„PRVA PODMETANJA O PODJELI BIH DOŠLA SU IZ KRUGOVA ALIJE IZETBEGOVIĆA I KIRE GLIGOROVA, A NASTAVIO IH JE PROVLAČITI SLAVEN LETICA!“

0

„Identitet je bitan jer odgovara na pitanje tko smo, odakle smo, gdje živimo, njegov opstanak održava se pamćenjem, zaborav donosi gubitak identiteta. Stoga ako se ne bi bavili Domovinskim ratom, ako o njemu ne bi razgovarali, pisali o njemu, ako ga ne bi proučavali, pamtili njegove slavne dane i tugovali nad onim sumornima, izgubili  bi dio sebe, dio tog identiteta, a to nije opcija. Zato je ovaj Okrugli stol mali doprinos Zavičajne zbirke Gradac očuvanju našeg identiteta. Tema okruglog stola je  „Rušenje mitova“. Mitovi su izmišljene konstrukcije, nevjerodostojni prikazi događaja i osoba, manipulacija s elementima istine, izrečena u pravo vrijeme, na pravom mjestu, od prave osobe mit može imati snagu oružja. Budući da je istina temelj na kojem trebamo graditi svoju budućnost, naša je dužnost i obveza rušiti mitove kako bismo došli do istine. A vezano za mitove o Domovinskom ratu, u tome će nam pomoći naši gosti: prvi put jedna dama, jedna od najvažnijih suradnica prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, osoba kojoj su bili povjereni pregovori s pobunjenim Srbima, voditeljica mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, saborska zastupnica, ministrica pravosuđa, danas odvjetnica i doktorica znanosti, dr. Vesna Škare Ožbolt, svjedokinja vremena, te čovjekkoji je svoju znanstvenu karijeru posvetio upravo dezinformacijama vezanim za Domovinski rat, stručnjak za kriptografiju i dezinformacije, viši predavač Tehničkog  veleučilišta u Zagrebu i potpredsjednik Instituta za istraživanje hibridnih sukoba, dr.  Roman Domović“, rekla je, među ostalim, voditeljica Okruglog stola u gračkome Arboretumu Ivana Andrijašević.

gradac (1)

Rukovodili ste procesom mirne reintegracije Podunavlja, koje je uspješno okončano u siječnju 1998. godine, kada je Hrvatska postala prva država koja je uspjela završiti rat mirnim putem.Mirna reintegracija na kraju je proglašena najuspješnijom misijom mira koju je svijet ikada vidio i jedna od rijetkih uspješnih mirovnih misija UN u svijetu. Model mirne reintegracije prije nekoliko godina hrvatski je premijer ponudio Ukrajini i Gruziji  kao model vraćanja teritorija. Ipak, u Hrvatskoj se dominantno obilježavaju ratni uspjesi, obljetnice vojno redarstvenih operacije, dok godišnjice mirne reintegracije nekako prolaze ispod radara, iako  su imale jedan učinak kao i ratne operacije, povratka teritorija i stanovništva na okupirana područja Što mislite da je razlog tome?

