TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU – „DUH GOSPODNJI NA MENI JE JER ME POMAZA…”

0

don Petar Mikić

TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU – „DUH GOSPODNJI NA MENI JE JER ME POMAZA. ON ME POSLA BLAGOVJESNIKOM BITI SIROMASIMA, PROGLASITI SUŽNJIMA OSLOBOĐENJE, VID SLIJEPIMA…“

Hrvatski narod je kroz povijest mnogo pretrpio sanjajući dan kad će krvlju i suzama natopljena rodna gruda postati nezavisna, slobodna, samostalna država.

Nezasitnih pojedinaca i naroda koji su svoj teritorij željeli povećati uvijek je bilo. Pred skoro tri desetljeća, svim silama, naoružani do zuba pomognuti snagama JNA, puni mržnje, osvajački, zvjerski raspoloženi napadoše na sveto tlo drage Domovine Hrvatske. To ne bijahu borci-ratnici, već pijane horde srpskih osvajača, koji su rušili, palili, silovali, ubijali, u logore odvodili nedužno hrvatsko stanovništvo, starce, žene, djecu, branitelje, koji se u početku nisu imali čime braniti, jer im je oduzeto sve oružje teritorijalne obrane, te uveden embargo na uvoz oružja.

Koje su sličnosti između sudbina židovskog i hrvatskog naroda?

Njihovo najjače oružje bi ljubav prema Domovini, hrabro srce i krunica oko vrata. No, zahvaljujući lucidnom vođi – ujedinitelju svih Hrvata dr. Franji Tuđmanu i hrabrim braniteljima u tenisicama, pružen je jak otpor i izvojevana pobjeda nad nadmoćnim neprijateljem. Opet je David pobijedio Golijata uz pomoć s neba. Osta razorena zemlja krvlju natopljena, koja se obnavlja, ali ne u toj i tolikoj mjeri kako bi željeli.

Još uvijek nas muči veliki problem ubijenih i nestalih branitelja i civila kojima se ni za grob ne zna, te premali broj povratnika na razrušena rodna ognjišta, raseljenih širom svijeta. Jedina želja živućih je da se sazna za njihove zemne ostatke kako bi ih mogli dostojno sahraniti i nad grobovima svijeću upaliti i cvijeće položiti.

Nešto slično je proživio židovski narod o čemu nam govori današnje prvo čitanje iz Knjige Nehemijine. Židovi su otjerani u babilonsko sužanjstvo, raspršeni po prednjoj Aziji, prisiljavani da zaborave svoju domovinu, svoju povijest i svoga Boga. Nakon 70 godina sužanjstva perzijski carevi dopustiše imda se vrate u staru domovinu: da obnove svoju zemlju, sveti grad Jeruzalem i porušeni hram. Od tih povratnika sa svih strana perzijskog carstva njihov vođa Nehemija oformljuje ponovo židovsku vjersku i narodnu zajednicu.

Židovi opet postadoše narod okupljeni oko svoga Boga, Pisma i obnovljenog hrama. Svake subote učeni ljudi čitaju im i tumače Božju poruku sa stranica Biblije, zajednički se mole i pjevaju Gospodinu.

Razmisli dobro koja je sličnost između njihove sudbine i sudbine tvog naroda. Čuo si što im je sve pomoglo u obnovi zemlje. Zar to isto nije potrebno i tebi. Učini sve što je u tvojoj moći da se to i ostvari.Nemoj čekati da drugi to radi umjesto tebe. Doprinesi svoj udio u mozaik sreće svih stanovnika tvoje domovine. Bez Božje pomoći i njegova puta to se neće ostvariti. Ostani na njegovu putu i znaj, svanut će zora sretnijih dana.

Današnje evanđelje nam opisuje prvi Isusov javni anstup u rodnom Nazaretu odakle počinje svoj put koji će ga dovesti na križ. Tu nam očituje Božji plan spasenja i životnu zadaću Spasitelja.

