ŠESTA USKRSNA NEDJELJA – „AKO ME TKO LJUBI, ČUVAT ĆE MOJU RIJEČ PA ĆE I OTAC MOJ LJUBITI NJEGA“

0

don Petar MikićPriroda je jednostavna u svojoj savršenosti. Čovjek komplicira, zapliće se svojim umotvorinama „ko pile u kučinu“. Puno zbori a ništa ne kaže. Kad se stiša buka riječi pljevu vjetar odnese, a zrnja nigdje. Ti „umotvorci“ umišljaju svoju genijalnost, pa im je normalno što ih „obična raja“ ne razumije. Njihov govor je samo „za učene glave“. Teško im je prihvatiti da nisu ništa pametna ponudili osim beznačajnih – često besmislenih umotvorina. Ta bolest se kao pošast širi svim sferama društva, što osobito zabrinjava.

„Riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla“

Svetopisamski tekstovi su jasni, samo ih „učeni“ znaju često „zamagliti“. Zadaća propovjednika je da ih približi narodu s naglaskom kako i koliko se to i na njih odnosi.

Svagdašnje iskustvo nam svjedoči da kad se govori o nekom događaju, kad se iznose neke poruke, može se čuti: „To se mene ne tiče. To nije moja stvar, pa ni moja briga“.

Božja riječ je upućena svim ljudima. Treba se potruditi kako bi ju čuli i u život proveli. Ona nam mora biti misao vodilja. Bog stvara svijet i daje ga čovjeku na upravljanje, obrađivanje i uživanje.

„Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla“. (Iv.14.23-25).

Koliko je u nama djelotvorna riječ Božja? To je nadasve važno. Ljubav prema njemu je na prvom mjestu, a ona se pokazuje u našim odnosima prema svemu što nas okružuje. Ne udaraj – poštuj ruku koja te hrani. Cijeni „trs“ na kojem si izrastao očekujući plod.

Ako je ljubav prema bilo kakvom stvorenju veća od ljubavi prema Stvoritelju, zatvorena su vrata našeg srca za pristup milosti koja nam je potrebna u svim životnim burama i olujama na putu ostvarenja životnog cilja – svrhe naše opstojnosti – vječna sreća.

Kad duh Božji upravlja našim životom, tada posjedujemo mir i u nemiru ovoga svijeta. Isus nam u današnjem evanđelju taj svoj mir obećava riječima: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje“. (Iv.14.27).

Svijet je pun reklama za mir, ali istodobno tako živi da neprestano „sprema rat“, prema staroj izreci PublijaFlavija: „Ako želiš mir, spremaj rat“.

Isusov mir je drugačiji. One ne prijeti drugome. Njegov mir proizlazi iz srca, iz mirne savjesti, iz mirnog sna, ne bojeći se „kontrole“: „Položi račun o svom upravljanju!“. Svakim danom si sve bliže tom danu i tom zahtjevu.

Svi mi, manje-više, nastojimo činiti dobro i uzvraćati dobrim na svako nam učinjeno dobro. Ne „želimo biti dužni“.

Kad nam netko učini zlo, a mi ne želimo istom mjerom uzvratiti strpljivo podnoseći nanesenu nepravdu, postižemo mir po primjeru Isusovu. To nam savjetuje i sveti Pavao u poslanici Rimljanima: „Nikome zlo za zlo ne vraćajte!“. (Rim.12.17.).

„Blago siromasima, jer će se zvati sinovi Božji!“

Nije dovoljno činiti dobro i uzvraćati dobrim za učinjeno nam dobro, ne samo da podnosimo zlo i ne vraćamo zlim, nego da i nakon učinjenog nam zla uzvratimo dobrim.

To znači biti istinski mirotvorac i imati pravi mir od Isusa Krista – drugačiji od onog što nam ga daje svijest u kojem živimo.

Kad ljubimo ljude u dimenziji križa, tada se zaista možemo zvati sinovi i kćeri Božji. O tome Isus govori u svom Govoru na gori: „Blago siromasima, jer će se zvati sinovi Božji!“. (Mt.5.7.).

Kad do nas dopiru vijesti o nemilim događajima i o „hladnoći očevidaca“, koji još potiču sukob umjesto da ga pokušaju stišati – izmiriti posvađene spremne jedan drugome nanijeti veliku tjelesnu povredu i materijalnu štetu, pitamo se tko su te osobe, bez imalo građanskog odgoja, a mi katolička zemlja.

Kako to da je toliko zakazao obiteljski, vjerski, obrazovni, društveni odgoj?! Možda su kriva i sredstva društvenog priopćavanja, koja govore samo o lošim primjerima i njima kite naslovnice, jer to prodaje tiskovine. „Žutilo“ je u svemu prevladalo. Nižu se pitanja – kako – zašto – dokle tako? To je znakovito. Pokušaj pomesti ispred svojih vrata pa ćeš vidjeti da će „smeća“ biti manje.

Nitko ne može dati ono što nema… Potrudi se oko mira u vlastitom srcu, u obitelji. To će djelovati na tvoje okruženje. To je pravi način da plodonosno utječeš na svoje bližnje.

U tome nam je potrebna i Božja pomoć. Zato je Isus naglašavao djelovanje Duga Svetoga, kojeg će Otac poslati apostolima u njegovo ime, koji će ih braniti, prosvijetliti, ojačati, ohrabriti, sa svojih sedam darova.

Dnevno mnoštvo meteora iz svemira juri prema našoj zemlji, ali se u zemljinoj atmosferi razbiju. Bez tog zaštitnog omotača, davno bi uništili zemlju.

Duh Sveti je taj branitelj koji nas štiti od svih đavolskih nasrtaja, koji nam neumorno stavljaju „klipove pod noge“ kako bi na tom putu posrnuli i ne mogli se više dignuti.

Ljubav je nezamjenjiva snaga u ostvarenju našeg zajedništva s Bogom. Sve Isusovo djelovanje ide za tim da razbudi u ljudima ljubav prema Bogu i čovjeku stvorenu po njegovoj slici.

Isus ljudima donosi Božju riječ objavivši tako neizrecivu ljubav Božju na koju su pozvani. Dijete poslušnošću pokazuje ljubav prema roditeljima. Isus nam reče: „Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ!“.

Traže se djela. Tu nema dvojbe. Što je s tobom? Tu je Duh Sveti koji nam doziva u pamet sve što je Isus govorio.

Isus je dokaz Očeve ljubavi prema čovjeku, koja se i od nas traži. Takva ljubav donosi mir srca i duše. Zato Isus govori: „Mir vam svoj  ostavljam, mir vam svoj dajem“. Budi spreman prihvatiti ga i proslijediti drugima. Tada ćeš shvatiti da nisi uzalud hodao zemljom.

Share.

About Author

Comments are closed.