DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU – „ U DOMU OCA MOJEGA IMA MNOGO STANOVA. IDEM PRIPRAVITI VAM MJESTO“

0

don Petar MikićOd rane mladosti čovjek strepi za svoju budućnost. Roditelji provode neprospavane noći pitajući se što će biti s mojim djetetom. Treba mu osigurati budućnost. Pohađanje škole i crkve je neizostavno. Kako osigurati materijalna dobra u vremenu kad je sve teže naći odgovarajući posao. Trude se usaditi mu ljubav prema radu, redu, domovini i Crkvi. Dobro znaju da se bez novca ne može, ali im je jasno da se s novcem ne može sve kupiti. Možeš kupiti diplomu, ali znanje ne. Mladoženja može platiti svirače da ih zabave, ali ljubav zaručnice ne može.

„Nitko ne dolazi Ocu osim po meni“

Ljudi se dadu potkupiti, ali smrt ne poznaje ucjenu. Magla, magla svuda oko nas! Kako se snaći?… Svatko je kovač svoje sreće. Ne krivi druge! Čovjek „igra“ svoju ulogu, ali mu je nepoznat sadržaj životnog igrokaza. Zna da svaka predstava ima početak i kraj u iščekivanju slijedeće uloge. Možda misliš da igraš sporednu ulogu, ali ne, to je za tebe najvažnija uloga – život za vječni život.

Dodjeljuju se nagrade za životno djelo. Tebe nitko ne spominje. To te rastužuje. Znaj – ljudska hvala voda je vrh pijeska. I tebe čeka nagrada od jedinog pravog suca – Boga!… Blago trune, sreća nestaje.

Ne zabadaj glavu kao noj u pijesak prolaznosti! Ljudi očekuju vremensku prognozu… kratkoročnu… dugoročnu. Žele znati kakvo ih vrijeme očekuje. A ti bi htio znati kakova će biti tvoja vječnost?

Postoje razne police osiguranja. Sve se nudi, pa i životno osiguranje. U slučaju tvoje totalne nesreće nagradu će uživati netko tebi najbliži. No, ti bi ju htio uživati. Može, ako se osiguraš kod Gospodina. Njegova nagrada je vječni život u njegovoj blizini.

Ajme kući u koju nitko ne zalazi. Budi dobar domaćin pa ćeš biti rado viđen i u gostima, donoseći radost a ne teret.

„Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju, niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vrjedniji od njih?“ (Mt.6.26.).

Jasna je ta poruka. Nisi sam. Postoji netko tko te voli i vodi brigu o tebi. Ne kloni! Ustraj na putu spasenja ne osvrćući se na one koji hode stranputicom uzvikujući privid sreće koja će nestati kao mjehur od sapunice, i uzaludan će biti njihov plač nad „prolivenim iluzijama“.

U Gospodinovima riječima je naša nada i prestanak jadikovanja. Isus nam i danas poručuje: „Ne bojte se stado malo: svidjelo se Ocu vašem dati vam Kraljevstvo!“. (Lk.2.32.).

Ove nam Isusove poruke ulijevaju optimizam. U ovom svijetu punom nerazumnih postupaka ponekad budemo obeshrabreni. I do nas dopire nerazuman govor pesimista i sumnja u drugi svijet – u nebo. To je napast koju moramo u korijenu otjerati. Ta, mi znamo kome smo povjerovali.

Postoji Božji put kojima sigurno možemo stići do vječne sreće za kojom težimo. To je put kojim nas vodi Spasitelj.

Isus je na nov život pripremao svoje učenike. On im je na rastanku rekao: U Domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: „Idem pripraviti vam mjesto? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovo ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put. Reče mu Toma: „Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?“ Odgovori mu Isus: „Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni“. (Iv.14.2-6).

„Gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti“

Najsigurniji i najbolji put do vječnog cilja je put Isusa Krista. To je put potpunog povjerenja u Boga, put poslušnosti i ispunjenja Božje volje. Pogreška prvog čovjeka bila je u neposlušnosti Bogu, a naša krepost je u vjeri i poslušnosti Ocu nebeskom, koji nas je iz ljubavi stvorio i s ljubavi nas kroz život vodi. On je najveće bogatstvo čovjekovo. Psalmist kaže: „Blago narodu kojem je Gospodin Bog“. (Ps.33.12.). „Bog je svjetlost i tame nema u njemu“ (Iv.1.5.).

Ako ti životne brige zamagle pogled, znaj gdje ćeš razbuktati vatru ljubavi koja tinja u tvome srcu. Ne oklijevaj. Približi se. On te čeka!

Možeš i zadrijemati, ali moraš biti spreman „da mu otvoriš, čim stigne i pokuca“. (Lk.12.37.). Gospodin će zasigurno doći. Poslat će svog izaslanika – smrt. Nije nam kazao kada će to biti. Da li si spreman za taj susret?

Znam da te mnoge brige more. Ne zaboravi to najvažnije – seobu iz vremena u vječnost. Neka ti odgovarajuća „prtljaga“ uvijek bude pri ruci. Možeš li poput pape Ivana Pavla II reći: „Moji su koferi spremni“. Pobrini se da tako bude.

Isus nam govori o neraspadljivosti blaga na nebu koje trebamo prikupiti za života na zemlji. Podsjeća nas da nam je mnogo povjereno i da moramo postupati kao odgovorni upravitelji darova što nam ih Bog povjerava. Cijenimo li povjereno? Ne budi nezahvalan. Zahvalnost je najbolja preporuka za nove darove, a i znak čestitog ponašanja čime bi se ti kao vjernik trebao isticati.

Koliko kod tebe ima Abrahamove vjere, koji se po Božjoj odredbi zaputio u nepoznatu zemlju i bio spreman žrtvovati sina? Postupajući tako omogućujemo da Bog bude prisutniji u našem životu.

„Načinimo sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti“. (Lk.12.33-34).

Isusove su riječi jasne. Potrudi se da ih ostvariš. To će biti tvoja radost i tvoja sreća. Tko kuša, taj tek pravo zna što znači ljubav Gospodnja.

Zovući nas da sebi pribavimo blago na nebesima, koje lopovi ne mogu ukrasti ni prirodne nepogode obezvrijediti, Isus nas potiče da uvidimo kako je zemaljski život krhak i prolazan. Uz zemaljska dobra, potrebno je neraspadljivo blago na nebu. Vjera se testira na stalnoj spremnosti za susret s Gospodinom.

Isus nam govori o gozbi na koju su pozvani svi narodi svih vremena. On će sam posluživati na toj gozbi. To je jasna poruka svim narodnim vođama, da im ne bude cilj ojačati svoj položaj i uveličati svoje bogatstvo na štetu naroda kojemu su trebali služiti. Moraju znati da je čast služiti zajednici.

„Kome je mnogo dano, od njega će se mnogo iskati!“ – upozorava Isus svoje sljedbenike svih vremena. Bog nam je povjerio mnoge talente. Kako ih koristimo? Ne budi nezahvalan. Čuvajmo ih i razvijajmo. Kakve god sposobnosti i vještine imali, oni su Božji dar, a mi njihovi upravitelji.

Share.

About Author

Comments are closed.