SVETA OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA – „I POHITJEŠE PASTIRI TE PRONAĐOŠE MARIJU, JOSIPA I NOVOROĐENČE GDJE LEŽI U JASLAMA“

0

DON PETAR MIKICObitelj je osnovna i najvažnija ćelija društva. Iz nje izlaze sveci i kriminalci. Ona je prva škola i prva crkva. Ono što majka s mlijekom usadi ostaje za čitav život. Često su neuki roditelji, bake i djedovi odgajali čestito, vrijedno, pošteno potomstvo – djecu koja su znala cijeniti vjeru u domovinu, poštivati starije, posebno učitelja, liječnika i svećenika, koji su im pomagali u razvijanju intelektualnih sposobnosti, zdravom tijelu i duhovnom životu.

„Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!“

Živjelo se od svojega rada štujući Boga i poštujući susjeda koji redovito prvi pritekne u pomoć kad zatreba. Nije se moglo dogoditi  da dijete prođe pored odraslih, a da ih ne pozdravi. Danas je to rijetkost.

Moderne novotarije su počele nemilosrdno razarati obitelj. Stoga je Crkva za uzor obitelji postavila blagdan Svete Obitelji, koji se najprije zasebno štovao na američkom kontinentu. Godine 1893. je uspostavljen taj blagdan za čitavu Crkvu. Najprije se slavio na treću nedjelju po Bogojavljenju. Godine 1921. bio je premješten na prvu nedjelju po Bogojavljenju, a reformom liturgije na II Vatikanskom koncilu stavljen je na prvu nedjelju po Božiću.

Pojavom industrijalizacije nastaje novi način ljudskog življenja, što se osobito negativno odrazilo po obitelj. Radničkim poslovima koji su često bili daleko od doma, obitelj je bila rastavljena, potom su nastale trajnije posljedice po samu jezgru obitelji. Nije samo otac daleko i dugo odsutan od doma, nego je i majka također zaposlena, a djeca su onda prepuštena ulici ako nema djeda ili bake. Znamo kakva je budućnost djece koju odgaja ulica.

Na žalost, događa se to i danas, i smatra se kao nešto moderno i napredno. Kažu da djecu treba pustiti da rastu slobodni od svih pritisaka. Izmislili su neku „školu za život“, kao da škola dosadašnjih generacija nije desetljećima, pa i stoljećima, odgajala za život? Odakle onda toliko vrijednih majstora i znanstvenika, kojima se dive današnje generacije ne mogavši proniknuti u njihove tajne znanstvenog i graditeljskog postignuća.

Danas kao da je moderno uništiti sve prethodno iskustvo, sve što je čovjek kroz svoju dugovječnu povijest naučio, te ponovo udarati neke nove temelje.

Razbijanje obiteljskog gnijezda djelo je sotone koji uvijek nađe suradnike. Zna sotona što su temelji zdrava života, pa se svim silama bori protiv njih. Ciljevi borbe su: borba protiv nacionalne svijesti, borba protiv vjere i borba protiv obitelji.

Kad se ta tri ideala oduzmu čovjeku, onda ste od njega napravili robota, koji će sve nesvjesno raditi. On postaje biće kojim drugi upravlja.

Koliko takvih umornih i „mrtvih“ ljudi već ima u ovom našem vremenu? Čemu se čuditi ako ponestaje smisao za rad, red, žrtvu, napor. Svi bi htjeli „kruha bez motike“. Malo se misli na sutra. Jedino im je važno ono danas. Malo se misli na drugoga, egoizam je zavladao, ne samo u obiteljima, već i u širem društvenom životu.

Djeci se dozvoljava da budu gdje hoće i da rade što hoće. Takav način slobode u konačnici nikada ne može dobro završiti. Zaboravlja se da je kasno plakati „za prolivenim mlijekom“, te da je bolje spriječiti nego liječiti. Stalno slušamo kako je preventiva najbolji način sprječavanja bolesti. Posljedice nas mnogo više koštaju.

