Prenosimo vam poruku Duške Mušić koju smo dobili. Pročitajte …
učiteljice, molim vas, ispitajte me ponovo – naučila sam lekciju…
prije 56 godina krenula sam u prvi osnovne u pločama… u razredu nas sačekala učiteljica Ljubica Jakić… od tada za svakoga od nas dvadesetčetiri učenika ljubičice su počele mirisati po njoj, našoj Učiteljici… danas, u šezdesetima, kadgod ugledam ljubičice, omirišem nju, moju učiteljicu i smiješak mi ozari lice…
nikada nas nije učila za ocjenu, uvijek je to bila životna ocjena sa porukom… imala je neke čudne ocjene, znala je neke od nas ocijeniti sa minus minus pet ili sa plus plus četiri… nikada kasnije u životu nisam naišla na takve ocjene, to su bile Njene ocjene za nas, njenu djecu…
sjećam se da smo u prvom razredu trebali za domaći rad pronaći u novinama slike jurija gagarina, prvog čovjeka koji je bio u svemiru i psa lajke koji mu je, par godina ranije, označio put kojim će letjeti i pri tom zadatku poginuo… sat vremena prije polaska u školu sjetila sam se da nisam uradila domaći, panično počela plakati i tražiti po kući novine da izrežem gagarina i lajku… smirivanje za stolom baš i nije proteklo najbolje, izbačena sam iz stana da ne zakasnim u školu povlačenjem za „kiku“, bez novina i bez domaćeg… uplakana došla u razred, drugari mi dali svoje duplikate slika i navrat nanos zalijepili smo, nas desetak, te dvije slike u moju bilježnicu… kada sam došla na red kod učiteljice, pogledom je obuhvatila moju neurednu kosu, moje uplakane oči i paniku u njima i rekla: ne trebaš plakati za Lajkom, on je svoj zadatak odradio za pet, baš kao i ti ovaj svoj…
moja Učiteljica me prati cijeli moj život… preko fejsa jer je odselila iz moga grada… zadovoljna je mojim piskaranjima i načinom na koji sam sebe pronašla od kada sam u prinudnoj mirovini… bodri me i hvali u svakom komentaru, redovno pregledava moj profil i obavezno, uz srce, ostavi i pisani komentar…
nedavno sam imala promociju u tučepima, predivnom mjestu udaljenom pet minuta od podgore – mjesta gdje živi moja Učiteljica… sutradan je napisala da sam prošla svega par metara pored njene kuće, nisam svratila, ona ne može do mene, očekivala je da ću ja doći njoj i radi toga je žalosna… ovo je prva jedinica u mom životu koja boli i radi koje plačem… zaslužena jedinica i zaslužene suze !!! ispravit ću ja to – baš onako kako me je ona naučila !!!
draga moja Učiteljice, molim Vas da me ponovo ispitate, naučila sam lekciju… dajte mi jedan školski sat i u njemu priliku da ispravim ocjenu… dolazim na sat spremna u Vašu podgoru, u srijedu 27.3.2019.g. i molim da ne budete oštri pri ocjenjivanju… očekujem da ću zasluženo dobiti barem minus minus pet…
Vaša, doživotno zahvalna učenica