PRIČA O 200 OBITELJI POTJEČE OD FRANCUSKIH LJEVIČARA

Vesna Škare Ožbolt: „Jedna akcija se vezala na drugu i jedna je proizvodila drugu, 90-ih je Hrvatska bila nejaka i nenaoružana, a svaki grad u Hrvatskoj imao je garnizon JNA. Iz te pozicije, doći 1994. i 1995. godine na operacije Bljesak i Oluja, to su velike stvari. I Bljesak  i Oluja stvorili su preduvjete za novu akciju, za oslobađanje istočnog dijela Hrvatske. Tada je sam predsjednik Tuđman promišljao  na jedan drugačiji način, cijela Hrvatska je očekivala vojnu akciju, već smo znali u naziv. Operacija  se zvala Vukovarska golubica, a neki su je nazivali Skok u dalj (dokle se stigne). Predsjednik Tuđman mene je odredio da vodim mirnu reintegraciju.  Cijeli istočni dio bio je integriran u Jugoslaviju. Strpljivo mi je objašnjavao kako je Novosadski korpus praktički kod Vinkovaca, u Vukovaru su imali dalekometno topništvo koje je moglo raketama zemlje-zemlja gađati Zagreb, razaranja bi bila strašna, umiješala bi se Srbija i bilo bi puno mrtvih. Zato se odlučio na mirno rješenje. Na marginama Daytonskog sporazuma praktični je  dogovoren način mirne reintegracije istočnog dijela Hrvatske. Imali smo dva vrlo loša iskustva sa sudjelovanjem međunarodne zajednice na području Hrvatske, ali su tada SAD dale jamstva da će na čelo nove misije, koja je imala zadataka vratiti okupirana područja Hrvatskoj, dovesti američkog generala. I tako se pojavio Klain, a s Hrvatske strane bili smo dr. Kosović i ja, s Ivicom Vrkićem na samom terenu. O ovome danas manje govorimo nego o Oluji, vjerojatno zato što ni sami nismo svjesni da smo puno više kompromisa morali učiniti u Istočnoj Hrvatskoj, nego se to činilo za vrijeme Bljeska i Oluje. Međutim, svaki kompromis je dobar ako se čuva ljudski život.. Procjene su govorile o tisućama mrtvih i razorenim gradovima i zato je taj korak bio važan. U Europi  se traže naša iskustva uz ovo pitanje. Hrvatski model se izučava na brojnim kriznim područjima. Žao mi je da mi danas u Afganistan šaljemo vojnike. Mi imamo preko 200 mirotvoraca, to se malo zna, izgrađeni su u ratu i kriznim situacijama za kreiranje mira i mi to uopće ne iskoristimo, a mirotvorci se danas traže svijećom po svijetu.

Fakenews, lažne vijesti ili dezinformacije sintagma su koja su oduvijek postojala. No, popularizirana je na američkim predsjedničkim izborima 2016. godine. U ratnim vremenima lažne vijestidjeluju razarajuće poput oružja, kako među vojnicima, tako i među civilima. U poslijeratnim vremenima također djeluju destruktivno. Pojavljuju se ciljano, prije izbora, važnih obljetnica od različitih interesnih skupina, pojedinaca ili medija. U svojoj ste doktorskoj disertaciji dokazali kako je Hrvatska od početka Domovinskog rata bila izložena raznim oblicima specijalnih operacija, čime je stvarana lažna slika o Domovinskome ratu, pojedinim događajima ili pojedinim akterima. Jedan od tih mitova je mit o 200 obitelji. Riječ je o često spominjanoj okosnici hrvatskog gospodarstva koju je izrekao dr. Franjo Tuđman po kojoj će Hrvatsko i njenim gospodarstvom upravljati 200 odabranih obitelji. Ova je sintagma vrlo brzo postala sinonimom nepoštene  privatizacije, nepotizma i korupcije, svega zla. No, ima li ona stvarnu podlogu u povijesnim dokumentima? Može li se ova teza uistinu pripisati dr. Tuđmanu?

gradac (2)

