‘ALEKSA, VRATI SE DOMA, SKUVALA SAM TI PAŠTAŠUTU’: Glumica Matija Prskalo otkrila zašto je gotovo nestala s ekrana

0

Glumica rođena prije 53 godine u hercegovačkoj Gabeli u dosadašnjoj karijeri učinila je i više nego što je ‘Aleksi skuvala paštašutu’ u Brešanovom filmu. Sljedeći mjesec izvest će dramu  ‘Bez trećega’ gdje su ona i Mladen Vulić radili na tekstu Milana Begovića.

Neki ljudi posjeduju urođenu sposobnost da vas već pri prvom susretu “razoružaju” i osvoje svojom pozitivnom energijom i zaraznim osmijehom.

Među njima je svakako i naša poznata kazališna, filmska i televizijska glumica Matija Prskalo. Iako su iza nje deseci uloga u različitim filmovima, serijama i predstavama, domaća ju javnost ponajbolje pamti po ulozi u filmu “Kako je počeo rat na mom otoku”, po mnogima najboljoj hrvatskoj komediji ikad snimljenoj. Sigurno se i površni gledatelj hrvatskih filmova sjeća kultne scene u kojoj Matija poziva svog filmskog supruga, oficira Aleksu, na predaju uz povik: “Vrati se doma, skuvala sam ti pašta šutu”. Ta je uloga kao antologijska uvrštena i u enciklopediju hrvatskog filma.

No, Matija je u tri desetljeća karijere učinila mnogo više, dokazavši se kao vrsna profesionalka u brojnim projektima, zbog čega je pomalo neobično što o njoj više ne čitamo.

Naljutili su je

Matija je rođena prije 53 godine u Gabeli, naselju u Hercegovini, na granici s Hrvatskom. S deset godina s obitelji se preselila u Ploče (tada Kardeljevo), pa će za sebe rado reći da ima dva zavičaja – Hercegovka je, ali i Pločanka. Već na samom početku razgovora rekla nam je da se to ne smije nikako izostaviti. Jer, na oba je zavičaja, kaže, podjednako ponosna i rado im se vraća. No, manje je poznato da je u djetinjstvu imala čak tri imena!

– Ja sam jako bogata osoba, jer je rijetkost imati dva zavičaja. A između Gabele i Ploča nalazi se Metković, tu je rodilište u kojem sam rođena. Tako da imam zapravo tri ishodišta, a svi se nalaze u dvadesetak kilometara – uz smijeh otkriva.

Što se imena tiče, u Hercegovini je Matija uobičajeno žensko ime. Unatoč tome, u Gabeli je kao dijete nitko nije poznavao pod tim imenom, već su je zvali Mika. Zbrka je nastavljena preseljenjem u Ploče, gdje je opet nitko nije zvao pravim imenom, već je bila poznata kao Maja Prskalo. Stoga ne treba čuditi jedna anegdota u kojoj su se Pločani pomalo i naljutili na svoju sugrađanku.

– Preselila sam se u Zagreb, upisala najprije Filozofski fakultet, gdje sam studirala književnost, apsolvirala, a potom upisala i Akademiju dramskih umjetnosti. Krenule su uloge i došao je dan za moj prvi intervju za medije. Tada je napisano – glumica Matija Prskalo. Počeli su pozivi iz Ploča, pitali su me zašto sam se umislila kada sam se preselila u Zagreb, što to izvodim.

Nije mi bilo jasno. Onda su mi rekli, pa eto, otišla si i odmah si promijenila ime. Nikako im nisam uspjela objasniti da sam ja stvarno Matija, a da su me oni cijelo vrijeme zapravo zvali nadimkom – smije se Matija. Iako je karijeru ostvarila pred kamerama i na daskama, Matijina prva ljubav bila je književnost. Ne možemo se načuditi zašto je došla do statusa apsolventa, pa odustala.

– Oduvijek sam htjela biti glumica, a književnost i jezik sam upisala samo kako bih mogla slušati ta predivna predavanja – kaže.

Igra s najboljima

U jednom zagrebačkom kafiću, u kojem smo razgovarali, slučajnost je htjela da susretne svog prijatelja iz studentskih dana Borisa Perića, našeg istaknutog germanista i književnika, koji ju je razveselio poklonivši joj svoj roman “Važno je zvati se Gregor”. Vidjelo se da ju je dar doista usrećio.

– I dalje obožavam knjige, koje sam kao malena gutala. Čitala sam sve što mi je došlo pod ruku – prisjeća se. Matija za sebe kaže da je prije svega kazališna glumica. Odgovara joj taj neposredan odnos s publikom, a serije i filmovi, kaže, “ako se dogode”. Kazalište ne trpi grešku, primjećujemo, a Matija demantira.

– Kazališna igra trpi sve! To je igra, improvizacija, svaka predstava je jedinstvena i svaka izvedba je drugačija. U filmu su ponavljanja, ali kamera ima jako duboko oko i vrlo je iskrena. To je jedna vrsta prodornosti koja dopire kroz vanjsku površinu glumca i otkriva njegov glumački sadržaj – objašnjava. Iako gaji veliku ljubav prema kazališnim daskama, Matija priznaje da ju je hit-komedija “Kako je počeo rat na mom otoku” obilježila u glumačkom smislu, učinivši je prepoznatljivom.

