METKOVAC FRA JOSIP BEBIĆ, NAKON ŠTO JE ŠIREĆI KRALJEVSTVO NEBESKO OBIŠAO GOTOVO CIJELI SVIJET, IMENOVAN GVARDIJANOM SAMOSTANA U ZAOSTROGU

0

U skladu sa svojim životnim geslom: „Kud god koracam, hoću da bacam snopove zlatne svjetlosti” prije negoli je u listopadu preuzeo dužnost gvardijana franjevačkoga Samostana Svete Marije u Zaostrogu i župnika Župe Gospina Uznesenja u Zaostrogu 71-ogodišnji fra Josip Bebić iz Metkovića, član Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja sa sjedištem u Splitu, obišao je gotovo cijeli svijet ispunjavajući svoju misiju ne samo kroz pastoralnu djelatnost, nego i kroz kulturni, socijalni i karitativni rad, pri čemu je naglasak uvijek bio na širenju kraljevstva nebeskog među povjerenim mu vjernicima, osobito među djecom i mladima.

Nezaboravna studijska putovanja u Hrvatsku s mladima iz Njemačke

Novi zaostroški gvardijan i župnik za svećenika je zaređen u Imotskom 1974. godine. Zajedno s jedanaest kolega zaredio ga je ondašnji splitsko-makarski nadbiskup Frane Franić, a prvu svetu misu služio je  21. srpnja u rodnome Metkoviću, u crkvi svetoga Ilije. „Prva župa bila mi je Ogorje – Ramljane, između Muća i Drniša. Deseci djece dolazili su na vjeronauk, željni učenja i novih spoznaja. Na Biblijskoj olimpijadi ili natjecanju Kraljica Jelena svih katoličkih župa u bivšoj državi, mi smo predstavljali Šibensku biskupiju u kojoj smo osvojili prvo mjesto, a u konačnici je ta mala župa bila četvrta u državi. Djecu sam za nagradu vozio na studijska putovanja u Nin, Zadar Makarsku, Metković i u druga mjesta Lijepe naše. Vjeronauk sam skraćivao 15 minuta i u tom ih razdoblju učio bontonu, kako bih ih pripremio za buduće školovanje u Splitu. Nakon tri godine poslan sam u Njemačku. Jezik sam učio šest mjeseci, a prva župa bila mi je Eltville am Rhain, gdje sam pet godina djelovao kao kapelan u njemačkoj Župi Sv. Petra i Pavla. Težište svoga pastoralnog djelovanja stavljao sam na odgoj mladih Nijemaca katolika. Nezaboravna su studijska putovanja s mladima u Hrvatsku. Odsjedali smo upravo u franjevačkom samostanu u Zaostrogu i kod franjevačkog samostana  u Karinu. Iz tih destinacija mlade sam vodio na izlete u Makarsku, Split, Šibenik, Visovac, na slapove Krke,  Sinj, Imotski, Mostar, Dubrovnik, Kotor, Metković i na Plitvička jezera. Mlade sam nastojao upoznati s  ljepotama i kulturom naše domovine i našega hrvatskog naroda. Priprave su trajale po tri mjeseca. Svaki tjedan su mladi učili hrvatske pjesme, narodna kola i običaje što je bio i uvjet za putovanje u Hrvatsku. U crkvi sv. Ilije u Metkoviću jedne nedjelje pjevali su za vrijeme svete mise na hrvatskom jeziku. Njihovo oduševljenje koje ih je pratilo godinama pokazivalo je da sam u tome uspijevao”, prisjeća se fra Josip, koji je nakon toga 1983. godine premješten u Hrvatsku katoličku misiju u Giessen, gdje je ostao do 1986. Iz Giessena je premješten u Hrvatsku katoličku misiju u Kölnu. „Tada se uistinu mnogo radilo, posebice s djecom i mladima. Vjeronauk, hrvatska nastava, uvježbavanje hrvatskih narodnih kola i pjesama, izlaganja brojnih profesora iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine održavala su se u Stepinčevoj kući (Centru). Na izlazu iz Stepinčeve kuće nalazilo se poprsje kardinala Stepinca koje je  napravio Osječanin Marinko Sušak. Sva misijska događanja bilježili smo u misijskom listu Naša zvona. Nemojmo zaboraviti da se to događalo još za vrijeme Jugoslavije, a znamo kako su tadašnje komunističke vlasti tretirale pokojnog kardinala. U Misiji je djelovao Band Tamburica i tri folklorne skupine Koraci u tuđini. S našim folklornim skupinama radio je nekoliko godina i prof. Vidoslav Bagur iz Metkovića. Zahvaljujući njemu svake je godine postavljana jedna koreografija i nabavljana narodna nošnja za tridesetak mladih folkloraša.

