Ni jedan sustav, ni jedna ideologija neće nikada uspjeti sve ljude izjednačiti i dotjerati u jedan te isti kalup. Ni u koji zakon i propis neće nikada stati potpun život. Makar sustav bio najsavršeniji,on nikada neće moći obuhvatiti u potpunosti sav onaj skup pitanja,koja se tiču čovjeka. Uvijek ostaje bezbroj pitanja koja su prepuštena ljudima da ih slobodno riješe.
Čovjek se ne može preskočiti, pa ga treba u potpunosti obraditi i razumjeti, jer tko njega ne razumije,neće razumjeti ni programe, ideologije i sustave. Čovjek je duša i izvor svega. Zato češće k toj duši i k tome izvoru.Tu je korijen razumijevanja svega!
Uređenje svakog društva polazi od ove vrijednosti.
Amerikanci su svoj identitet uređivali 180 godina, Japanci 160 godina.Hrvati u ovih trideset godina, evidentno, uređuju svoj identitet.Mi bismo željeli da taj proces ide što brže,jer bi proces zamišljenog zajedništva bio prepoznatljiviji.Jedino dokazivanje mjernim rezultatima,osporavao bi umrežavanje mediokriteta na svim pozicijama, kako političkih, tako i gospodarskih.
Jer život je pun neriješenih pitanja,nesporazuma,čvorova i nejasnoća.Nesreće,tragedije i katastrofe prate čovjeka. U njima se rađa,živi,muči se i umire. Ide se stranputicama,radi s pogreškama i naučava u zabludama.Bole nas nepravde,vrijeđa ružno,laži nam ne daju naprijed. Promašujemo, lutamo i tražimo,ali ne nalazimo. Rješavamo,rasplićemo i odmotavamo,da se još više zapletemo. Pogrešno mrzimo i ljubimo. Krivo se veselimo i žalostimo.Nestaje nam svjetla i snalaženja,načela i polazne točke.
Postavljaju se krivi odnosi između čovjeka i svijeta,što se mnoge stvari,pojave i događaji u svijetu postavljaju, sude i promatraju sami za sebe, nezavisno od čovjeka. Mjesto da središte svih problema nalazimo u njemu,mi ga tražimo izvan njega. Samo po čovjeku svijet sve svoje oznake dobiva po njemu;samo po njemu svijet je lijep i ružan, dobar i zao, istinit i lažan. Po čovjeku se mjeri vrijednost i korist,daje smisao i značenje.On je polazna točka i najveća vrijednost.Tko svojim ljudstvom padne, ničim se više ne može podignuti,tko se u čovještvu uzvisi,nitko ga više neće biti u stanju poniziti.
A ipak, ljudi kao da nisu svjesni toga ni svoje vlastite cijene.Mjesto da sebi,svome napredovanju i usavršavanju posvete glavnu brigu i pozornost, oni se često utječu stvarima da ih one spase i unaprijede. Njima se pokrivaju da ne vide kakvi su. Nastoje oko vanjskog svijeta, oko materijalnih prilika i neznatnih okolnosti,jer je to lak posao,a sebe zapuštaju,jer je najteže vladati sobom.
Ćudoredna niskost, intelektualna nezrelost,prljavost u karakteru i čovještvu, ne iskupljuju nikakvi novci,ne pere ni jedna voda. Rijeka se,doduše, može srediti,ograničiti i usmjeriti željenim putem, ali najuspješniji je tek onaj posao,koji se obavi na izvoru.
Borimo se za svoj narod i svoje ljude. Oni su nam početak i svršetak svega,glavna stvar,izvor i korijen.Tko je njih krivo riješio i preskočio,taj će u svemu drugome pogriješiti.Svim prednostima i odlikama,svih kulturnih sustava,nazora i ideologija uzrok je na kraju čovjek,koji sve unapređuje i sve upropašćuje.
Borimo se, ali u drugačijem pogledu od onoga kakav naučava BESADRŽAJNA ČOVJEČNOST I NEOBOJENI KOZMOPOLITIZAM!
Izašao je čovjek iz sebe, izrazio se u bezbroj obrazaca,da se opet vrati sebi, netaknutom, neizraženom, neobojenom, neograničenom i neodređenom u sebi – da se tu slobodno očituje i živi.
U svakidašnjem životu često susrećemo ljude pripadnike ove takozvane čiste čovječnosti, pa po njima možemo najbolje uočiti sve njezine manjkavosti i zablude.
Takvi ljudi upravo boluju od svojih ideja. Ni za što se ne mogu odlučiti,nemaju stava ni načela,ni o čemu ne izriču sud,ni za što nisu zagrijani,a budući da nemaju stava ni stajališta, sve im je jednako drago i mrsko. Snošljivost prema svemu,znak je njihove beznačelnosti i nesnošljivosti.Takvi se ljudi izgube i rasiju i istroše na svim stranama, bez vidnog uspjeha,ili bar s mnogo manje od onog koji bi postigli kada bi sebe uputili određenim smjerom. A imamo primjera i za narode, koji su zbog POMANJKANJA SVIJESTI O SEBI, propali i nestali u vremenu. Jednom riječju,to je pitanje identiteta.
Naše vrijeme donijelo je sa sobom najrazličitije kulturne i društvene ideologije i filozofske sustave, kojima je zajednički cilj: društvo, zajednica i narod.
I naš hrvatski narod vapi za svojim horizontom, jer je besperspektivnost njegova smrt.
Piše: Dr. Filip Šalinović
