ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA – „KAO DJECA SVJETLOSTI HODITE – PLOD JE SVJETLOSTI SVAKA DOBROTA, PRAVEDNOST I ISTINA“

0

ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA – „KAO DJECA SVJETLOSTI HODITE – PLOD JE SVJETLOSTI SVAKA DOBROTA, PRAVEDNOST I ISTINA“

U životu se susrećemo s raznim situacijama koje nam donose različite probleme pune zavrzlama, a i jasnih slučajeva.

Što je s tobom? Zar ne vidiš o čemu se radi, što se tu zbiva? Uzalud ti je bio sav trud i dobronamjerno uvjeravanje. Ljude si cijenio prema sebi. Nisi mogao shvatiti da ima zlih ljudi koji naprosto uživaju u svojim nedjelima. Mirno te gleda u oči i „krade ti iz džepa“. Uživa u prevari. Veći mu je užitak sam čin od materijalne koristi.

„Tko čini istinu, dolazi k svjetlosti“

Okrivljujemo sami sebe što smo bili tako naivni te dopustili da nas „prevedu žedne preko vode“. Prevaranti hodaju „uzdignute glave“ a tebe stid i neugodno ti je zatražiti svoje.

Otvori oči, ne budi slijep i uvidjet ćeš da nisu svi dobronamjerni poput tebe. Možda se „tvoja sljepoća“ sastoji u tome što teško prihvaćaš da ima zlih osoba koje se „hrane“ i ponose svojim nedjelima. Prihvati to, ne budi iznenađen. Znaj, neprijatelj te lako pobijedi ako mu se ne nadaš. Ne dozvoli da te iznenadi.

Ima ljudi koji su slijepi od rođenja, a ima onih koji su oslijepili zbog bolesti ili nezgode. Teško je procijeniti kome je teže. Tko nikada nije vidio ni ne zna što je izgubio premda ima jaku želju – znatiželju za onim što ga okružuje. Međutim, onaj koji je izgubio vid, neutješno žali za gubitkom „prozora u svijet“ i teško podnosi tamu koja ga je snašla.

Težak je susret sa slijepcem. Žao ti ga je i osjećaš se  nemoćnim jer mu ne možeš pomoći. Sreća je što takovih susreta nema mnogo. Nešto drugo te jako žalosti, a to je spoznaja da mnogi hodaju „slijepi“ za Božju istinu – ljubav. Htio bi im pomoći ali uviđaš da su sva tvoja nastojanja uzaludna. To te oneraspoložuje jer znaš da njihovo ozdravljenje ovisi samo o njima, a oni kao da ne žele progledati. Teško je to objasniti. Sama ta spoznaja ti ne vraća raspoloženje, a ti kao da si se zakleo da ga ne ostavljaš dok ne progleda. Znaš da će mnogi stradati ako on ne progleda, jer će ih povući za sobom. Činjenica je da ako slijepac slijepca vodi, da će obojica u jamu pasti, a ti to želiš spriječiti.

Zabluda vodi u propast, „a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti“. (Iv.3.21.). Bog šalje svoga Sina na svijet da bi ljude priveo k svjetlosti, oslobađajući ih od ropstva tame. „Da, nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite – plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina – i odlučite se za ono što je milo Gospodinu. A nemajte udjela u jalovim dijelovima tame, nego ih dapače raskrinkavajte!“. (Ef.5.8-11).

Poznata je uzrečica: Koliko je god Hrvata, toliko je izbornika. Svatko bi, praveći se pametan, sastavljao momčad. Ta drskost ide tako daleko da i Boga kritiziramo imajući svoje mišljenje kako bi se trebalo ponašati, govoreći: O da sam ja Bog, ja bi… Sva sreća da nisi. No, Bog ne shvaća ozbiljno naše mudrovanje. Smješi nam se. Iz knjige Samuelove vidimo da izbor pastira Davida za kralja dokazuje da se Božji kriteriji izbora ne podudaraju s ljudskim očekivanjima. „I Gospodin reče Samuelu: „Ustani, pomaži ga, taj je!“. Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred njegove braće, i duh Gospodnji obuze Davida od onoga dana“. (1.Sam.16.12.).

Čovječe shvati i prihvati koliki je tvoj domet, koja su ti zaduženja. Ne miješaj se u tuđe poslove, bit će više sklada i međusobnog poštivanja – uvažavanja. Plod toga je miran suživot.

