DR. BRANKO GLAMUZINA, EKSPERT ZA JEGULJU U SLOBODNOJ DALMACIJI: U neretvanski brudet upale jegulje ilegalke iz Albanije i Crne Gore

0

Izradom planova upravljanja jeguljom u hrvatskim vodama, određivanjem kvota i licenciranjem tradicionalnih ribara, neretvanska će se populacija stabilizirati u skladu sa stanjem preostalih močvarnih i vodenih ekosustava. A danas se dobar dio jegulje za neretvanski brudet ilegalno uvozi iz Skadarskog jezera, iznosi prof. Glamuzina

Europska jegulja (Anguilla anguilla) kritično je ugrožena riblja vrsta. Ekspert za jegulje prof. dr. sc. Branko Glamuzina, s Odjela za akvakulturu Sveučilišta u Dubrovniku, ističe kako država mora osigurati da minimalno 40 posto spolno zrelih jegulja migrira tijekom jeseni na mriještenje u Sargaško more. Odnosno, može se dopustiti izloviti do 60 posto spolno zrelih jegulja. Međutim, kako podataka o jegulji u Hrvatskoj nema već pedesetak godina, bit će potrebno procijeniti stvarno stanje svih hrvatskih populacija te tako izvesti izračun potrebne kvote od 40 posto – pojašnjava dr. Glamuzina.
Kakvo je stanje jegulje u Europi?
– Jegulja je vrsta za koju na razini EU-a postoji zajednička politika, s ciljem njezine sveobuhvatne zaštite. Razlog je pad brojnosti jegulje veći od 95 posto u zadnjih 50-ak godina, otkad se vode statistike ulova. U skladu s EU legislativom, Hrvatska treba izraditi nacionalni plan upravljanja jeguljom, a na lokalnim razinama potrebno je izraditi lokalne planove upravljanja, pa tako i za Neretvu. Lokalnim planovima mora se utvrditi status populacije, njezina brojnost i uzrasna struktura, status ekosustava u kojima jegulja živi, broj ribara i vrste i broj alata koji se koriste u lovu jegulje. Na temelju toga se radi detaljan plan upravljanja koji će utvrditi potrebe za poribljavanjem i ulovne kvote, broj ribara i alata koji će se ubuduće koristiti u ulovu, te mehanizmi kontrole ulova i tržišta. Temeljni zahtjev ove direktive je osigurati da 40 posto mrijesne populacije migrira prema Sargaškom moru.

Gubitak staništa

Što je s jeguljom u neretvanskoj dolini?
– Niz je razloga za opadanje brojnosti jegulje, od kojih su najvažniji gubitak staništa, prepreke za migracije, promjene uvjeta u oceanima, predatorstvo, zagađenje, bolesti i paraziti te preveliki izlovi. Gubitak staništa je svakako najznačajniji na primjeru melioracije močvara ispod Opuzena, koje su bile i najznačajnije lovište u donjoj Neretvi. Na području Hutova blata kod Čapljine je nekadašnja močvara, površine 6000 hektara, smanjena na današnjih samo 600 hektara močvarnih površina. Od prepreka migracijama u delti Neretve, najznačajnije su brana na ušću Male Neretve i brana na Svitavskoj akumulaciji (BiH), koje otežavaju migracije staklaste jegulje u uzvodna močvarna područja (područje Kuta i opuzenskih preostalih močvara i Svitavsku akumulaciju koja sama ima 1000 hektara površine). Dodatno je neretvanska populacija izložena i snažnom zagađenju pesticidima i herbicidima u cijelom području.
Osim toga, u Europu je osamdesetih godina prošlog stoljeća iz Azije unesen i jedan parazit na jeguljama. Parazit Anguillicoloidescrassus naseli se u ribljemu mjehuru, nakon čega ga probija i parazitira u želučanoj šupljini. Smatra se da on otežava migratorni put odrasle jegulje u Sargaško more. Recentnim monitoringom koji na području delte provodi Sveučilište u Dubrovniku, ovaj parazit je pronađen na svim staništima, pri čemu ga je najmanje utvrđeno kod jegulja iz lagune Parila, a najviše kod jegulje iz Baćinskih jezera.
Populacija jegulje u neretvanskom slijevu ima specifičan karakter jer naseljava i dalmatinske i hercegovačke vode, a posebice je značajna u močvarnom području Hutova blata u Čapljini, Norinu i Kutima u području Metkovića, laguni Parila kod Ploča, Baćinskim jezerima i Desanskom jezeru. U svakom području ima određene specifičnosti po brzini rasta i kakvoći mesa. Tako su posebno cijenjene parilske, norinske i hutovske jegulje.

