DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU – „ON SLABOSTI NAŠE PONIJE, NAŠE BOLI UZE NA SE, A MI GA DRŽASMO UDARENIM, OD BOGA POGOĐENIM, PONIŽENIM“

0

DON PETAR MIKICUčenik uči kako bi jednog dana postao učitelj, kako bi svoje znanje prenosio drugima. Čemu ti znanje koje si zadržao samo za sebe? Tako je i vjernik dužan svojim životom, pa i riječima kada se pruži prigoda, širiti Radosnu vijest. Nemoj misliti da je to dužnost samo svećenika.

Prorok Izaija priopćuje svom narodu da će Bog po svome sluzi objaviti svoju slavu, a Izrael je pozvan na suradnju u širenju Božje slave. Piše on: „Premalo je da mi bude sluga, da podigne plemena Jakovljeva, i vrati Ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš“. (Iz.49.6.).

„Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!“

Ovaj proročki tekst ima kristološko značenje. On se odnosi na Krista o kojemu je Ivan u svome Evanđelju napisao: „Svjetlost istinita, koja prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet“. (Iv.1.9.).

Ivan Krstitelj predstavlja Krista kao onoga koji bijaše prije njega od vječnosti, a  sada, krsteći ga u Jordanu, predstavlja ga Židovima: „Sutradan Ivan vidje Isusa gdje dolazi k njemu te reče: „Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!“. (Iv.1.29.). To je onaj o kojem je rekao: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene.

Ivan koji je čitavim svojim bićem bio uronjen u vjeru svojih otaca, propovijeda svojim sunarodnjacima da će samo oni čista srca vidjeti Boga, zato ih poziva na obraćenje. Ivan je ispunio svoju ulogu pripremanja puta Mesiji. Sada se treba povući, jer će od sada Isus krstiti u Duhu Svetom.

Crkva pod svakom misom, prije svete pričesti, izgovara riječi Ivana Krstitelja: „Evo Jaganjca Božjega, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta“.

Čuo si to svjedočenje više puta. Zašto lutaš tražeći neki drugi uzor? Možda ti se njegov put čini težak? Ne, ne, nije lak, ali je jedini spasonosan. Put spasenja nije posut ružama. Velik je ulog, koji traži i veliku žrtvu. „Po trnju k zvijezdama“.

Nije Ivan poznavao Isusa pa da je za njega mogao reći sve ono što je govorio. Sve mu je to Bog objavio kao nagradu za njegovom životnom željom da upozna Boga i da mu vjerno služi u svojoj braći.

Kakva je tvoja vjera? Nju treba živjeti svaki dan, na svakom koraku. Tada ćeš i ti osjetiti njegovu prisutnost. Ne budi zabrinut, dat će vam se u onaj čas što će te govoriti.

U vremenu kada padaju sve ideologije, ruše se toliki zidovi, kad ljudi ostaju bez ideja i ideala, vjera u Krista oslobađa čovjeka od negativnih naslaga, osposobljava ga za nove pothvate, te se javlja kao zvijezda sjevernjača koja ljudskom postojanju pokazuje pravi smjer i smisao.

Poslanje Crkve je ukazivanje na Kristovo spasonosno poslanje. Tu glavnu ulogu ima Duh Sveti. Prepusti se njegovom djelovanju. Imaj  povjerenje. Ne dopusti da te odvuče „pjev sirena“, a o kojima govori Odisej na svojim lutanjima.

Današnji čovjek, posebno onaj u velegradovima, osjeća se usamljen, kao otok u moru ljudi.  Naše je doba izgubilo smisao za stvaralačku vrijednost međuljudskih veza u životu pojedinaca. Međutim, Bog želi spasiti pojedinca u njegovoj sredini, zajedno s drugima. Izolirani pojedinac ne može biti autentičan član svoje kršćanske zajednice. Mi ne molimo: „Oče moj“, nego „Oče naš“. Stoga sv. Pavao poziva: „Budite savršeno istog osjećanja i istog mišljenja!“. „Složna braća kuću grade“.

Ivan se pojavljuje kao „glas koji viče u pustinji“. (Iv.1.23.)., kako bi pripravio put Mesiji. Možda se i tebi čini kada se zalažeš za kreposno svjedočenje, da je to glas kojega nitko ne čuje – ne slijedi. Nemoj sustati. Izvrši svoje poslanje. Čut će te. To je put koji vodi k Bogu.