Svjetlo vjere je najvažnija tema ovonedjeljnog evanđelja. Čovjek mora rasti u vjeri kao slijepac kojem se vratio fizički vid, pa do svjetla vjere u Krista Spasitelja.

Sva svjedočenja u Bibliji, počevši od Abrahama sve do slijepca iz današnjeg evanđelja, pokazuju da svaki čovjek prolazi kroz kušnje, ispit, testiranje vjere.

„Ja sam svjetlost svijeta, tko ide za mnom, imat će svjetlost života“

Danas to može značiti gubitak društvenog položaja, gubitak ugodnog načina življenja. Zar slijepac iz današnjeg evanđelja nije riskirao da bude izbačen iz svoje zajednice, zato što nije htio lagati. Vodila ga savjest. Ako ga zbog toga i svi napuste Isus ga ne napušta. I izbaciše ga.

„Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: „Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?“. On odgovori: „A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?“. Reče mu Isus: „Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!“. A on reče: „Vjerujem, Gospodine!“. I baci se ničice preda nj“. (Iv.9.35-38).

Današnji čovjek je slijep za potrebe svoga bližnjega, ne more ga tuđe brige, često ponavljajući: Ta, nije mi ga majka rodila! Te riječi često zavaravaju, jer dotični ne vodi brigu ni o svojim ukućanima, gdje se slažu „kao rogovi u vreći“. Zna on da je to tako, a i da susjedi znaju, slušajući njihove česte prepirke, a oni ipak glume pa glume zavaravajući ponajviše sami sebe.

U kući nema razgovora ni dogovora. Svaki u svom kutu – iz svoje „čarobne kutije“ pretražuje programe tražeći što bi zasitilo njegovu znatiželju. Svakome se gleda „nešto drugo“ te nema „zajedničkog zasjedanja“, već „ko rakova djeca“ – svatko u svoju sobu.

Nužno se postavlja pitanje: „Gdje je tu obitelj, gdje voljena osoba, gdje „rame za plakanje?“. Skup je to samovoljnih slijepaca koji traže „svjetlo“ od nekog, tamo negdje iz daleka, a zanemaruju ono koje je tu na dohvat ruke koja vodi, hrabri, podiže, grije, tapša po ramenu u znak odobravanja ili miluje po licu iskazujući ljubav.

Kažu mi da sam „kratkovidan“. Da, jesam – sve vidim tu u sredini u kojoj se krećem provodeći skladan suživot.

A oni, oni „dalekovidni“ gledajući u zvijezde zamišljajući sebe zvijezdama kojima se drugi moraju klanjati i slijediti ih, ostaju razočarani živeći i dalje u oblacima svojih neostvarenih želja.

Kažu da je svijet postao „globalno selo“. Sve se vidi, sve se zna. Iz svojeg naslonjača se zaviruje u svaki kutak kugle zemaljske, pa i u tuđu spavaću sobu, zaboravljajući  poruku narodne mudrosti: „Ne zabadaj nos tamo gdje ti nije mjesto!“, a oni radije ogovaraju druge umjesto da potraže lijek za svoje boli. Tu nije u pitanju oslabljeni vid, već i razum, a to je već zabrinjavajuće.

Neka ti „tračevi ne budu kruh svagdašnji“, vodeći se onom: Što si čuo, ko da nisi čuo, a što si vidio ko da nisi vidio. Kako to da zapažaš trun u oku brata svoga, a brvno u svom oku zanemaruješ? Ne trati vrijeme na ćakule. Imaš dovoljno posla – pometi najprije ispred svojih vrata.

Sve se vraća, sve se plaća. Ne budi slijep ni gluh za tuđe potrebe, inače očekuj dan kada ćeš vapiti za pomoć, ali te nitko neće čuti niti te vidjeti. Bit će to bol neprebolna. Preduhitri je svojom dobrotom.

Skinimo „mrene sebičnosti“ kako bi bolje vidjeli prijateljstvo, ljubav, strah, mržnju, i svjetlo Božje ljubavi obasjat će tvoju svakidašnjicu, otvorit će ti se oči vjere koja donosi radost življenja.

„Ja sam svjetlost svijeta“, govori Gospodin, „tko ide za mnom, imat će svjetlost života“. (Iv.8.12.).

Share.

About Author

Comments are closed.