PRESVETO TROJSTVO – „JOŠ VAM MNOGO IMAM KAZATI, ALI SADA NE MOŽETE NOSITI“

0

don Petar MikićSvetkovina Presvetog Trojstva liturgijski se počela slaviti u osmom stoljeću zahvaljujući posebno benediktincima koji su u to vrijeme imali veliki broj samostana po čitavoj Europi. Bili su glavni nosioci evangelizacije i liturgijskog života Crkve. Jedan od benediktinaca bio je i opat Marin, kojega je papa Ivan VIII poslao 641. godine da evangelizira Hrvate.

Pođite i učinite mojim učenicima sve narode

Vjera u Presveto Trojstvo prisutna je od samog početka kršćanstva. Isus je poslije uskrsnuća poslao u svijet svoje učenike riječima: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio“. (Mt.28.19-20).

Divna je bila ta zajednica Crkve prvih stoljeća. U njima se isticala ljubav Božja, koja je kod pogana izazivala divljenje s željom da je što prije upoznaju. Što je u to vrijeme Crkva bila više napadana, to je zbog svoga svjedočenja bila i sve privlačnija za one koji su ih poznavali. Mnogi su i sami poželjeli da postanu kršćani vidjevši kršćansku postojanost u vjernost Trojedinom Bogu.

Ali kad su prestala progonstva Crkve, pojavile su se brojne poteškoće na štetu Crkve, koje su stvarali ljudi unutar same Crkve, posebno razni heretici koji su nijekali pojedine vjerske istine. Pojavio se jedan Arije koji je nijekao božanstvo Isusa Krista, te Nestorije koji je tvrdio da Marija nije Bogorodica, i mnogi drugi. No Duh Božji koji vodi Crkvu svedo kraja svijeta, pomagao je i nadahnjivao i Crkvu toga vremena.

Kako bi se naglasila vjera u Trojstvo, svaka zborna molitva Crkve završava riječima: „Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu Tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog posve vijeke vjekova“.

Još kao djeca smo nakon očenaša izgovarali: Slava Ocu i Sinu i Duhu svetomu, ispovijedajući tako vjeru u Presveto Trojstvo. Papa Damaz je tu molitvu na poticaj svetog Jeronima preporučio moliti čitavoj Crkvi.

Dobro je znati da je prva hrvatska vladarska isprava s potpisom kneza Trpimira od 6. ožujka 852. godine, gdje se on naziva „DuxCroatorum“, napisana po svećeniku Martinu, kneževu kapelanu, s početkom: „InnominePatris et Filli et SpiritusSancti! Amen.“.

Prvi hrvatski pisani tekst, pisan glagoljicom 1100. godine na Bašćanskoj ploči, počinje također: „Va ime Oca i Sina i Svetoga Duha!“.

Ponosimo se svojom osobnom i narodnom vjerom u Presveto Trojstvo imajući na pameti misao svetog Augustina koji je rekao: „Kad bi ti Boga shvatio, onda on ne bi bio Bog“.

Apostol Filip jednom upita Isusa da im pokaže Oca, a Isus mu odgovori: „Tko je vidio mene, vidio je i Oca“. (Iv.14.9.). Možda je i tebi sada nešto jasnije – prihvatljivije.

Tajnu Božje života nam otkriva Duh Sveti. „No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu“. (Iv.16.13.).  Zato je potrebno osluškivati riječ Božju kako nam poručuje psalmista.

Ljubav Božja je dar koji vjerom prihvaćamo

Sveti Bernardin Sijenski (1380. – 1444.) govorio je: „Bog nam je dao dva uha, a jedan jezik da bismo više slušali, a manje govorili“. Potrebno ga je slušati, kako bi mogli uvjerljivije govoriti.

Opjevani Psalam 8 kojeg smo danas čitali potvrđuje veliku Božju Ljubav prema čovjeku: „Gospodine, Bože naš, divno li je ime tvoje po svoj zemlji! Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih učvrsti – pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohađaš“…

Papa Pavao VI smatrao je prikladnim da upravo riječi tog psalma pošalje po američkim astronautima ne mjesec 21. srpnja 1969. godine. I oni su ih tamo ostavili kao riječ naše ljudske zahvale Bogu, koji toliko ljubi čovjeka.

Naš odnos s Bogom je prijateljski, a ne trgovački. On je naš prijatelj – ne susjed ni znanac. Potrudi se da ne iznevjeriš to prijateljstvo.

Ljubav Božja se ničim ne zaslužuje. Ona je dar koji vjerom prihvaćamo. Bog nam daje snagu da ga sačuvamo.

Isus zbunjenim apostolima da ih utješi govori: „Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No, kada dođe on – Duh Istine, upućivat će vas u svu istinu“. (Iv.16.12-13).

Veliki učenjaci su bili svjesni Božje veličine i svoga skromnog znanja. Što je s tobom? Samo te poniznost na to „može nagovoriti“.

Pred Božjom veličinom spusti glavu i priznaj tajnu. To će biti tvoja veličina, koju On nagrađuje i pozvat će te k sebi, te kao prijatelja posjesti za stol na vječnoj gozbi.

Vjerovati u Boga i upoznavati ga, je dar Božji. Svakodnevnim prihvaćanjem tog dara po molitvi Duhu Svetom naša spoznaja Boga i vjera rastu.

Netko upita zašto Bog nije odjednom Izraelskom narodu u pustinji dao manu, nego im je davao samo onoliko koliko im je potrebno za jedan dan?

Odgovor nam pruža jedan otac koji je jednom sinu dao mnogo novca. Sin je otišao i za dugo ga nije vidio. Shvatio je tada otac da bi mu sin na taj način mogao i nastradati, pa je ubuduće drugom sinu darivao samo za dan. Tako su se sin i otac susretali svako jutro.

Kroz svakodnevni kontakt sin je sve više upozoravao oca i spoznao kako je njegov otac dobar, mudar, pravedan, pun ljubavi.

Kontaktirajmo i  mi s Bogom svaki dan pa ćemo se sve više uvjeravati kako je velik naš Bog u Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.

Share.

About Author

Comments are closed.