Roman Domović: Fakenews je ušlo u javni prostor s američkim izborima, ali nisu nastale s Trumpom i američkim izborima. Već od 1991. pa do danas vezanu su uz predsjednika Tuđmana i Domovinski rat. Jedan je takvih je famoznih 200 obitelji. Ne mogu znati je li on to nekad rekao ili nije. Međutim, tih 200 obitelji se predstavlja kao okosnica njegovog gospodarskog programa. O brojim pitanjima imate bezbroj njegovih izjava po medijima i tose neprekidno ponavlja. Ali kad je riječ o 200 obitelji, koje bi, kao, trebale biti temelj gospodarstva Hrvatske o tome nigdje nema apsolutno nikakvog zapisa niti zvučnog niti pisanog niti video zapisa, nego postoje samo priče o tome koje šire politički protivnici predsjednika Tuđmana. Analizirao sam tisuće novinskih članaka, dokumenata, knjiga, doktorskih disertacija, stenograma i prvi zapis o 200 obitelji našao samo 1994. godine i nije se spominjalo 200 nego 50 obitelji. Do 1999. uglavnom se koristio broj o 100 obitelji. Od 2000.  nadalje uglavnom se govori o 200 obitelji. Ljudi koji šire takvu priču ne slažu se oko broja niti oko okolnosti u kojima je to izrečeno niti u kontekstu, čak osobe koje su nekada snažno širile tu tezu, sada govore da predsjednik to nikada nije rekao.  To potječe iz 19. stoljeća iz Francuske revolucije gdje su njihove ljevičari  govorili kako francuskim gospodarstvom vlada 200 obitelji misleći  na 200 dioničara Francuske banke. Mit se proširio kasnije i  među desničarima koji su optuživali da 200 židovskih obitelji vlada Francuskom, a kasnije se proširilo na druge države. Mogu tvrditi da se ta izjava u ovom trenutku, na temelju dosadašnjih istraživanja, ne može pripisati predsjedniku Tuđmanu.

gradac (3)

Vesna Škare Ožbolt: Deset godina sam radila s predsjednikom Tuđmanom, svjedočila sam da je bio genijalan geostrateg, genijalna državnik, ali da je bio antitalent za ekonomiju. Nije bilo vremena baviti se  ekonomskih temama, time se bavila Vlada. Sjećam se teme oko privatizacije, što mu se isto stavlja na leđa . Model privatizacije koji je Hrvatska uzela bio je mađarski model, a ministri su mu dolazili s tezom da imamo mađarski i slovenski model. Iz Vlade su mu sugerirali mađarski koji je kasnije propao.

SRPSKE NOVINARKE PROVOCIRALE TUĐMANA

Brojni mediji pisali su o autoritativnom stilu vladanja dr. Tuđmana. No pripremajući se za večerašnji Okrugli stol, moram priznati da sam naišla na nekoliko situacija koje su me poprilično iznenadile. 1991. Klub zastupnika HDZ-a odbio je  sastav ministara u Vladi demokratskog jedinstva kojeg je predložio upravo dr. Tuđman, predsjednik HDZ-a. Nitko od njih nije bio smijenjen niti sankcioniran. Zamislite da danas predsjedniku bilo koje stranke zastupnici odbiju prijedlog ministara, a da to prođe bez sankcija. 1995. godine, tijekom zagrebačke krize,  nudi Račanu veliku koaliciju, dok danas ni jedna ni druga strana ne želi o tome razgovarati.90-te godine, nakon pobjede na višestranačkim izborima, odbio je prijedlog svojih savjetnika da uhiti na jedan dan Račana i umjesto toga je s njim dogovorio egzibicijski teniski meč. Ti detalji daju drugačiju sliku o dr. Tuđmanu. Možete li nam vi, ako svjedok vremena, reći je li doista stil vladanja  dr. Tuđmana bio autoritativan ili je to još jedan od mitova?

Vesna Škare Ožbolt: „Predsjednik Tuđman je djelovao strogo, iz toga garda kojeg je imao i kao general i kao povjesničar, jednostavno se stvaraoovakav mit. Ja sam u počeku kao savjetnica predsjednika komunicirala s novinarima, domaćim i stranim, objašnjavala što je državna politika, i moram priznati nije mi bio lagan posao. On je vrlo teško komunicirao s novinarima. Iz toga se stvorila potpuno pogrešna slika o njemu. Trudila sam se da omekšam njegov nastup u javnosti. Npr., 1991 godine konferencije o bivšoj Jugoslaviji bile su u Haagu i jednom smo se vraćali u dva sata noći a on je zakazao konferenciju za novinare odmah po dolasku u Zagreb. U Banskim dvorima bilo je puno novinara, domaćih i stranih, i uvijek  bi četiri novinarke iz Srbije sjele u prvi red. Postavljale bi provokativna pitanja i on bi poludio. On je provokativno odgovarao i tako je nastao tvrdi, svadljivi imidž predsjednika koji je u biti bio vrlo tolerantan. Kad bi  pisali neke govore, poslanice, obraćanja narodu,  on je sam pisao govore, ali bi nas sve izkonzulrirao, nakon čega bi se odlučio za konačnu verziju. Ali svakako bi čuo naše mišljenje.

