TREĆA USKRSNA NEDJELJA – BOG OČEKUJE DA MU OTVORIMO VRATA NAŠEG SRCA. NE ULAZI NA SILU. STOJI, KUCA I ČEKA!
Petar i Ivan ulazili su u Hram na dnevnu molitvenu uru. Tu je čovjek hrom od rođenja kojeg su donosili prijatelji kako bi prosio milostinju od onih koji su ulazili u Hram. „On ugleda Petra i Ivana upravo kad zakoračiše u Hram te zamoli milostinju. Petar ga zajedno s Ivanom prodorno pogleda i reče: „Pogledaj u nas!“ Dok ih je molećivo motrio očekujući od njih nešto dobiti, reče mu Petar: „Srebra i zlata nema u mene, ali što ja imam – to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!“. (Dj.3.3-6).
Čekaju te „hromi“, ostavljeni, zaboravljeni, žalosni, bolesni…
Posjetio si prijatelja. Ispričavaš se što si došao praznih ruku. Neugodno ti je, a on te tješi govoreći: Nemoj sada o tome. Nije to bitno, važno je da si ti meni došao. To je najljepši dar. Pitaš se što bi mogao za njega učiniti. Nakon kraćeg razmišljanja si ustanovio da „nisi baš tako siromašan“. Možeš ti mnogo toga što njemu treba. Posveti mu malo svog vremena. Njemu treba prijatelj koji će s njime porazgovarati, utješiti ga, razveseliti. Potrudi se da mu povratiš osmjeh na lice. Prošetajte zajedno. Pohodite neki sportski, zabavni ili kulturni događaj. Pohodite zajedničke prijatelje. Nemojte zaboraviti najvećeg prijatelja – Isusa. On vas čeka u svom domu. Tamo će te doživjeti kako je lijepo „kad su braća zajedno sa svojim Ocem“. Nestat će osjećaja osamljenosti i usamljenosti. Život odmah postaje vedriji.
To je „čudo“ koje se od tebe traži. Možeš ti to. Ne oklijevaj. Čekaju te „hromi“, ostavljeni, zaboravljeni, usamljeni, žalosni, bolesni, kojima treba „kaplja ljubavi“, koja bi ih povratila u život.
Petar ne čini to da se proslavi, već ti daje primjer što ti je činiti. Priskoči u pomoć bratu u nevolji! Njegov zahvalni pogled izazvat će sjaj na tvome licu, što će biti poticaj da tako nastaviš.
Znaj, neće svi to dobronamjerno gledati. Tvoja dobrota bit će osuda njihovu nečinjenju, što oni teško praštaju. Nemoj da te iznenade i obeshrabre njihovi napadi na tebe. Izmišljat će koješta kako bi te obeshrabrili u tvojem dobronamjernom djelovanju.
Prisjeti se kako je zapisano da su apostoli „bili radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za ime Isusovo“. (Dj.5.41.). Ljubav sve podnosi, sve prašta…
Nakon Isusova uskrsnuća apostoli nastavljaju živjeti životom svakidašnjice. Trebaju se brinuti za krug svojoj obitelji. Love ribu kako bi se prehranili. Čine to u zajedništvu. „Idem ribariti“, kaže im Šimun Petar. Odmah ostali rekoše: „Idemo i mi s tobom“. (Iv.21.3.).
Ribe koje love označavaju ljude koje će pridobivati za zajedništvo Crkve. Ribe će im postati i simbol prepoznavanja prognanih kršćana.
Zanimljivo je da su apostoli lovili cijelu noć i ništa nisu ulovili. Bog je blizu nas. On misli na nas i onda kad mi njega zaboravljamo.
U Crkvi ima mjesta za sve ljude
Kaže im Isus: „Dječice, imate li što za prismok?“. Odgovoriše mu: „Nemamo“. A on im reče: „Bacite mreže na desnu stranu lađe i naći ćete“. Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe“. (Iv.21.5-6).
I uloviše 153 velike ribe, a Isus ih dočeka s pripravljenom žeravicom, a na njoj pristavljena riba i kruh. Iz ovog se vidi koliko Isus misli na svoje učenike. Već im je pripravio marendu. Mogli su pomisliti da se s njima šali kad im je kazao da bace mreže s desne strane, ali oni su poslušali i nisu se pokajali. Bili su nagrađeni.
Mnoštvo riba ne razdire mrežu. Slika je to Crkve u kojoj ima mjesta za sve ljude. Čudno je ovdje da su apostoli poslušali savjet: Bacite mrežu s desne strane, premda nisu prepoznali Isusa. Prepoznaše ga tek nakon obilnog ulova.
Poruka je to: Ako si na dobrom putu slušaj savjet dobronamjernih, jer „nitko nije popio sve pamet svijeta“.
Isus tri puta pita Petra voliš li me? Upozorava ga da se Crkva gradi na vjeri, kao što mu je to već ranije bio obećao, ali ju je moguće očuvati snagom ljubavi. Po toj ljubavi će rasti kraljevstvo Božje.
Čovjek često precjenjuje svoje mogućnosti. Htjeli bi i Boga vidjeti. Lav Nikolajević Tolstoj opisuje nekog cara koji je od svojih mudraca tražio da mu pokažu Boga. Kad nitko od njih to nije mogao učiniti, javi se neki pastir da će mu on to umjesto njih učiniti. Car iako s nepovjerenjem prihvati ponudu. Izvede ga tada pastir izvan carskih odaja i reče mu da će mu pokazati Boga ako može gledati u sunce. Car se naljuti i reče mu: „Ti mene hoćeš oslijepiti!“. Pastir tada reče: „Ne možeš, presvijetli care, gledati u stvora Božjega, a kamoli u Boga!“. Pametnome je ta poruka jasna.
Apostoli koji su tri godine bili s Isusom pokazuju znakove svoje zbunjenosti. Potreban im je rast u vjeri. Neuspješan noćni ribolov omogućava im osvjedočiti se u Kristovu nazočnost.
Želi Isus da ga njegovi učenici prepoznaju u međusobnom zajedništvu, posebno u euharistijskom slavlju. Isus i nas poput Petra pita: Ljubiš li me, voliš li me? Volim te Isuse, volim! Trudim se da to djelima potvrdim. Pomozi mi. Znam – samo hrabro, ja sam s tobom, čujem odgovor. Ta mi spoznaja daje krila kako bi se „otrgnuo od zemaljskog“.
Božja ljubav prema čovjeku je bezgranična. On očekuje da mu otvorimo vrata našeg srca. On ne ulazi na silu. On stoji, kuca i čeka.
Nemoj dopustiti da dugo čeka. Otkloni svu suvišnu buku ovoga svijeta kako bi jasnije mogao čuti kad on pokuca – nježno kao onaj koji ljubi.