IZGRADI LI SE LUČINO RAZDOLJE, TO ĆE BITI KRAJ PČELA I KAMENICA!

0

Ekipa „Slobodne“ prva je posjetila Lučino razdolje na kojemu Dubrovačko-neretvanska županija planira graditi Centar za gospodarenje otpadom, a stanovnici Trnovice to ne dopuštaju

”Kad je centar za gospodarenje otpadom tako dobar, neka se gradi na Srđu. Može i u Nerezima kod Slanoga ili u Konavlima i neka lijepo vazda dimi. Ne trebaju više turisti gledati dubrovačke zidine, nego taj novi centar koji toliko hvale.Bit će lijep i zelen, trava okolo posijana, divota. A nama u Trnovici takvo ništa ne treba. Mi smo imali cestu od početka prošlog stoljeća, sami smo je sagradili pa Županija dubrovačko-neretvanska ne treba graditi cestu da bi po njoj dovozila smeće u Lučino razdolje. Neka se okanu više Trnovice i Lučina razdolja.”

Poručuje to “šaka ljudi” (kako su se izrazili neki županijski čelnici) iz Trnovice, malog mjesta u Dubrovačkom primorju, na samoj granici s istočnom Hercegovinom, Županija Dubrovačko-neretvanska. U njihov zavičaj gura se županijski Centar za gospodarenje otpadom (CGO), piše današnja Slobodna Dalmacija.

Otkako je najavljeno da će se na lokalitetu Lučino razdolje graditi taj županijski centar za otpad, Nevenka Đirlić, rođena Grošeta, skupa sa svojim rođacima i susjedima, koji potječu iz ovog sela, osnovala je građansku inicijativu znakovita imena “Pravo na zavičaj”, kojoj je glavni cilj spriječiti gradnju tog deponija, bez obzira na to što je „ekološki prihvatljiva“ i što će, kada se sagradi, “preporoditi” Trnovicu. Barem tako piše u studijama i projektima, kojima ovdašnji ljudi ne vjeruju.
Ova priča o središnjem županijskom odlagalištu kotrlja se s više ili manje medijskog odjeka već desetak godina, a otkako je u Dubrovniku ministar zaštite okoliša Tomislav Ćorić potpisao sa županom Nikolom Dobroslavićem ugovor o dodjeli nepovratnog novca za projekt “Centar za gospodarenje otpadom Dubrovačko-neretvanske županije Lučino razdolje”, Primorci i Trnovičani opet su na nogama. Radi se o projektu ukupne vrijednosti 494 milijuna kuna, od čega je 70,18 posto osigurano iz fonda EU-a Konkurentnost i kohezija, 19,82 posto osigurava Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a deset posto osigurava Dubrovačko-neretvanska županija.
Inicijativa “Pravo na zavičaj” organizirala je javne prosvjede, stručno-znanstvene tribine, angažirala toksikologe i ekologe, koji su jedinstveni u ocjeni da je to projekt visokog rizika, koji će ne samo uništiti Trnovicu i bližu okolicu, nego i šire područje od špilje Vjetrenice u okolici Ravnoga pa do Malostonskoga zaljeva, gdje se uzgajaju čuvene kamenice i mušule, koje će uništiti procjedne vode iz centra za odlaganje otpada. Protivnici CGO-a naglašavaju da testnu crvenu boju u Lučinu razdolju i okolnim ponorima u škrapama i vrtačama treba pustiti kada padaju velike kiše pa će svim nevjernim Tomama sve biti jasno kada se ta boja pojavi u uzgajalištima školjaka i kamenica.

Zar će uništiti ovu ljepotu?

– Pa pogledajte vi ovu ljepotu, prirodu, ovaj krš. Zar će ga uništiti jedno odlagalište otpada – kazuje nam Nevenka Đirlić, koja nas vodi do lokve u središtu mjesta, koja ni ljeti ni zimi ne presušuje. Ta je lokva obrubljena ručno klesanim kamenom, vide se i kamenice na kojima su trnovičke žene prale robu i kao takva lokva je zaštićeni spomenik kulture. Trenutačno se obnavlja.
– Ma možete misliti, ova lokva duboka desetak metara je naše blago. U njoj su se djeca kupala. I ne samo djeca, nego i stari i mladi. Sve trnovičke žene su znale plivati, morale su, potreba ih je tjerala da nauče jer su prale robu na lokvi. Bilo je slučajeva da su se neke koje su se iz okolnih sela udale u Trnovicu i utopile jer nisu znale plivati – pojasnila nam je.
Osim lokve, u Trnovici je zaštićeno i dvadesetak guvna, popločanih klesanim kamenom na kojima se nekada konjima vrlo žito. I to bi sada sve trebao uništiti centar za gospodarenje otpadom – ogorčena je Đirlić, koja je doslovno živa enciklopedija kada su Trnovica i ostala primorska sela u pitanju, Lisac, Rudine, Čepikuće, Točionik, te hercegovačka smještena samo preko brda kojih petstotinjak metara zračne linije, Drijen, Trebimlja, Dobri Do.
Kako je čitav radni vijek provela kao voditeljica zemljišnoknjižnog odjela dubrovačkog suda, savršeno poznaje sve katastarske čestice, granice i međe. Posebno ističe da su Trnovičani 1901. godine od zaklade “Blaga djela” kupili više od milijun kvadrata prostora prekrivenog makijom i niskim raslinjem na kojemu su napasali stoku, krupnu i sitnu. Kažu da su tada imali preko dvije tisuće ovaca, konja i magaradi, krava i volova, kojima su orali u Popovu polju.
– I eto vidite, danas na toj čestici koja je vlasništvo svih nas Trnovičana namjeravaju graditi županijski Centar za gospodarenje otpadom. Dobili su Studiju izvedivosti, no za nju nije potrebno rješenje imovinskopravnih zahtjeva za zemljište, ali ne znam kako će se dobiti građevinska dozvola kada se nas trideset žalilo i ne dopuštamo da se na našoj djedovini deponira smeće, rezolutna je Nevenka Đirlić, s kojom smo obišli lokalitet Lučino razdolje.