gradac (4)

Jedan od možda najraširenijih mitova je Tuđmanov odnos prema BiH, konkretnije mit o podjeli BiH u Karađorđevu. GospDomoviću, vi ste jedan od rijetkih kojemu je bio dozvoljen pristup neobjavljenim dokumentima i transkriptima iz ureda Predsjednika koji su pohranjeni u HDA. Na temelju uvida u službenu dokumentaciju,  što možete  reći, je li riječ o još jednom mitu ili o dogovoru između dvojice predsjednika.

Roman Domović: Na temelju čitavog proučavanja,ne postoji nikakav dokaz i ništa se ne događa sukladno tom navodnom dogovoru.Zagovornici te teze da je on s Miloševićem dogovorio podjelu BiH u Karađorđevu ne mogu pogoditi datum tog sastanka, ne mogu pogoditi točan sadržaj osim da se  radilo o podjeli Bosne.  Često se o tome govori kako je predsjednik Tuđman želio podijeliti BiH tako da Hrvatska dobije jedan model Banovine Hrvatske.  Jedan od najvažnijih dijelova Banovinebio je Bosanska Posavina, ali isti ljudi koji predsjednika Tuđmana optužuju da je  dijelio BIH u Karađorđevu da bi pravio Banovinu Hrvatsku, optužuju ga da je prodao Posavinu. Taj dogovor u Karađorđevu nema nikakvog svjedoka, nema nikakvog zapisa, nema dokumenata, nema ničega, nego postoji izjave ljudi iz druge i treće ruke koji su počeli iz određenih razloga širiti priču o tom događaju zbog dobivanja  političkih bodova. Da stvar bude gora, te priče nisu krenule odmah iz  hrvatskog korpusa, nego su ih Bošnjaci počeli širiti. Predsjednike Tuđman je prije tog sastanka dobio upozorenje  od drugih državnik iz drugih bivših jugoslavenskih republika da ne prihvati ono što bi mu Milošević nudio. Čak i ako mu je nudio, iako to nitko ne može znati osim njih dvojice, ono kasnije na terenu se nije slagalo onim što su njih dvojica navodno dogovorili. Kasnije su se počele pojavljivati razne karte. Imao sam prilike vidjeti transkripte sastanaka petorice predsjednika bivše jugoslavenska republike koji su znali da su Tuđman i Milošević razgovarali u Karađorđevu i oni to spominju na tim sastancima ali nitko ne spominje podjelu BiH, iako je to bila idealna prilika da im se to kaže, jer su se tamo svi svađali. Prva karta podjele BiH objavljena je u Globusu. Pisalo je da ju je objavio ekspertni tim Globusa, od pet-šest članova. Oni su na temelju tadašnjih izjava, situacija na terenu itd. iskonstruirali nekakve varijante koje po njima predstavljaju podjelu BiH i njihov grafički urednik je to pretvorio u karte. Kasnije  su izlazili i drugi članci poput razgovora s Muhamedom Filipovićem, poznatim bošnjačko-muslimanskim ideologom, gdje i on ne može to sigurno tvrditi i poziva se na kuloare, a zanimljivo je da se u članu prije toga, poziva upravo na Muhameda Filipovića kao svjedoka. Oni se vrte u krug. Članak je pun logičkih i činjeničnih pogrešaka.  Na kraju se ispostavilo da je taj članak napisao Slaven Letica, a ne ekspertni tim. On kaže da je , nakon što je dao otkaz iz predsjedničkog ureda, poštovao zavjet šutnje od sto dana, ne smije se govoriti o ničemu što se tamo govorilo, pa je on, iz oporbenog protesta, išao s pričom o ekspertnom timu. Te karte su se primile, kao i priča o  podjeli BiH, iako razvoj događanja na terenu to demantira.