O koliko puta smo odlučili da ćemo se osloboditi nekih loših navika pa nismo uspjeli. Ponovo smo se vraćali na „stare staze“. Uvjerismo se da to ne ide bez pomoći Duha Svetoga, koji nam pruža darove: Mudrost, Razum, Savjet, Jakost, Znanje, Pobožnost i Strah Božji. Eto ti najuspješnijih pravila ponašanja i izvora sreće.

Tri najjača oružja: blagost, požrtvovnost, strpljivost

Isusov silazak u vode Jordana posvećuje vodu koja ima stvarno i simbolično značenje. Obredna pranja su poznata kod mnogih naroda. Voda je za istočnjake bila znak ne samo čišćenja, nego i znak Božje blizine. U krajevima Bliskog Istoka gdje je pretežno pusto i suho tlo, voda je veliki blagoslov, pa je za tamošnje stanovnike označavala posebnu blizinu Božju. Tamo gdje je voda, tu je i sam Bog koji nas ljubi.

Voda je u Bibliji označena kao voda koja čovjeku grješniku donosi smrt, a pravedniku život. Tako je to prikazano u opisu Općeg potopa u vrijeme patrijarha Noe. Ista slika se ponavlja i kod Prolaska Izraelaca kroz Crveno more iz egipatskog ropstva. Izraelci ga pređoše, a njihove ugnjetavače prekriše morski valovi. Svi događaji u Starom zavjetu su bili samo slika onoga što će se dogoditi u Novom savezu.

Ivan je očekivao Mesiju, poput ostalih Izraelaca, kao silu i snagu, kao vihor i oganj, koji će spaliti ognjem neugasivim sve što ne valja. Mesija je za njih trebao biti kralj, koji će ih ne samo osloboditi od neprijatelja i ugnjetavača, nego će ih i učiniti gospodarima svijeta. A on je došao kao umiljato janje što ide na klanje. Ivan ga je takvim nakon krštenja i vidio. Čitali smo u današnjem evanđelju: „Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: „Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!“. (Iv.1.29.). Ivan je tada shvatio da je to Jaganjac o kojem govori prorok Izaija: „Kao janje na klanje odvedoše njega, kao ovca, nijema pred onima što strigu, usta svojih ne otvori“. (Iz.53.7.). Izaija još napisa: „On slabosti naše ponije, naše boli uze na se, a mi ga držasmo udarenim, od Boga pogođenim, poniženim“. (Iz.53.4.).

Krv janjeta je bila spasonosna za Izraelce kod njihova Izlaska iz egipatskog ropstva, kada su pošteđeni njihovi prvorođenci u onim kućama kojima su ovratnici vrata bili premazani krvlju žrtvenog janjeta.

Sve što je Otac nebeski objavio prigodom Isusova krštenja na rijeci Jordanu, to je unaprijed naviješteno po prorocima, osobito proroku Izaiji, kojega mnogi nazivaju evanđelistom Starog saveza.

Psalam 40. zorno opisuje poslušnog Slugu Jahvina, koji će umjesto žrtve i prinosa, paljenice i okajnica, sebe predati za žrtvu: „U svitku knjige piše za mene: Milije mi je, Bože moj, vršiti volju tvoju, zakon tvoj duboko u srcu ja nosim“. (Ps.40.9.).

Jedna stara priča nam govori kako je Bog sa velikim zadovoljstvom promatrao stvorenja koja je stvorio. U svima je zapažao radost života osim u malog janjeta koji je djelovao tužno i nezadovoljno. I tada ga Bog upita: „Što te muči?“ Ja sam slab i nemoćan prepušten zlostavljanju drugih, odgovori. Zašto mi nisi dao oružje kojim bi se branio? Druge si obdario, primjerice, šiljastim rogovima ili oštrim kandžama, snažnim rilima ili opasnim zubima. Toliki stvorovi mogu odletjeti u zrak ili se brzo zavući u dubinu zemlje. Samo sam ja bez ikakove zaštite, prepušten samovolji svih.

Dobro, prepuštam ti izbor: Zatraži kandže ili oštre zube, kojima ćeš sve što ti se približe razderati i uništiti. „O ne, moj Stvoritelju, ništa od toga ne želim, ja volim mir. Molim te za takovo oružje koje će mi omogućiti da zaboravim nepravdu, ili mi pak moju bol učini podnošljivom“. „Dobro“, odvrati Bog. „Evo ja ti dajem tri najjača oružja da ne bi u nesreći zdvajao“. Darujem ti: blagost, požrtvovnost i strpljivost.

I tebi to Gospodin govori. Prihvati savjet i život će ti biti podnošljiviji. Bit će to radost puna zahvalnosti.

Comment

Share.

About Author

Comments are closed.