– To je u svakom smislu sjajan film. Uvijek kažem da sam zaista sretna što sam imala priliku sudjelovati u filmu s tako fantastičnom ekipom, od Ivice Vidovića, Predraga Vušovića, Ivana Brkića… Prvih godina je to bilo nešto nevjerojatno, nisam ni znala da je moguća ta vrsta popularnosti. Djeca trče za mnom, traže autograme i svi viču ‘skuvala sam ti paštašutu’. Na tržnici su me zaustavljali, ali to je glumcu, prije svega, kompliment. Što je glumac ako nitko ne zna za njega – kaže Matija, dodavši da paštašutu danas kuha svojoj kćeri. Recept je, kaže, tajna.

Kućni recept

Mislim da svaki kraj ima svoju paštašutu, od Zadra i Šibenika pa sve do Ploča. Svaka kuća ima svoj recept, zato ne bih htjela dati neku definiciju tog jela. Svakako tjestenina s mesom, a moji obožavaju tjesteninu s mesom i šalšom pa je često kuham… – zagonetno će Matija. Kaže da joj je uloga u toj komediji donijela puno dobroga, poput Zlatne arene s Pula film fesstivala, no na neki ju je način i obilježila.

– Možda sam neke uloge i propustila jer sam među redateljima doživljena kao glumica za tu vrstu uloge, dakle žene iz naroda, Dalmatinke koja kuha svom mužu. Ali, nije mi to nikada predstavljalo problem. Postoji dovoljan broj redatelja i kolega koji me ne doživljavaju samo tako, nisu me strpali u ladicu, pa sam imala priliku igrati i drugačije uloge, osobito u kazalištu – kaže Matija Prskalo.

Begovićeva drama

U pripremi ovog intervjua i razgovora s poznavateljima filma i kazališta nametnulo se pitanje kako to da je Matija gotovo iščezla s malih ekrana. Vidjeli smo je u filmovima “Ministarstvo ljubavi” iz 2016. te u fantastičnom “Za dobra stara vremena”, ali i u serijama poput “Zore dubrovačke”, “Stipe u gostima” te “Nemoj nikome reći”, no stječe se dojam da je Matija, koja je nekad bila omiljena muza brojnim redateljima, više svoju energiju usmjerila prema kazališnim projektima. Vrlo je uspješna njezina monodrama “Samo jedna žena”, koju izvodi diljem Hrvatske, a idućeg će mjeseca premijerno izvesti predstavu “Bez trećega”, u kojoj igra s legendarnim Mladenom Vulićem.

– Nema glumac odgovor na to pitanje. Naš glumački dom je kazališni, nitko nema pretplatu na angažman na filmu. Neki vas ljudi vide u nekim projektima, drugi ne. Čini mi se da su nekad neki glumci naprosto u modi, nije nužno bitno jesu li dobri ili loši. Ksenija Marinković je bila fenomenalna glumica, pa se tek nakon dvadeset godina dogodilo da se može pokazati u svoj svojoj raskoši. Ima puno kolega koji su genijalni, a nisu imali priliku zaigrati na filmu.

Naravno da mi nedostaje kamera, svakom glumcu stalno nedostaje uloga jer bi htio bez prestanka igrati, imamo potrebu stvarati. Ali, nisam zbog toga frustrirana. Rado ću prihvatiti projekt koji mi bude ponuđen. Naravno da mislim da bih trebala biti angažiranija, ali ne mislim to samo o sebi, već i o mnogim drugim kolegama koji ne dobivaju dovoljno posla – kaže iskreno Matija Prskalo.

Dodaje da duševno zdravlje i optimizam kojim zrači duguje i činjenici da nikada nije svoj život bazirala samo na poslu.

– Možda nisam bila dovoljno ambiciozna, tako će to nekome zvučati, ali nikada nisam naročito patila jer u tom trenutku ne radim ništa veliko i fantastično. Naravno da bih to željela, ali moj je život mnogo više od samo jedne uloge. Osnovala sam svoju kazališnu kuću Gala teatar kako bih mogla neovisno obrađivati i postavljati tekstove koje želim igrati. To je teško, dug je to i vrlo materijalno zahtjevan proces te je potrebno mnogo ljubavi, volje i talenta. Ali, to me ispunjava.

Radim uloge koje, osim što su meni zanimljive, provociraju brojne društvene teme. ‘Samo jedna žena’ je tragikomedija koja govori o teškoj, sumornoj situaciji jedne žene na vrlo komičan način. Volim takve uloge, volim se prihvatiti tog izazova. Sljedeći mjesec će se premijerno izvesti drama ‘Bez trećega’ i tu smo kolega Vulić i ja zdušno i temeljito radili na tekstu Milana Begovića. Napravili smo jedan autorski rad, zajedno potpisujemo režiju i vjerujem da smo napravili jako dobar posao. A otkako sam prije 16 godina postala majka i dobila kćer Kalistu, majčinska uloga mi je postala i ostala najdraža u životu – ističe glumica.

Kći Kalista

Otkriva nam za kraj kako je supruga Dominika Galića upoznala u glumačkom bifeu zagrebačkog kazališta Gavella, a već su gotovo dva desetljeća u sretnom braku. Svekar joj je legendarni hrvatski redatelj Eduard Edo Galić. Je li opterećenje imati takvu kazališnu i filmsku legendu u obitelji, pitamo.

– Nikako, on je sjajan i vrlo neopterećujući čovjek s kojim obožavam razgovarati – kaže Matija, dodajući kako kćer Kalista, iako je okružena obitelji iz svijeta filma i kazališta, zasad nema takvih ambicija.

– Ja ju na to svakako neću usmjeravati jer želim da sama pronađe svoj put. Važno mi je samo da bude svoja. Kao i njena majka – zaključuje kroz smijeh Matija.

Prenosimo: Jutarnji List

Share.

About Author

Comments are closed.