gradac (5)

Vesna Škare Ožbolt: Pitala sam predsjednika Tuđmana o čemu je razgovarao s Miloševićem. Razgovarali su u Karađorđevu i Tikvešu, šetajući. Treba se podsjetiti,  nakon raspada Jugoslavije Tuđman je krizu zajedno s Kučanim nastojao riješiti kao prijelazno rješenje u procesu razdruživanja, da Jugoslavija bude konfederativna. Tom prijedloga Kučana i Tuđmana su se suprostavili Milošević i Bulatović, koji su tražili da Jugoslavija ostane čvrsta federacija. Suzdržani su bili makedonski predsjednik Gligorov i BiH predsjednikIzetbegović.  Da su oni stali na stranu Tuđmana i Kučana bio bi odnos 4:2 i vjerojatno se Milošević i JA ne bi odlučili za napad.Prva prava podmetanja o tome da su Tuđman i Milošević  dijelili BiH dolazi upravo  iz kruga Alije Izetbegovića i KireGligorova. A onda je moj bivši kolega Slaven Letica je provukao upravo njihove teze. Pitala sam predsjednika je li dijelio BiH jer se ovakva dezinformacija sjajno hvatala.   -Da sam  ja dijelio Bosnu, rata ne bi bilo-, rekao mi je.  Sada vidimo da se ništa nije dogodilo kako se tada plasiralo.

TZV SALVETA JE PODVALA PADDYA ASHDOWNA

Roman Domović: Treba podsjetiti i na famoznu tzv salvetu kada se po medijima provlačilo da je na njoj dr. Tuđman nacrtao podjelu BiH.  To je bio ultimativni, krunski dokaz podjele BiH, nema boljeg. Predsjednik na večeri, opijen vinom, na  salveti visokom europskom dužnosniku crta podjelu BiH. Ali, nisu stvari kakve se prezentiraju. 1992. i kasnije je  u izdanju NATO pakta izašao jedan  atlas  u kojem je nacrtana slika Europe s crtom gdje se dijeli Europa gledajući 20-ak godina unaprijed geopolitičku situaciju i sfere utjecaja istoka i zapada. Ide jedna crta, od sjevera Europe prema jugu. Igrom slučaja prolazi sredinom BiH i predsjednik je to vidio. Između ostaloga ta slika je izašla u čuvenoj knjizi Sukob civilizacija SamuelaHantingotona.  Predsjednik Tuđman i PaddyAshdown su razgovarali o sferi utjecajau budućnosti i predsjednik mu je nacrtao tu crtu, a Ashdown je kasnije napravio obrise BiH dopisao svojim rukopisom imena gradova, označio gdje je Hrvatska, Srbija itd. i ta karta je čekala Oluju. Kad smo mi praktički već pobijedili, on je pustio tu kartu da zaustavi napredovanje Hrvatske, zbog struje u britanskoj politici koja je htjela da Hrvatska ne pobijedi.  Dakle, on je čuvao tu salvetu mjesecimajer, kao, Tuđman ide u Oluju da podijeli BiH. I to u situaciji kad Hrvatska surađuje s BiH. Salveta je prevara Paddya Ashdowna.

gradac (6)

Poznat je i mit o Vukovaru. Otkud se pojavila teza o prodaji Vukovara?

