: Isus, Mariju i Josipa. Želite li da vam dom bude kutak raja, onda u njemu nađite mjesta za tu Svetu Obitelj.

Comments

comments

Share.

About Author

Comments are closed.