NERETVANSKA KALIFORNIJA IPAK NEĆE POSTATI PUSTINJA

0

Zalijevanje slanom i nekvalitetnom vodom značajno umanjuje urod poljoprivrednih kultura. S ovim problem godinama se bore poljoprivrednici doline Neretve, poglavito u ljetnim mjesecima kada u neretvanske kanale koji služe za zalijevanje prodre more. Riječ je o štetnoj pojavi koju uvjetuje manji dotok slatke vode koritom rijeke Neretve pa s “klin” slane vode “rastegne“ i preko granice, sve do Čapljine-piše današnja Slobodna Dalmacij.
Zalijevanje takvom slanom vodom, osim što umanjuje prinose poljoprivrednih kultura, dugoročno dovodi i do zaslanjenja tla pa bi plodno tlo “neretvanske Kalifornije”, ako se nešto značajno ne promijeni, moglo postati slana pustinja.
Međutim, nakon najave projekta “obrane od zaslanjenja”, što je kapitalna investicija Hrvatskih voda u idućem razdoblju, neretvanski poljoprivrednici su odahnuli. Koliko je situacija na terenu ozbiljna, govore podaci o sušenju i obolijevanju nasada mandarina na nekim područjima nedaleko od ušća Neretve isključivo zbog zaslanjenog tla.
Ništa bolje nije ni s kupusnjačama i drugim povrtlarskim kulturama koje izravno ugrožava zalijevanje slanom vodom.

Dugotrajne pripreme

Riječ je o 69,4 milijuna eura vrijednom projektu (520.300.000 kuna) Hrvatskih voda koji se odnosi na zaštitu od zaslanjenja tla i voda na području donje Neretve. Sustav je značajan po tome što je osmišljen ne samo kako bi zaustavio prodor zaslanjene-bočate vode, nego i kako bi se sanirala već učinjena šteta na terenu. Sam projekt financira se iz europskih strukturnih fondova u iznosu od 85 posto, dok će se ostatak novca osigurati iz državnog proračuna.
– Važno je razgraničiti pojam navodnjavanja, na kakvim projektima Hrvatske vode rade u suradnji sa županijama, od ovog projekta koji je ključan za zaštitu doline Neretve, a u svom fokusu ima sprječavanje daljnjeg zaslanjenja tala, ali ne manje važno i sanaciju već nastale štete od prodora zaslanjene vode u poljoprivredno zemljište – pojašnjava Valentin Dujmović, zamjenik generalnog direktora Hrvatskih voda.
Upravo je Dujmović nakon dolaska na tu poziciju, u dogovoru s generalnim direktorom Hrvatskih voda, Zoranom Đurokovićem, preuzeo koordinaciju ovog projekta, koji je korak bliže ka realizaciji.
Podsjetimo, aktivnosti na pripremi projekta započele su još 2007. godine, kada je izrađena studija navodnjavanja doline donje Neretve te uspostavljen sustavni stručni monitoring zaslanjenosti podzemnih i površinskih voda i tla. Projekt je dobio i punu potporu nadležnog Ministarstva zaštite okoliša i energetike i resornog ministra Tomislava Ćorića. Imovinskopravni odnosi na terenu su riješeni, a u tijeku je ishođenje građevinskih dozvola, njih ukupno šest, pa bi izgradnja pomične brane na Neretvi, tlačnog cjevovoda, crpnih stanica i mikroakumulacija trebala krenuti 2021. godine.
– Sustav uključuje akumulacije s nezaslanjenom vodom koja će se upuštati u sustav navodnjavanja, čime će se ispirati već zaslanjeno tlo. Slatka voda će se putem crpne stanice, mikroakumulacije i tlačne distribucijske mreže dovesti do 2199 ha poljoprivrednih površina, što će omogućiti ispiranje soli iz gornjega površinskog sloja tla. Time će se poboljšati stanje površinskih i podzemnih voda u dolini rijeke Neretve – ističe Dujmović.