Roman Domović: To je, uz Karađorđevo, najjači  adut osoba koje nisu sklone predsjedniku Tuđmanu. Meni je neobjašnjivo da u korpusu hrvatskog naroda postoje ljudi koji zauzimaju stranu neprijatelja. Muslimanske tajne službe u suradnji s nekim europskim tajnimslužbama,  su radile na tome da Hrvatska izgubi i plasirali su dezinformacije. Nevjerojatno je da postoje ozbiljni političari i ozbiljni medijski djelatnici koji šire takve priče. Tu priču su počeli širiti visoki generali JNA, oni govore o prodaji Vukovara i cijele Istočne Slavonije u zamjenu za Hercegovinu. Kada dodate tešku situaciju ljudi koji su u okruženju, splet propagandnih operacija KOS-a i teške situacije na terenu, postigli su da je javnost bila prilično uvjerena da je Vukovar prodan. Ako se nekad to i uspjelo plasirati, kako shvatiti da i danas ljudi guraju tezu  o prodaji Vukovara, što je u sukobu sa stvarnošću, što potvrđuju dokumenti, transkripti i svi materijale sa srpske i naše strane. Ne možemo zanemariti Dnevnik Zorana Špracja i Hrvoja Zovka iz 2011., gdje su oni nizom manipulacija rezali i premontirali snimke predsjednika Tuđmana i MileDedakovićaJastreba i drugih zapovjednika obrane. Rekli su da su te snimke  puštene 6 godina prije. Da, jesu, u Latinici, ali  cjelovite, a ne lažirane. Tako je i Drago Hedl pisao dezinformacije da je predsjednik odbio razgovarati s Milom Dedakovićemjer je spavao, a Romano Bolković je govorio kako je igrao tenis dok je Vukovar padao, što demantira Predsjednikov dnevni raspored.

Kako je Predsjednik uistinu doživio pad Vukovara?

Vesna Škare Ožbolt: Predsjednik Tuđman je krajem kolovoza, što  je malo poznato, kroz kukuruzište ušao u Vukovar da bi dao podršku braniteljima. Toliko o tome da je prodao Vukovar. Obraniti Vukovar nije se moglo. 1 500 ljudi je branilo Vukovar. A napadala ga je treća vojna sila Europe. Po noći smo imali dežurstva, a dr. Tuđman bi u tri ujutro odlazio iz ureda i vraćao su u 8 i pol ujutro. U razgovorima s dr. Vesnom Bosanac sam slušala kako udaraju granate po bolnici. 1991 se nismo mogli ravnopravno suprotstaviti JA, tek kasnije se situacija promijenila. Laž da je Vukovar prodan je jedna od najmonstruoznijih laži iz Domovinskog rata.

Sudjelovali ste u pregovorima s pobunjenim Srbima. Bila ste jedna od osoba  od najvišeg povjerenja dr. Tuđmana, 3, kolovoza, prije Oluje sudjelovali ste u pregovorima sa srpskom stranom u Ženevi. Što se događalo na tom sastanku i je li Oluja zapravo mogla biti izbjegnuta?

Vesna Škare Ožbolt: Oluja je mogla biti izbjegnuta samo da su  predstavnici tzv Republike Srpske Krajine rekli da pristaju vratiti se pod hrvatski suverenitet. 1995. godine Hrvatska je bila gospodarski na koljenima, presječena, nije se moglo funkcionirati, dijelovi zemlje potpuno okupirani, veliki broj izbjeglica iz Hrvatske i BiH. Tako se više nije moglo. Dovoljno smo stasali u smislu naoružanja i poduzimale su se najprije male, pa veće vojne operacije. I ostvarivali smo sve bolje pozicije u vojnom smislu.U pregovorima uŽenevi pod okriljem međunarodne zajednice, naš zahtjev je odbijen, iz aviona smo o tome obavijestili Predsjednika. Prije svake vojnu akcije, pregovarali smo do besvijesti, Tuđman je na tome inzistirao, pokazujući tako da smo mi za mirno rješenje.

