O ANTIFAŠIZMU U HRVATSKOJ

0
salinovicANTIFAŠIZAM U HRVATSKOJ BIO JE SAMO UVOD U KOMUNISTIČKI TOTALITARIZAM

Kad doznamo pravu istinu o našoj nedavnoj prošlosti, kada se oslobodimo svih onih koji su nas doveli, gotovo do nestanka, brže će se popravljati BDP. Kada u tu Europu pojačamo izvoziti jedan naš autohtoni i prepoznatljivi, brendirani proizvod, špijuna i patentiranih likvidatora  u bijelim rukavicama i njihovih mutanata, bit će to proizvod, koji će dugo trajati. Besplatno bih im slao te mizantropne proizvode, da se brže pročistimo, jer bez toga nećemo brzo izići iz političke i gospodarske krize.

I danas imamo ostatke ostataka,  na svakom pedlju domovine,  poslušnika, koji bi za malo materijalne koristi i malo političkog računa prodali najsvetije što nam je ostalo: grobove svojih pradjedova i majčicu nam zemlju!

I A. G. Matoš je davno napisao: “Hrvatska poznaje tisuću čuda, a ne nađe štrika za tisuću Juda.”

Hrvatska se, još uvijek, nije riješila pritisaka na svoje postojanje. Osporavanje svojih temelja nikako se ne bi smjelo pravdati i štititi: slobodom govora, udruživanja, civilnog i političkog djelovanja, posebno na distribuciji neistina, što se čini i ovih dana. Plaćati takvo ponašanje na javnim sveučilištima, u navodnim civilnim udrugama i političkim institucijama je nepojmljivo u svakoj ozbiljnoj i uređenoj državi.

Posve je jasno, da je u centru svih političkih pitanja i sukoba – potpuno suprotan izgradnji i definiciji nacionalnog identiteta, preko sukoba i radikalnih suprotnosti u odnosu prema pitanju suvereniteta hrvatskog naroda. Kako se god prezentirali, dizajnirali, pod kakvim se god “teorijama”nudile hrvatskom narodu, svode se na duboke političke razlike – prema hrvatskoj državnosti!

U pitanju je trajna agresija preživjelih i dobro prilagodljivih struktura, koje hrvatsku samostalnost vide i doživljavaju kao krimen, prema golemoj većini hrvatskog naroda. I danas nastavljaju s istim pokušajima u esenciji hrvatskog društva,  zaogrnute u pobjedničke odore Drugog Svjetskog Rata,  unositi u svoju anacionalnu i neojugoslavensku simboliku neistine, neprihvatljivo je.

Početkom devedesetih godina Tuđmana je slijedila antikomunistička Hrvatska, jer se jedino u njoj mogao naći nacionalni suverenistički legitimitet, nasuprot današnje “antfašističke” Hrvatske.

Neupitni svjetski autoritet Philippe Schmither drži preduvjetom reformiranja i promjena političkih i nacionalnih institucija u svakoj zemlji, definiran je nacionalnim identitetom i teritorijalnim granicama. U nas nije urađeno ni jedno ni drugo.

U tim najvećim bunkerima našeg ropstva, sa morbidnim manipulacijama, te bahato i skrbnički nastrojeni prema našem narodu, prepali su se njegovog zdravog razuma i pamćenja te neugasive želje za otporom. Plaćali smo na dirljiv način naše nade i gušili naše snove, dugo smo odugovlačili sa ispitom zrelosti. Dugo su nam uspaljeni rokersko – skojevski fanatici, partijski prokazivači i plaćenici u 45. godišnjem jednogovoru, odavno rekli što su imali. Imali su odgovor na sva životna pitanja, zato sloboda nije imala razloga postojati. Milijuni naših suvremenika s pravom su devedesetih godina na čelu s dr. Franjom Tuđmanom željeli zadobiti temeljne ljudske slobode, koje su im oduzeli totalitarni i ateistički režimi, što su prigrabili moć revolucijom i zločinačkim nasiljem baš u ime oslobođenja naroda, ne može se ignorirati ta najveća sramota dvadesetog stoljeća.

Cijeli je naš život iza 45. godine bio crni fond. Žrtvama želimo vratiti njihovo pravo ime, priznati im zanemareno ljudsko dostojanstvo, reći im da su naši, mučenici hrvatskog naroda. Želimo da iz nasilne anonimnosti stupe u javnost. Tu su pali muževi i žene, majke i djeca, bez pravnog pouka, bez prava na priziv. Ovdje je čovjek postao samo označena količina. O svim žrtvama na ovom području moramo reći istinu, jer je istina za sve egzekutere PRESUDA, samo s jednim razlogom: da se više nikada ne ponovi! O svim baštinicima i svim sljedbenicima neka presude povjesničari, jer mora doći kraju ova agonija Hrvatske i hrvatstva, kako nam na miru, kao i uvijek, ne bi izmigoljili oni, protiv kojih smo se borili.

Iz toga proizlazi sukob oko načina uređivanja današnje hrvatske države, iz toga sukoba proizlazi odnos prema svim društvenim pitanjima u Hrvatskoj, počevši od ekonomije do politike.

Reproduciranje anacionalnog i neojugoslavenskog poretka u šumi Brezovica, kod Siska,  suprotan je težnji skupini koja se tu jučer okupila, kako bi proslavili dan Antifašizma. Oni su se okupili za slobodu i bolji život svoga hrvatskog naroda, a ne za nikakvu, kasnije nametnutu umrlu tvorevinu i njenu komunističku ideologiju.

Na moj upit u Saboru upućen generalu Bobetku, sudioniku tog okupljanja:

Koji je motiv Vašeg okupljanja u šumi Brezovica? Kao iz topa,  odmah je odgovorio: “Sloboda i bolji život, moga hrvatskog naroda, a nikakve druge silom nametnute zajednice. “To može potvrditi i njegov sin Ivan.

Potvrđuje to i sve njegove vojničke aktivnosti u obrani domovine, posebno na Južnom bojištu.

Bes sumnje, hrvatski je Antifašizam evoluirao u komunizam. Partizani i četnici uspostavili su plodnu suradnju u oslobađanju Hrvatske od Hrvata. Politička je istina da su hrvatski socialdemokrati neautentični socialdemokrati, da su oni preobučeni komunisti, iako im je to teško priznati. Pobjeda nad Hitlerom ne opravdava Staljina i Josipa Broza. Zar se doista smatra da bez partizana ne bi bilo Hrvatske, da bi ovdje bila crna rupa, onda neka se objasni, kako to da postoje: Rumunjska, Mađarska, svaka sa “svojim”Jasenovcima, ali bez Bleiburga i Križnog puta?

Pomirba svih Hrvata je CONDITIO  SINE  QUA NON! Na tom projektu pobjedismo u Domovinskom ratu, samo na tom projektu izgradit ćemo našu lijepu zemlju!

Dr. Filip Šalinović


Stavovi i mišljenja iznešena u napisanom komentaru su osobni stavovi i mišljenja autora i ne odražavaju nužno mišljenje i stav portala rogotin.hr
Share.

About Author

Comments are closed.