Udžbenike iz hrvatskoga nabavljao u Kanadi

Prva skupina iz hrvatskih katoličkih misija koja je nastupala u Zagrebu na Smotri folklora bila je iz Kölna. Osim folklora vodili smo brigu i o podučavanju hrvatskoga jezika. Svi vjeroučitelji su uz sat vjeronauka imali i po sat hrvatskog jezika. Mučili smo muku i s udžbenicima. Nešto sam uspio nabaviti iz Kanade ili smo pak kopirali pojedine stranice iz službenih zagrebačkih udžbenika pazeći da u njima nema komunističke propagande. U Köln sam redovito dovozio istaknute intelektualce i profesore iz Hrvatske koji su držali izlaganja o raznim aktualnim temama. Tako je jednom kod nas gostovao i dr. Franjo Tuđman, naravno pred prepunom dvoranom”, prisjeća se fra Josip. Bile su to godine velikoga rada, a onda je započeo rat u Hrvatskoj. Hrvatska katolička misija organizirala je demonstracije u kojima su tisuće ljudi ukazivale na situaciju u Hrvatskoj, prikupljali su potpise i organizirali peticije, sakupljali donacije za našu zemlju… O tome što je sve potrebno da bi se sačuvale vjera i zajednica fra Josip Bebić pisao je često u misijskom listu Naša zvona, listu Hrvatske katoličke misije u Kölnu. Upravo je on bio jedan od voditelja puta – pohoda hrvatskih žena okupljenih u udruzi za mir u Bedemu ljubavi 1991., na putu za Bruxelles. Zahvaljujući njemu naši su hrvatski svećenici s vjernicima prikupljali donacije i davali za potrebe puta. Sjećaju ga se i svi oni koji su nakon toga pokušali svoj glas protiv rata podignuti u Mastrichttu. „U nama se probudila neslućena energija. Čini mi se da smo svi disali kao jedan. Malo se zna da su mnogi Hrvati u Njemačkoj u svojim stanovima i kućama primili na tisuće izbjeglica koje su u to vrijeme neprestano pristizale. Neću zaboraviti jednu obitelj koja ih je primila čak deset. U našem Centru tri mjeseca smo ugostili i hranili petnaestak izbjeglica. Mislim da se u domovini prebrzo zaboravilo na tu enormnu pomoć koju su tijekom Domovinskoga rata pružili hrvatski vjernici preko svojih misija misionara, misionarki, pastoralnih suradnika i socijalnih djelatnika“, istaknuo je fra Josip.

Nakon toga uslijedilo je šestogodišnje djelovanje u njemačkoj Župi svetog Gabrijela u Münchenu, a na hrvatskoj župi u Mainzu proveo je dvije i pol godine. U svim župama izdavao je župske listove.

Na čelu Ureda Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu

Godine 2003. fra Josip je postao delegat za Hrvatsku inozemnu pastvu u Njemačkoj sa sjedištem u Frankfurtu na Majni, odnosno koordinator koji koordinira rad između hrvatskih misija u Njemačkoj, te između misija i Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. Naš sugovornik došao je 2010. godine na čelo Ureda Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu sa sjedištem u Zagrebu. Kao vrstan organizator i inicijator, organizirao je u ulozi delegata godišnja okupljanja vjernika, posebno mladih. Jedan oblik bio je Biblijska olimpijada ili kviz za hrvatsku djecu i mlade s elementima zabave i sporta, zatim godišnji Folklorni festival na kojem je nastupalo i po 700 mladih Hrvata u narodnim nošnjama, kao i godišnja smotra crkvenih zborova i pastoralni susret hrvatskih svećenika i pastoralnih suradnika. Uz sve to, obilazio je misije, vodio duhovne obnove, držao godinama duhovne nagovore na njemačkim radio postajama WDR i DW i još mnogo toga. Kao ravnatelj imao je priliku obilaziti hrvatske katoličke misionare, hrvatske zajednice i centre diljem svijeta. Njegovom zaslugom organiziran je i Prvi hrvatski iseljenički kongres u Zagrebu. Župnikom triju malih župa u biskupijama Rottenburg – Stuttgart, Svetoga Franje Asiškoga ‒ BietigheimBissingen, Svetoga Ilije Proroka ‒ Illingen i Svetoga Ante Padovanskoga ‒ Vaihingen-Enz postao je 2014.  Po povratka u Hrvatsku, u Zaostrog, fra Josip je neumorno radio na održavanju misija, kao čuvara vjere i nacionalnog identiteta, te njihovu oživljavaju u područjima gdje su odumirale.