Dvije faze i mobilna pregrada

Kako doznajemo, provedba ovog projekta planirana je kroz dvije faze. Na potezu između Komina i Opuzena planirana je izgradnja ključnog infrastrukturnog objekta sustava – mobilne pregrade kao fizičke barijere koja za cilj ima spriječiti prodor zaslanjene vode uzvodno, a za tu, I. fazu građevinska dozvola već je ishođena. Sukladno Zakonu o vodama, investitor izgradnje pregrade u Kominu su Hrvatske vode, dok bi na ostalom dijelu zahvata po zakonu investitor trebala biti Dubrovačko-neretvanska županija. No, Županija je u ovom slučaju ovlasti investitora prenijela na Hrvatske vode.
– Svi potrebni zahtjevi su dopunjeni i čeka se skoro kompletiranje svih građevinskih dozvola. Hrvatske vode samostalno su riješile 99 posto imovinskopravnih odnosa – naglašava Dujmović.
Sama mobilna pregrada je projektirana tako da u ljetnom razdoblju kada je dotok vode u Neretvi smanjen bude podignuta sprječavajući tako ulijevanje mora, dok bi u ostalom dijelu godine bila spuštena na dno korita rijeke, gdje bi ostala i u slučaju velikog vodenog vala. Objekt se sastoji od armiranobetonskog temelja i pet čeličnih mobilnih segmenata, koji će spriječiti prodor zaslanjene vode u tok rijeke Neretve. Kako je predviđeno, uzvodno od pregrade će se formirati bazen „slatke“ vode za navodnjavanje neretvanske poljoprivrede. Za neometanu plovnost Neretve predviđena je izgradnja brodske predvodnice koja će moći propustiti brodove duljine do 60 metara i širine dvanaest metara prema Opuzenu i Metkoviću, a za migraciju riba izgradit će se riblja staza, pa su ovakvim projektnim rješenjem zadovoljni i ekolozi, ali i neretvanski turistički djelatnici.
Naime, zbog planiranog razvoja nautičkog turizma i povećanog broja uplovljavanja turističkih brodova u luku Metković te na zahtjev grada Metkovića i Dubrovačko-neretvanske županije Hrvatske vode su kroz izmjenu glavnog projekta povećale brodsku predvodnicu na spomenuta 84 metra, što je dostatno za brod duljine do 60 metara i širine do 12 metara.
Osim pregrade na rijeci Neretvi, projekt podrazumijeva i gradnju tlačne distributivne mreže za transport “slatke“ vode u dužini od 116 kilometara kojom će se napajati 1887 hektara poljoprivrednih površina, što je “vjetar u leđa” neretvanskoj poljoprivredi.
– Voda koju danas koristimo za zalijevanje u dolini Neretve nije dobra zbog svoje slanoće. Čista voda koja će do poljoprivrednih parcela dotjecati kroz cjevovode preduvjet je za razvoj ovdašnje poljoprivredne proizvodnje. Za intenzivniju proizvodnju već postojećih kultura, ali i izgradnju plastenika i staklenika – kaže agronom Robert Doko.

Mijenja se i struktura tla

Neretvanski poljoprivrednici s kojima smo razgovarali puno očekuju od sustava navodnjavanja koji će im uvelike olakšati ionako težak posao na njivama. Zalijevanje slanom vodom značajno umanjuje prinose, kupusnjača, lubenica te u konačnici i mandarina koji su jedino hrvatsko izvozno voće.
– Ako se sustavno zalijeva slanom vodom, mijenja se struktura tla i zemljište je iz godine u godinu manje plodno. Struka je potvrdila da se na područjima gdje se zalijeva kvalitetnom vodom voćarski prinosi udvostruče, a povrtlarski utrostruče – ističe poljoprivredni proizvođač Niko Kapović.
Naglašava da je zbog nekvalitetnog zalijevanja u Neretvi prisutna oscilacija proizvodnje, pa tako jedne godine hektar lubenica može dati prinos i do 70 tona, a druge, ako je suša i navodnjava se bočatom vodom, tek 50 tona.
Stanislav SOLDO/Slobodna Dalmacija
Share.

About Author

Comments are closed.