DRUGA KORIZMENA NEDJELJA – „UČITELJU, DOBRO NAM JE OVDJE BITI!“

0

don Petar MikićIndustrijska kozmetika svakim danom povećava svoju ponudu šireći sve zamamnije asortimane „neodoljivih“ mirisa i najnovijih krema za njegu kože, posebno lica. Tu su razne šminke, puderi, sjenila u svim bojama, te umjetne trepavice i obrve, bojila za kosu. Ta industrija je neuništiva, jer težnja za ljepotom, posebno „ljepšeg spola“, ne jenjava već se širi na sve veći broj njenih poklonika i pojavom novih neodoljivih preparata koji obećavaju „vječnu mladost“. Reklame „čine čuda“.

Dvije Isusove krvave ruke zagrlit će svijet

O, koliko žene vremena provode pred ogledalom prije izlaska na pozornicu životne svakodnevnice, a da ne govorimo o glumcima koji se uređuju prije izlaska na „daske koje život znače“.

I kad se žena uredi – našminka, obojivši kosu s frizurom po najnovijoj modi, čineći to kako bi svratila pozornost na sebe poput cvijeta koji privlači leptira šarenih boja i pčele željne slatkog nektara, teško ju je prepoznati.

Došavši kući spere šminku otkrivajući svoje pravo lice s kojim se treba suočiti prihvaćajući posljedice „tereta godina“.

Danas nam evanđelje prikazuje Isusa koji pred svjedocima: Petrom, Ivanom i Jakovom „skida sa sebe šminku“ i pokazuje im se u svojoj božanskoj ljepoti, što izaziva Petrovu reakciju koji se obraća Isusu i govori: „Učitelju, dobro nam je ovdje biti“. (Lk.9.33.). Da, uvijek je dobro biti u Isusovoj blizini.

Isusovo preobraženje zbilo se za vrijeme molitve, što je velika pouka i poticaj nama kako bi se u molitvi što više približili Bogu čija će nas prisutnost učiniti privlačnima..

Pogled u Isusa bio je neodoljiv tako da su apostoli tu željeli ostati i gledati taj neobičan prizor. Isus će uvijek biti s njima, samo ga njihove oči neće uvijek vidjeti. Pripravljao ih je za trenutak uzašašća kad će od njih na vidljiv način zauvijek otići, ali će ipak ostati s njima – i s nama sve do svršetka svijeta.

Uvijek je kraj nas – u svim stvarima, u svim ljudima i u svim događajima, istina skriven, a ipak stvarno i uvijek i posvuda s nama. Apostoli će se brzo „otrijezniti“. Nestat će sjaja. Preobraženje Gospodinovo pripravljalo je apostole kako bi bili spremni susresti se s njima neprihvatljivim i neshvatljivim Velikim petkom.

Novo je to doba spasa. Dvije Isusove krvave ruke zagrlit će svijet i tako će se ostvariti vječni savez prijateljstva i ljubavi između Boga i čovjeka. Apostoli to nisu ni slutili. Trebat će im vremena da shvate.

Što je s tobom? Znam da ti je teško shvatiti ali prihvati Božju ljubav koja ga je poslala na križ upravo radi tebe. „Ovo je Sin moj, izabranik! Njega slušajte!“ (Lk. 9.35.). Vječni Sin vječnog Oca postao je naš brat da obnovi Savez – prijateljstvo između Boga i nas.

Pružimo Bogu svoje srce. Pružimo mu ruku da nas vodi i na Kalvariju. Iza Kalvarije čeka nas život, slava, sreća… Tako se potvrđuje i utvrđuje Savez s Bogom.

Od našeg krštenja Gospodin je naš životni suputnik, naš saveznik, prijatelj. Ne smijemo to zaboraviti. Čovjek je sklon da zaboravlja ono što bi najviše trebao pamtiti.

Dođi slugo, dobri i vjerni!

Sv. Pavao piše: „Mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. Njihov je svršetak propast: njihov je Bog trbuh. Oni misle samo na zemaljske stvari“. (Fil.3.18.).

Mi takovi ne bi trebali biti. „Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo  i suobličiti ga tijelu svome slavnomu“. (Fil.3.20.).

Preobraženje je znak nade. Zov visina.. Ustajte, apostoli što spavate? Čeka vas veliki boj. Pred vama je rijeka bez mosta. Pruži ruku svoju i dohvati Gospodnju, i eto ti mosta ponajboljeg. Sigurnog i lakog prelaska nema bez muke, bez stradanja. Ali tamo, na drugoj obali, sve se želje stapaju u zagrljaj s Njime gdje je melem svih vaših rana.

Isusovo preobraženje nam jasno govori: ovdje nije kraj. Naš put ne vodi u smrt, nego u život. Smrt je samo stanica, završetak mučnog uspinjanja. Čeka te On raskriljenih ruku sa smiješkom na licu, koji ti govori: Dođi slugo, dobri, vjerni!

Riječi apostola Pavla: Mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova, postaju aktualne. Jesu li se imalo vremena promijenila, ili bi apostol nama kršćanima danas ponovio još teže riječi?! Ništa se svijet nije promijenio nabolje.

A mi smo po svetom krštenju urasli u živog Krista, Krista paćenika i Krista pobjednika. Naša je sudbina čvrsto vezana s njime: s njime trpjeti, s njime kraljevati, kako nam poručuje apostol Sv. Pavao.

Raduje li nas što smo s njime srasli, što s njime hodimo, padamo i ustajemo, što smo sinovi svjetla, a ne tame? Osjećaš li predokus sretne vječnosti? Da li se čvrsto držimo za njegovu ruku?

„Domovina je naša na nebesima“. (Fil.3.20.). Zato ustani i pođi i ne okreći se na putu. Ne treba ti ni torbe ni obuće. Bos si se rodio, bos ćeš i otići.

I ne gradi tu svoj dom, jer ti si građanin neba a ne zemlje. Odreci se svoje sebičnosti, gramzivosti, kratkovidnosti. U ovo korizmeno vrijeme uđi malo u sebe i pogledaj gdje si, dokle si stigao na putu spasenja?

Poruši kule što si ih zidao u oblacima. Poruši kuće podignute na pijesku. Bolje nego da se same sruše.

Sve je to fatamorgana, obmana, laž. Istina je samo ovo: Tamo je, brate, dom tvoj – u vječnosti!

Share.

About Author

Comments are closed.