„S velikom radošću i dugogodišnjim iskustvom vratio sam se u Hrvatsku, što je bila moja želja. Zahvaljujem dosadašnjem gvardijanu fra Branku Brnasu na ogromnom trudu i velikim poslovima koje je obavio, prije svega na novom samostanskom krovištu te naporima vezanima uz muzej, biblioteku i na drugim aktivnostima, kao i braći franjevcima prije njega. Nalaziti se u samostanu našega Andrije Kačića Miošića osjećaj je koji me posebno inspirira. Nastavit ću približavati ljude Bogu jer ne živi čovjek samo od kruha i materije, nego i svake riječi koja izlazi iz usta Božjih. Došao sam na obalu najljepšeg mora na svitu s kojim nikada i nisam prekinuo vezu, a i moja Neretva je blizu. Nažalost, vidio sam da u župi nema djece ni mladih. Zbog toga me hvata tuga oko srca jer vitalni dio Hrvatske sve više odlazi van. No, Bog upravlja našim koracima i daje snagu, a osobno sam motiviran biblijskom rečenicom: ‘Prepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj, i on će sve voditi’ (Ps 37, 5).” U životu treba činiti male stvari, ali temeljito i s ljubavlju, okrenut prema Bogu. Upravo tako svećenici ostavljaju tragove koje vjernici od njih očekuju.

„Fra” Oliver Dragojević nastupao besplatno

Fra Josip Bebić organizirao je nebrojene koncerte za naš narod u inozemstvu na kojem su nastupale brojne hrvatske zvijezde. Osobno je pozivao Đanija Maršana, Tomislava i Vedrana Ivčića, Mladena Grdovića, Jasmina Stavrosa, Dražena Zečića, Prljavo kazalište, Vicu Vukova, Ljupku Dimitrovsku, Ivicu Šerfezija, Ivu Fabijana, Đuku Čajića, Matu Bulića, Jasnu Zlokić, Mucala, Nenada Vetmu,  Kiću Slabinca, Peru Panjkovića, Ivu Amulića, Tedija Spalata i mnoge druge. Ugošćivao je s vjernicima pjevačke zborove: Brodosplit, Colegium pro musica sacra, mješoviti zbor Gospe od Zdravlja iz Splita, metkovsku klapu i folklornu grupu, klapu Sv. Jurja HRM iz Splita, operne pjevače: Krunoslava Cigoja, Ivanku Boljkovac, Blaženku Milić, Matišu Rajčića i brojne druge. Pozivao je hrvatske glumce: Fabijana Šovagovića, Joška Ševu, Tomislava Martića i dr. Ipak, s jednim je izvođačem ostvario iznimno blizak odnos. Bio je to Oliver Dragojević, kojeg je fra Josip zvao fra Oliver, a legenda hrvatske estrade toliko je cijenio napore fra Josipa da je na koncertu u Komediji u Zagrebu, koji je organizirao Inicijatiovni odbor HIK-a, a na fra Josipovu molbu, nastupio  besplatno.

Za oca Antu Gabrića prikupio 40 tisuća maraka

Fra Josip je bio jako aktivan i na humanitarnom polju. Njegove misije su pomagale potrebne u nekoliko stotina gradova i sela širom Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ne samo što je motivirao brojne organizacije i udruge, političare i svećenike, nego je poticao s posebnim zanosom svoje hrvatske i njemačke vjernike da prikupljaju milodare za sirotinju, misionare, sve potrebne u obrambenom domovinskom ratu. U njemačkoj Župi sv. Petra i Pavla u Rheingau prikupio je preko 40 tisuća maraka za oca Antu Gabrića i njegove vjernike u Bangladešu.

Dvojica Metkovaca, fra Josip Bebić i otac Ante Gabrić, jako su se uvažavali i podržavali. Dugo godina su se dopisivali. Tako je fra Josip oca Antu Gabrića ugostio nekoliko dana u HKM-Giessen. Tada je o. Ante zahvalio svim dobročiniteljima. Kada je o. Ante, nakon tridesetogodišnjeg djelovanja u Indiji došao u Metković, uz tisuće razdraganih Metkovaca i Metkovki, dočekao ga je i fra Josip.

 

Share.

About Author

Comments are closed.