Često se provlači mit, vezano za Oluju, o 22 tisuće  spaljenih srpski kuća. Je li riječ o istinitom podatku?

Roman Domović: Nije. O čemu se radi? Hrvatski helsinški odbor je napisao izvješće o Oluji i u njemu teško optužuje Hrvatsku, hrvatske snage i predsjednika Tuđmana za kršenje svih mogućih ratnih pravila.Napisali su to pozivajući se na  kanadskog generala Forana, koji je ispred UN-a brojao uništene kuće. Hrvati su, po tome, spalili 22 tisuće srpskih kuća i ubili 667 civila. U izvješću generala Forana ne piše da su oni izbrojali 22 tisuće spaljenih kuća nego  da su oni pregledali 21  744 kuće vozeći se kombijem i da nisu brojali samo kuće nego i objekte poput sojenica,  štala itd., te da je 16 578 je bilo u određenoj mjeri oštećeno. To je opet velik broj i u Haagu je bio jedan od glavnih argumenata za optužbe protiv generala Gotovine. Njegova  obrana je pitala kako je moguće da je na tom području bilo toliko objekata kada je prema popisu stanovništva iz 1991. tamo bilo 6 342 objekta. Onda je predstavnik UN-a koji je radio popis rekao da mu je to neobjašnjivo, jer koliko on zna u razdoblju od 1991 do  1995. nije došlo do povećanja broja građevina na tom području. Samo za primjer možemo navesti selo Rodaljice, kompletno hrvatsko selo, koje je prema popisu stanovništva iz 1991.  imalo 43 objekta i 162 stanovnika, svi Hrvati. A UN je pobrojao 701 objekt, od čega je 348 potpuno ili djelomično oštećeno. Očiti falsifikati.Glavni tajnik UN-a kasnije govori o pet tisuća uništenih objekata ukupno, s prijašnjih 22 tisuće. Na kraju je P 2402, famozno izvješće HHO, Haaški sud odbacio kao nevjerodostojan. Kada su u pitanju poginuli, oni su ubrajali i srpske vojnike, ljude umrle prirodnom smrću, žive ljude koje su kasnije pronađeniu Srbiji itd. Haški sud je utvrdio minimalno 44 poginula civila od strane hrvatskih vojnika, maksimalne brojke bile su, od strane tima Andrije Hebranga  i Memorijalni centar Domovinskog rata,  do 328.  Naravno da je previše ako je poginuo i jedan civil iz osvetničkih ili drugih poriva, zločine nitko ne negira,  ali zašto sad nekim ljudima u hrvatskom korpusu to treba napumpati na 667 i 22 tisuće kuća.

U svijetlu najnovijih medijskih prijepora, tko je kome pomogao u BiH?

Vesna Škare Ožbolt: Odnos Franje Tuđmana i Alije Izetbegovića ima svoju dinamiku. Prvi put kad je Tuđman tražio od Izetbegovića jednu  vrstu vojne suradnje bilo je 1992. godine. Predsjednik je razgovarao s Alijom Izetbegovićem i EjupomGanićem koji su došli u Zagreb i Tuđman je rekao Izetbegoviću da će se JA povući iz Hrvatske ali neće ići u Srbiju nego u BiH. Alija mu nije vjerovao, akad mu je Tuđman rekao da će ih JA pobiti on je odgovorio kako je Alah velik.Tuđman je nakon sastanka bio ljut, Ganić je razumio, ali je nemoćno slijegao ramenima. Nakon par dana JA u BIH uhvatila Izetbegovića, a Ganić me zvao i tražio pomoć Odnosi  između njih dvojice bili su napeti. Na kraju je ipak bila suradnja, nakon brojnih loših situacija i krvoprolića i isprovociranog rata između Hrvata i Muslimana, bilo je jasno da pobjeđuju kad su zajedno.

Share.

About Author

Comments are closed.