Prođoše mnoga pokoljenja u iščekivanju da Bog ispuni svoja obećanja – ostvarenje kraljevstva Božjeg – novo doba, društvo pravde i sreće, ljubavi i mira. Ostvarenje kraljevstva Božjega u srcima ljudi sadržavao je taj plan. Obećan je Spasitelj koji će ga izvršiti. Evanđelje svjedoči: veliki čas je došao, svanuo je dan spasa. Božje obećanje pretvara se u djelo. Dugo čekanje i nada sada su stvarnost. Spasitelj je tu. Božje kraljevstvo je počelo. Ispunja se velika želja čovječanstva.

Gospodin je tu da polomi sve okove što ih iskovasmo

„Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: „Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima“. (Lk.4.21.).

Sv. Luka nam u današnjem evanđelju donosi kratki ulomak iz Isusove pripovijedi u Nazaretu. I nama Isus drži divne pripovijedi svake nedjelje. Njegova riječ odzvanja u našim ušima, ne smijemo biti gluhi. Pustimo je da dođe do srca i bit će oživotvorena.

„Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu puštati potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje“. (Lk.4.18-19).

Siromah je tko nema kruha i tko ne posjeduje Boga. Današnji svijet je veliki siromah – brojni nemaju kruha, još brojniji nemaju Boga. Ponosimo se slobodom, a stvarni smo zarobljenici, robovi grijeha, zla, mržnje, sebičnosti, pohlepe, požude, zarobljenici stvari i vlastite laži, licemjeri.

Gospodin je tu da polomi sve okove što ih iskovasmo. Zarobljenici smo i robovi svoje ograničenosti i zla u sebi. Gospodin nam donosi radosnu vijest oslobođenje i svjetla. Donosi nam velik dar. Sužnji i slijepi su zarobljenici grijeha. Oslobodi ga se uz Isusovu pomoć i tuge će nestati.

Sveti Pavao nas upozorava da smo mi izabrani Božji narod, zajednica okupljenih oko Isusa. Dio smo njega. Svaka sveta misa sabire nas oko njega. Slušaj ga, On se tebi obraća. Ti su mu važan.  Za tebe je na križ otišao i uskrsnuo pobijedivši smrt, grijeh. Sve to nije dosta za tvoje spasenje, ako ti sve zlo u sebi ne pobijediš. To ti on govori. Možeš ti to. Pokušaj, pa ako ne uspiješ odmah nemoj odustati. Ustraj i On će ti pomoći vidjevši tvoje nastojanje i žrtvu.

Prijatelji se sastaju – razgovaraju. Gospodin želi da se njegovi sljedbenici okupljaju u njegovu domu, da slušaju njegovu riječ i da mu kao djeca iznesu sve svoje brige, svoje boli, svoje dobre planove.

Želi nas okupiti kako bismo uvijek ostali, i sve više postali svjesni da smo jedno – Božja obitelj, koju krasi sloga i osjećaj za drugoga. Potrudi se da olakšaš patnje drugih, da pomogneš u rješavanju nastalih teškoća. Imaj na pameti Isusove riječi: Što učiniste jednome od najmanje braće, meni učiniste.

Znaš da Isus ne bi nikoga odbio, nemoj ni ti brata svoga. Osjećamo li se mi kao Božja obitelj okupljena u crkvi oko Isusa, vjerom i ljubavlju s njim i međusobno povezani?

Zapitajmo se zašto se zapravo sastajemo? Što nam daje nedjelja? Ponesi sa tih svetih susreta u život snagu koju ti daruje Gospodin. Ta duhovna snaga bit će „začin“ tvojoj svakidašnjici.

Zamišljali su Izraelci Mesiju koji će svim silama udariti po protivniku, a njima donijeti nadmoć u svakom pogledu. Isus tako nije mislio.

Raskorak između onoga što Isus daje i onoga što ljudi od Njega očekuju, nastavlja se do današnjih dana.

Što  mi očekujemo od Isusa? Ne budi u raskoraku s Njime. Ustrajno idi Njegovom stazom, koja je jedini spasonosni put za tebe.

Share.

About Author

Comments are closed.