Mjera za smanjivanje

Kakvo je stanje na terenu? Ribari se žale da jegulje jednostavno nema?
– Jegulja je u svim navedenim močvarnim područjima zadnjih godina postala izrazito malobrojna, a kao glavni razlog smatra se prekomjerni ribolov malim vršama, kojih je u zadnjih desetak godina u dolini Neretvi, po procjenama, napravljeno više od 150.000. Vrše nisu selektivne, love i male jegulje, a ljudi se vode krilaticom “ako je ja pustim, neće onaj iza mene”, tako da i na ilegalnom tržištu dominira jegulja od 10 do 20 jedinki u kilogramu, što je i biološki i ekonomski zločin. Mjera za smanjivanje ovakvog stanja bila bi zabrana korištenja ove nedorasle jegulje u turističkoj ponudi, suradnjom s restoranima i aktivnom edukacijom potrošača o štetnosti ulova nedorasle jegulje.
Ono što je pozitivno jest da se svake godine događa novačenje nove mlađi i da su brojne jednogodišnje i dvogodišnje jegulje. Kako bi one narasle do spolne zrelosti, potrebno je prestati koristiti male neselektivne vrše i promovirati selektivnije alate. U hrvatskom dijelu danas postoji 13 koncesionara za tradicionalni jesenski izlov tratama, od kojih neki već odustaju od ove tradicionalne aktivnosti. Godišnji ulovi po neslužbenim informacijama kreću se od 500 kilograma u lošijima pa do dvije tone u boljim godinama. Sličan način koncesioniranja potrebno je urediti i za tradicionalne načine ulova tratunima tijekom cijele godine, uz izradu novog dizajna vezanog uz bolju selektivnost i kontrolu broja ovih malih koncesionara i ukupnog broja vrša, u skladu s određenim godišnjim kvotama.
U parku prirode Hutovo blato nekada se lovilo i do desetak tona jegulje, a danas se više ne obavlja ni jesenski lov tratama, koji je nekada bio i turistička atrakcija. U Svitavsku akumulaciju, koja ima površinu od 1000 hektara i danas je najveća močvara u delti Neretve, radi nepostojanja riblje staze na brani akumulacije staklasta jegulja ne može u nju migrirati, tako da ovo veliko stanište pogodno za jegulju ostaje neiskorišteno.

Male prijave

Hoće li brudet od jegulje biti prošlost?
– Neće. Izradom planova upravljanja jeguljom u hrvatskim vodama, određivanjem kvota i licenciranjem tradicionalnih ribara, neretvanska populacija će se stabilizirati u skladu sa stanjem preostalih močvarnih i vodenih ekosustava. Time će se osigurati održiva razina populacije u skladu s europskom direktivom. Nedostajući dio jegulje će se uvoziti iz drugih zemalja gdje se izlovljava i uzgaja. I danas se dobar dio jegulje za neretvanski brudet ilegalno uvozi iz Skadarskog jezera (Crna Gora, Albanija).
Što bi, po vašemu mišljenju, trebalo učiniti na državnoj razini da se spasi jegulja?
– Spas europske jegulje ovisi o učinkovitom provođenju pravila propisanih EU direktivom, koja se u dijelu EU članica dobro provodi, ali u drugom dijelu i ne tako učinkovito. U ovaj drugi dio zemalja spada i Hrvatska. Hrvatska još nije pristupila izradi nacionalnog strateškog plana za jegulju, jer su prijavljeni godišnji ulovi ispod granice od 500 kilograma godišnje, u kojem slučaju nije potrebno raditi plan, kao u slučaju Malte ili Slovenije. Razlog za male prijave ulova je da kod izdavanja koncesija za jesenske ulove tratama, koncesionari nemaju obvezu izvješćivanja o količini i strukturi ulova prema nadležnim ribarskim kontrolama i ministarstvima. Ovo svakako treba promijeniti.
Kao preduvjet izradi nacionalnoga plana potrebno je istražiti značajke još nekih brojnijih populacija, poput jegulje u Vranskom jezeru, Pantani kod Trogira, na ušću Krke, Cetine i Zrmanje, za koje statistički podaci ne postoje. Vransko jezero je u statusu parka prirode, pa su akcije zaštite i kontrole ulova najlakše provedive.
Za spas neretvanske jegulje potrebne su dodatne aktivnosti zbog toga što je direktivom o jegulji predviđeno da u slučaju prekograničnih stokova jegulje, kao što je neretvanski slijev, plan upravljanja moraju zajednički izraditi Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina. Ciljevi koji se postave ovim zajedničkim planom moraju se zajednički ostvarivati, a provedba kontrolirati u objema državama. Problem je dodatno potenciran što BiH nije u EU-u.