lucino-razdolje_odlagaliste1

Pratilo nas stado magaraca

Ekipa “Slobodne” tako je prva posjetila Lučino razdolje na kojemu Dubrovačko-neretvanska županija planira graditi Centar za gospodarenje otpadom, a stanovnici Trnovice to ne dopuštaju. Do Lučina radolja se dolazi nepristupačnim krševitim terenom kojim smo se doslovno verali skupa s našom vodičkom, Nevenkom Đirlić i Stijepom Sutićem iz obližnjeg sela Lisac. Usput smo dobili i pojačanje od jednog stada magaraca, koji su nas ukorak pratili.
– Vidite kako ove životinje ovdje spokojno pasu. Njima je ovo raj. A što će biti kad sve zatrpa smeće. I oni će u izbjeglištvo – govori nam Nevenka, koja je odlučna u borbi za svoju djedovinu. Ništa je ne može spriječiti u tome. Pokreće je pjesma Vice Vukova koju lagano pjevuši: “Tu je tvoja zemlja, tu sagradi dom…”
– Ma ako treba, i poginuti za svoju djedovinu. Imamo peticiju koju je potpisalo 1200 ljudi iz čitave Dubrovačko-neretvanske županije koji ne žele taj deponij. Ma pogledajte ovaj smriječ, borovicu, dub, mlječiku, pa ovaj kamen i krš. To nije prostor da bi se na njemu odlagalo smeće – govori nam Nevenka, pokazujući prema obližnjem brdu kojim se proteže granica s Bosnom i Hercegovinom.
Centar za gospodarenje otpadom ovdje se ne može graditi jer je udaljen samo oko tisuću metara od granice. Po ESPO konvenciji deponiji moraju biti udaljeni od granice najmanje pet kilometara. Ali eto, valjda se o tome ima tko misliti, ima u Županiji pravnika koliko hoćete. Meni i mojim susjedima i rođacima glavno je zaštititi Trnovicu od smeća – odlučna je Đirlić
– Ovdje nam žele napraviti Marinšćinu, a odavno je jasno da takav oblik zbrinjavanja otpada ne funkcionira. Razgovarao sam s ljudima koji su mi potvrdili da na Marinšćini strašno smrdi, tako će biti i kod nas. Stabla će požutjeti, a pčele uginuti – reći će Pero Grošeta, koji se vratio na svoj komin u Trnovici, obnovio kuću u kojoj boravi sa suprugom Anicom. Pčelarstvo mu je veliki hobi. Pokupio je brojne nagrade za svoj kvalitetni med od kadulje, nažalost, centar za gospodarenje otpadom i to bi mogao promijeniti.
– Ako do toga dođe, sve će pčele pocrkati. U Trnovici i okolnim selima neće biti nijedne košnice – sjetno nam govori Pero. On i njegovi susjedi nakon rata vratili su se u spaljene i porušene domove. Uspjeli su ih kako tako obnoviti. Neki se čak namjeravaju baviti i seoskim turizmom, za što ovo selo ima veliki potencijal. Ali Centar za gospodarenje otpadom nikako ne ide ruku pod ruku s turizmom bez obzira koliko se govorilo da je to ekološki prihvatljiv projekt koji će “preporoditi” Trnovicu i zaposliti ljude.

Možda ovdje zaposle Kineze?

– Ma, to su vam čiste gluposti. Koga će zaposliti u tom centru? Takvih nema u Dubrovačkom primorju. Možda će uvesti radnike iz Kine. Mogu ovi čim završe most, doći u Lučino razdolje – kažu Trnovičani, koji i dalje ustrajavaju da je to lokalitet visokog rizika i da se na njemu ne smije odlagati smeće ni u kakvom obliku.
– Kada se pustila testna boja, ona se za šezdeset sati pojavila u uvali Bistrina jer je u pitanju kraški teren s puno ponora. To vam je tu preko brda – kazat će Đirlić, koja naglašava da su i Hrvatske vode u početku bile protiv otpada u Trnovici, da bi poslije promijenili mišljenje. Začuđena je zbog toga, ali što je, tu je.
– Što će nama u Trnovici spaljivanje smeća i proizvodnja RDFA (nus proizvoda spalionica). Kažu, vozit će RDF u cementaru u Kakanj. Ma kakav Kakanj, ako to dođe u Lučino razdolje, u njemu će i ostati, i našu djedovinu i zavičaj trovati – očajna je Nevenka Đirlić, koja upozorava na trusnost područja na kojem se namjerava graditi Centar za gospodarenje otpadom.
– Kad potres drmne, a drma često, sve će otići u podzemne vode i procjeđivati se u Malostonski zaljev – pesimistična je Đirlić, koja ne vidi ni budućnost stonskih kamenica, koje su zaštićene na europskoj razini.
– Ako se izgradi Lučino razdolje, to će biti kraj kamenica kakve poznajemo – zaključuje.

Stanislav SOLDO/Slobodna Dalmacija

Share.

About Author

Comments are closed.