Današnje prvo čitanje iz knjige Sirahove (Sir.3.2-6) nas želi poučiti i upozoriti na četvrtu Božju zapovijed: „Poštuj oca i majku, da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!“.. Tu je naglašen odnos djece prema roditeljima – upozorenje da će nas Bog pitati kakvi smo bili prema njima. Kako je lijepo vidjeti kad djeca poštuju svoje roditelje. To je njihovo najveće bogatstvo – dar čestitog djeteta Bogu i Domovini.

Dobra obitelj gradi se na ljubavi

„A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu“. (Luka 2.20.). Zapisao je to sveti Luka za Isusa. O kako to lijepo zvuči. Tome bi trebao težiti svaki roditelj. Svaka se ljudska obitelj može ugledati u nazaretsku obitelj te po njenu primjeru oblikovati.

Ulazna pjesma današnje liturgije ističe: „I pohitješe pastiri te pronađoše Mariju, Josipa i novorođenče gdje leže u jaslama“. Dakle, pastiri su u štali pronašli Svetu Obitelj, ne samo dijete! Bog je ušao u središte obitelji. Tako ona postaje središte života i svetosti.

Papa Ivan Pavao II u svojoj apostolskoj pobudnici „Obiteljska zajednica“ piše odgovarajući na pitanje koje je njezino određenje i njezina zadaća? Obitelj prima poslanje da čuva, objavljuje i priopćuje ljubav, životvorni odraz stvarnog udioništva u Božjoj ljubavi prema ljudskom rodu, i u ljubavi Krista Gospodina prema Crkvi – njegovoj zaručnici. Svaka posebna zadaća obitelji proizlazi iz konkretnog ostvarenja toga temeljnog poslanja.

Kardinal Alonso Lopez Trujillo, u svome govoru Biskupskoj sinodi za Europu, reče: „Obitelj je osnovno tkivo Crkve i društva – Crkva u malome i svetište života. Tu svijest treba probuditi. Stoga Krist treba biti dinamički nazočan u obitelji, jer se tamo zbiva prenošenje vjere i pravih vrijednosti te cjelokupno unapređenje djece“.

Nikada ne zaboravi da je Bog gospodar života i povijesti. Sveta se obitelj ravna uobičajenim načelima židovskih obitelji, te „Marija i Josip, poslušni Božjem zakonu, prikazuju Dijete u hramu“.

Obitelj je, dakle, povlašteno mjesto u kojem se prinosi i prima život, te se priprema za suradnju s Božjim planom spasenja. Strpljivost i dijalog mogu donijeti blagoslov. Netko je rekao  da tko sa dvadeset godina nije revolucionar, taj nema srca, a tko sa četrdeset godina života nije malo konzervativan, taj nije pametan!

Obitelj svetkuje Dan Gospodnji, što je danas rijetko, jer smo postali zarobljenici trgovačkih lanaca.. Treba se okupljati oko obiteljskog i Euharistijskog stola. Nedjelja je važna za obitelj i kao dan obiteljskog sastanka, razgovora, razmjene iskustava i radosti, te ublažavanja briga. Osobe s kojima živimo zahvaljujući dubljem razgovoru zadobivaju pravo lice. Tako nedjelja postaje „dan mira“ čovjeka s Bogom, sa samim sobom, i s bližnjima.

Ako na početku bijaše Ljubav, jer je Bog Ljubav, a Krist nam je objavio da se u Bogu nalazi izvor ljubavi i da se ljubav „koja je sveza savršenstva“ treba ostvarivati među njegovim stvorenjima, tada je jasno da se dobra obitelj može graditi samo na ljubavi!

Sveti Pavao apostol piše Galačanima: „Kad dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan“. (Gal.4.4.). I od tebe se traži da budeš Božjem zakonu podložan, jer je to jedini put k sreći.

Mnogi život provode s pogledom na sat, u trci, jurnjavi i nervozi – utrkujemo se s vremenom i uglavnom gubimo.

Kršćanin se ima pravo radovati darovanom vremenu, i pravo zahvaljivati za vrijeme prošlo i moliti blagoslov za vrijeme buduće – moliti oproštaj za promašaje i blagoslov za planove u zajedničkoj obiteljskoj molitvi.

Piše: don Petar Mikić

Share.

About Author

Comments are closed.