Franjevci zaostroškog samostana od samog osnutka 1468.godine, sve do prve polovine 20. stoljeća, osim pastoralnog rada, bili su predvodnici kulturnih i društvenih događanja u Zaostrogu i okolici.
Još za vrijeme turske vladavine osnovali su humanističku i osnovnu školu, 1640.godine. Gradili su i obnavljali crkve, groblje, župske kuće i samostan, a bijahu i glavni inicijatori skoro svih materijalnih radova. Nakon što su Dalmacija i Primorje oslobođeni od turskog jarma (1684.), franjevci dograđuju samostan i osnivaju škole: gimnaziju, novicijat, filozofiju i bogosloviju. Prve seoske pučke škole u Dalmaciji osnivali su svećenici, ponajčešće franjevci župnici (XIX st.). U samom Zaostrogu javna pučka škola osnovana je 1819. godine i do 1858. nastava se održavala u samostanu. Državna pučka škola u Zaostrogu djeluje tek od 1871. godine, da bi 1887. župnik fra Mate Šimić, u starom Selu, osim crkve, mlinice, pekare i vodovoda, crkvenim novcima sagradio je veliku kamenu školu u kojoj se nastava održavala sve do potresa 1962. godine. Ugovorom od 7. lipnja 1951. crkovinarstvo je zgradu iznajmilo Povjerenstvu za prosvjetu i kulturu.
Fra Branko Brnas, samostanski vikar i ekonom, o školskoj zgradi u starom Selu govori: „Franjevci zaostroškog samostana, 1986. godine, darovali su tu školsku zgradu Mjesnoj zajednici (kasnije Općini Gradac), koja, nažalost, do danas stoji neiskorištena i propada. Dok sam vršio gvardijansku službu upozoravao sam odgovorne na tu činjenicu, ali, čini mi se da sam govorio gluhima. Zadnjih dana čujem da će Općina konačno zgradu obnoviti i privesti korisnoj svrsi…“.
Početkom XX stoljeća službu zaostroškog gvardijana preuzima fra Ante Alač, rodom iz Drašnica. Već krajem 1907. fra Ante s mještanima i mjesnim starješinama započinje razgovor o gradnji vodovoda iz Sela do Kraja – do obale i samostana. Samostanski ljetopisac o tome svjedoči: “Fra Ante bijaše neumoran radnik koji 1901. godine kao starješina dovede vodu u makarski samostan, a odmah, čim dođe za starješinu u Zaostrog, zauze se kod kompetentnih faktora da se voda dovuče od Sela do na Kraj…“. Radovi na izgradnji vodovoda započeli su puno kasnije. O tome Ljetopis bilježi:“Tog dana, 10. prosinca 1913. godine, rano izjutra, dođe u selo Mate Letica iz Baške Vode i započe gradnju vodovoda“. Poslovi su vrlo brzo završeni.
Fra Branko dodaje:“Voda je iz starog Sela do Kraja (obale) dotjecala sve do 70-tih godina prošlog stoljeća. Zbog smanjenog kapaciteta, vele mi stariji mještani, 1966. godine izgrađen je i drugi dotok vode s izvora na Kapeći (mjesto istočno od Zaostroga), da bi se i taj dotok prekinuo jer je 1972. godine izgrađen vodovod.“
Već četiri godina prije izgradnje vodovoda u Zaostrogu, započeti su radovi (1909. godine) u sredini mjesta na obnovi Potoka, kanala kojim je dotjecala voda.
Velike naplavine stvarale su problem samostanu i selu. O tome bilježi samostanski ljetopisac: “Građenjem ovoga Potoka od velike je važnosti za selo i sam samostan jer kazuju stariji fratri, da je uslijed velikih kiša potok znao tako nabujati da je prijetio samostanskim prostorijama…znalo je biti i do metar vode u samostanskoj crkvi, a u konobi još i više. Ogromnu štetu je nanosio i samom mjestu…“
Iako su se mnogi gvardijani prije fra Ante Alača, kao i neki mjesni uglednici zauzimali za rješavanje problema s vodom, tek se fra Ante, bilježi ljetopisac „iz petnih žila stavio da se ovo pitanje privede kraju…pa je kod bečke gospode i bliže, i osobitim zauzimanjem… zastupnika viteza Ante Vukovića i uspjelo. Za izgradnju Potoka se potrošilo 130 tisuća kruna. Krajem mjeseca lipnja 1913. godine u Zaostrog je stigla građevinska komisija s predstavnicima iz Beča i Zadra. Oni su obišli radove na izgradnji Potoka i bili su vrlo zadovoljni. Fratri su u samostanu počastili izaslanstvo.
Desetak dana iza svečane proslave završetka radova na Potoku, u samostan je 6. srpnja 1913. godine, stigao, bilježi samostanski ljetopisac, zakupnik Plazibat za gradnju novoga mula ispod samostana. Kao i kod gradnje potoka, za izgradnju mula (lukobrana) ispod samostana, opet je najzaslužniji bio fra Ante Alač, tadašnji gvardijan koji je koordinirao radove izgradnje…O tome samostanski ljetopisac bilježi:“ Iako su pojedini mještani nastojali osujetiti radove, osobito da se mul ne gradi ispod samostana (sic!), određeno je da se sagradi gdje je i danas…“. Radovi su trajali do mjeseca veljače 1914. godine.
Krajem lipnja 1914. godine, u Zaostrog iz Makarske parobrodom stižu pomoćni biskup mons. Dr. Juraj Carić i fra Petar Grabić. Sutradan 25. lipnja 1914. u Zaostrog je stigao grof Mario Attems, namjesnik Kraljevine Dalmacije. Svečano primanje bilo je u samostanu. Samostanski ljetopisac bilježi: “Skupiše se dica iz Podace, Zaostroga, Drvenika i šire, zajedno s biskupom Carićem, namisnikom Marijom, gvardijanom fra Antom Alačom, uz pucanje mužara, u samostan. Gvardijan održa besidu u kojoj pozdravi goste istakav lojalnost Prejasnoj kući u Beču…osobito prema Nj. Veličanstvu Franji Josipu I kojemu zahvaljujući učinismo radnje na uređenju bujice (potoka), lukobrana i dovod vode od Sela do na Kraj…“
Nekoliko dana poslije, 28. lipnja 1914. godine, ubijen je u Sarajevu prijestolonasljednik Franjo Ferdinand, a 28. srpnja započeo je Prvi svjetski rat.