U prosincu prošle godine Crkveni pučki pivači Rogotin počeli su suradnju s poznatim glazbenikom i profesorom Ivicom Kalebom. U početku je zamišljeno da grupa uvježba nekoliko pjesama koje bi za njih obradio prof. Kaleb cijeneći da se pri odabiru pjesama zadrži glazbeni profil skupine kao i njihov specifičan zvuk i repertoar.
Već na početku suradnje uočen je potencijal za uvježbavanje pjesama koje bi se mogle snimiti u studiju te biti potencijalni materijal za jedan nosač zvuka. S tim ciljem prof. Kaleb je pomno odabrao desetak pjesama. Pri odabiru se vodio idejom da tradicionalno liturgijsko i pučko pjevanje ove skupine nadopuni nešto suvremenijim zvukom, ali da ostane u temama i ugođaju koji je svojstven Crkvenim pučkim pivačima Rogotin.
Uslijedilo je i snimanje u studiju u Opuzenu koje još traje, a mi smo dobili dvije pjesme na uvid i želimo ih podijeliti s vama. Sigurni smo da će poznavatelji ove pjevačke skupine biti ugodno iznenađeni.
Već više od stotinu godina u Rogotinu se s koljena na koljeno prenosi tradicija liturgijskoga i paraliturgijskoga pjevanja. Prenose je Pučki pivači crkve Presvetoga Trojstva.
Na drvenome koru rogotinske crkve u stara bi se vremena na nedjeljnoj pučkoj misi ili za drugih većih blagdana u posebno ograđenom prostoru, „kočaku“, okupili pjevači i u višeglasnoj harmoniji zapjevali Svet, svet, Vjerovanje i druge napjeve. U pjevačkoj skupini nalazi se pet do deset pjevača, a redovi se, odlaskom starijih pjevača, popunjavaju tako da stari pjevač, čuvši iza sebe lijep glas i „dobro uho“ mlađahnoga Rogotinjanina, istoga uvede u „kočak“ i promakne ga u crkvenoga pjevača.
Među brojnim pjevačima Rogotinjani i danas spominju Filipa Glamuzinu zvanoga Pile, Josipa Damića – Đodu, Srećka Damića – Sreju i Antu Rončevića – Fantu. U generaciji nakon njih spominju se Ivan Dodig – Miše, Ante Šunjić – Livi, Ante Žderić –Fantina, Jure Šunjić –Jurica, Joze Damić – Jokica, Joze Šunjić – Mačica, Ivan Šunjić – Srcara, Joze Šunjić – Bepo, Duje Žderić i drugi. Poslije njih došli su: Niko Žderić – Ufiničin, Ivan Žderić – Jozić, Zdenko Šunjić – Majt, Mate Šunjić – Juričin, Mijo Šunjić – Meštrov, Ante Šunjić – Trusa… Posebno mjesto u povijesti pučkoga pjevanja u Rogotinu pripada Anti Šunjiću – Tarzi. On je kao mladić ušao u „kočak“ i od starih pjevača naučio sve napjeve, te ih prenio na današnju generaciju.
Ipak, nova vremena donose svoje posebnosti, pa je usmenu predaju zamijenila tehnika. U crkvi PresvetogaTrojstva prije nekoliko godina, uz angažman glazbenoga studija iz Opuzena, snimljen je cijeli opus crkvenih pučkih pjevača: napjevi s mise, tradicionalni napjevi božićnog vremena, korizmeni napjevi i napjevi s procesije Velikoga petka, sprovodna pjevanja i neke marijanske pjesme.
Prije više od dvadeset godina, pod dojmom dostojanstvenoga sprovoda u Rogotinu, obilježena pjesmama i psalmima u izvedbi pučkih pivača, neke su obitelji iz okolnih mjesta poželjele da im pri ukopu njihovih najmilijih pjevaju Rogotinjani. Tako su oni sve češće pozivani da pjevaju na sprovodima izvan Rogotina.
Pored crkvenoga pjevanja današnji pučki pivači nastoje sačuvati i stare zavičajne napjeve kao i druge dalmatinske pjesme. U tome su prepoznati kao čuvari tradicije i 2007. godine dobili su godišnju nagradu Grada Ploča. Od mnogobrojnih nastupa mogu se izdvojiti oni na raznim smotrama crkvenga pučkog pjevanja posebno u konkatedrali sv. Petra u Splitu i crkvi sv. Katarine na Gornjem gradu u Zagrebu, samostalan nastup na manifestaciji Glazbene večeri u Donatu u Zadru, nastup na Festivalu dalmatinske šansone u Šibeniku, nastupi u Dubrovniku (misa u Katedrali, nastupi u kazalištu Marina Držića i atriju Kneževa dvora), nastup na Smotri folklora u Zagrebu, nastupi u Poljskoj itd. Današnju generaciju pučkih pivača čine tenori Ante Šunjić – Tarzo, Milan Šunjić – Manistra, Svjetlan Nikolac – Svitli i Branko Šipić, baritoni Ivica Šunjić – Pela, Ivan Šunjić – Majtov i Duje Radaljac, te basovi Ante Damić – Grgin, Stipe Šunjić – Kaćo i Katarino Šunjić.
