ANTE GLAMUZINA LAMZA: “Bože moj, daj mi snage da napravim zadnju lađu”

0

Deset je godina imao Ante Glamuzina Lamza iz Rogotina kada ga je njegov dida Toma počeo učiti kalafatskom zanatu-gradnji trupa i lađa. Njegova obitelj imala je dugu tradiciju pravljenja lađa pa je Ante treća generacija samoukih kalafata, koji svojim zlatnim rukama od drveta, duba, murve i ariša prave plovila koja brazdaju rijekom Neretvom i njezinim rukavcima. Samouk ali sa urođenim genom za obradu drva, Lamza je već odavno postao poznat i van granica doline Neretve. Istina, najveću slavu je stekao koncem devedesetih godina kada je krenuo čuveni maraton lađa koji je lađe izvukao iz mulja i zaborava. Tada je Lamza imao pune ruke posla. Najprije je popravljao i krpio stare a kasnije pravio nove lađe za lađarske ekipe. Zlatno doba neretvanske lađe nastavilo se kasnije i kroz safari turizam, kada je Lamza svojim „zlatnim“ rukama izrađivao lađe za turističke svrhe, koje vozaju inozemne goste neretvanskim močvarama.

glamuzina lade1

– Eh to su bili dani. Dnevno ih je po desetak dolazilo da im popravim lađu. A  i moglo se. Imao sam života nije bilo ko danas- govori nam sedamdesetpetogodišnji Lamza kojega već pomalo noge izdaju ali ruke i oči dobro funkcioniraju.

– Ma imam ja volje napraviti još koju lađu ali noge me bole ne mogu se sagibati a znate kakav je posao kad se pravi lađa-reći će, dok nam pokazuje trupu koju je nedavno napravio i tu je za sada stao.

– Zar ste čekić objesili o klin ? Pitamo posljednjeg neretvanskog kalafata.

– Zadnje dvi godine radim malo ili nimalo. Evo ovo je trupa koju sam zadnju napravio. Plastificirao sam je pa neka se u njoj vozi tko može, sjetan je Ante Glamuzina Lamza, kojem se oči sjaje dok nam pokazuje makete i modele plovila koji je izradio u svojoj radionici. Posebno je ponosan što su mu priznanje za njegov rad odali i sa splitskog fakulteta strojarstva i brodogradnje.

– Kod mene je došao čovjek inženjer iz splitskog brodogradilišta kada je čuo da ja pravim lađe. Pita me sa vrata imam li ja ikakvu tehničku dokumentaciju, nacrte, dužina, širina rebra. A jamu kažem sve to imam u glavi. Čovjek nije mogo vjerovati-prisjeća se Lamza.

Lađe i trupe njegov su život. Nažalost, sa njime lagano izumire i ovaj zanat, kojim se godinama bavila njegova obitelj jer sin unatoč daru za obradu drveta nema interesa za nastavak obiteljske tradicije.

glamuzina lade2

A lađu nije nimalo lako napraviti. Najprije za dobru lađu treba imati kvalitetno drvo koje se mora sjeći upravo u ovo zimsko doba kada nema vegetacije. Zatim se drvo bacalo u vodu da ne puca. To je bio jedan oblik konzerviranja. Kasnije se drvo izvadi i obrađuje-otkriva nam početne korake u nastanku neretvanske lađe.

– Šuma je prije bila zdravija i moglo se sjeći a danas je šuma sa stotinu bolesti kao i ljudi-reći će Lamza.

Za napraviti solidnu lađu osim priprema treba najmanje mjesec dana svakodnevnog rada. A Lamza je kada je počela pomama za maratonom lađa za pet dana znao sastaviti lađu.

– To vam je tada bilo tako. Svako selo je htjelo da ima svoju lađu ali te lađe nisu bile tvrde i jake za prijevoz tereta već isključivo za natjecanje, govori.

Kvalitetna neretvanska lađa poprilično je skupa i košta. Kad bi mu netko naručio, Lamza bi se uhvatio alata i pod njegovim rukama drvo bi dobili drugačiji oblik i namjenu.

glamuzina lade3

– Ma teško bi to sada mogao reći koliko košta lađa. Sve ovisi o cijeni materijala. No sigurno ne bi bila manje od pet tisuća Eur-a, naglašava Lamza, koji sa ponosom ističe da je njegov did Toma napravio lađu koja je vozila 45 kvintala. Čovjek je doveo osamdeset vreća cimenta iz Metkovića u Rogotin u toj lađi.

– To vam je bio mali brod.

Na zidu je mnoštvo maketa po kojima je radio lađe. U poslu su mu pomagali sin i supruga i posla je uvijek bilo.

– Bitno je da lađa siječe vodu a ne da kupi vodu-pojašnjava nam.

glamuzina lade4

Do sada je Lamza napravio stotine vesla od Iža do Konavala.

Iz njegove radionice je izašlo 250 trupa, pet novih lađa, te 36 raznih plovila, barka i kaića. Njegova vesla odnijela je jedna ekipa naših iseljenika čak u daleku Australiju kao uspomenu na sudjelovanje na maratonu lađa.

Iako svakim danom sve manje radi, Ante Glamuzina Lamza kaže da mu je želja napraviti trupu. Istina, potrajat će to malo duže, jer nije baš najboljeg zdravlja ali bitno je da ta trupa zaplovi na Neretvi.

Piše: Stanislav SOLDO

Share.

About Author

Comments are closed.