Potražnja iz Kine i Koreje

Ima li šanse da se jegulja uzgaja u ribnjacima?
– Jegulja se odavno uzgaja u ribnjacima, otvorenog i zatvorenog tipa. Ukupno se u svijetu uzgaja oko 300.000 tona jegulje, a najviše u Kini i Japanu. U Europi se danas uzgaja oko 8000 tona, a lideri su Nizozemska i Italija. U Hrvatskoj se u Ribnjačarstvu Poljana, kod Milana Božića, nekoliko godina (oko 2015. godine) uzgajalo oko 100 tona jegulje godišnje, izvrsne kakvoće, ali je proizvodnja prekinuta zbog golemog rasta cijene staklaste mlađi jegulje, koja je proizvodnju dovela ispod razine profitabilnosti. Svi pokušaji uzgoja u delti Neretve, od kojih je svakako najveći izgradnja betonskog protočnog ribnjaka u Rogotinu kapaciteta 500 tona, nisu uspjeli. Glavni problem uzgoja je nepostojanje tehnologije proizvodnje mlađi u mrijestilištima, tako da se proizvodnja zasniva na ulovu divlje mlađi, uglavnom staklaste jegulje. Velika potražnja za ovom mlađi iz Kine i Koreje dovela je do povećanja cijene od 20 puta u odnosu na cijene prije 20-ak godina. Nekadašnja cijena od 300 eura po kilogramu dovela je do snažnog razvoja uzgoja krajem 20. stoljeća, kada se u EU-u uzgajalo do 10.000 tona godišnje. Današnje cijene na ilegalnom tržištu narasle su do 6000 eura, a koliki je interes za švercom osvjedočili smo se prije nekoliko mjeseci kada je jedna takva pošiljka uhvaćena u zagrebačkoj zračnoj luci. Zbog tih problema, većina starih uzgajivača u EU-u je u statusu nerentabilnosti, a proizvodnja se odvija različitim mjerama potpora pojedinih država. Dosta uzgajivača u EU-u prekinuli su proizvodnju, posebice u Italiji.
Koji su problemi učinkovite zaštite europske jegulje?
– Glavni problem vezan je uz ulov i trgovanje staklastom mlađi. Popularno se smatra da je šverc staklaste jegulje iz EU-a trenutačno najveći kriminalni zločin protiv prirode u svijetu. Dodatni problem su prepreke migracijama mlađi u uzvodna staništa, uglavnom manje ili veće brane. Ovu problematiku ugroženosti jegulje je prepoznao i niz velikih nevladinih organizacija u svijetu. Na području istočne obale Jadrana, WWF Adria, kroz svoj slatkovodni program trenutačno radi evaluaciju stanja niza ugroženih vrsta, uključujući i jegulje, te priprema popis problema i mjera za unaprjeđenje stanja stokova jegulje, posebice u sljevovima Neretve i Drima u Albaniji.

Ulov tek desetak tona
Po povijesnim podacima, u hrvatskom dijelu delte se u razdoblju prije melioracija lovilo i do 150 tona godišnje (75 tona službeni otkup, ostatak privatni ulov), a u hutovskom području do 50 tona godišnje. Izvršenim melioracijama u svim močvarnim područjima, godišnji ulovi su krajem sedamdesetih pali na tridesetak tona, što je u skladu s preostalim močvarnim površinama. Današnji ukupni ulov procjenjuje se na manje od deset tona godišnje u cijeloj delti Neretve, od kojih se do dvije tone ulovi koncesioniranim jesenskim ribolovom, a ostali dio takozvanim tradicionalnim i nereguliranim ribolovom, uglavnom nelegalnim i štetnim vršama.

 

Istraživanje 1943.
Jegulja je najznačajniji i najpoznatiji neretvanski ribarstveni resurs. Osnovni je sastojak neretvanskoga brudeta, koji je najvažnija karika gastronomske i turističke ponude delte Neretve. Kao takva je, pored malostonske kamenice, i najpoznatiji prehrambeni brend Dubrovačko-neretvanske županije. Status populacije je danas nepoznat, a istraživanjima jegulje u Hrvatskoj se zadnji put bavio dr. sc. Tonko Šoljan za vrijeme Nezavisne države Hrvatske, kada je 1943. godine u Opuzenu oformljena Ribarstvena stanica, te dr. sc. Dinko Morović, koji je nakon tih istraživanja objavio knjigu “Čudesni život jegulje”, 1976. godine. Zadnjih pedeset godina se uglavnom uzima “zdravo za gotovo”, te je na svim razinama istraživanja u Hrvatskoj zanemarena vrsta. U istraživanjima u Hutovu blatu (BiH) utvrđeno je da je populacija u usporedbi s pedesetim godinama prošlog stoljeća smanjenja za 90 posto, ističe prof. Glamuzina.

Izvor: Slobodna Dalmacija

Share.

About Author

Comments are closed.