CVJETNICA – NEDJELJA MUKE ISUSOVE – „HOĆE LI TKO ZA MNOM, NEKA SE ODREKNE SAMOGA SEBE“

0

DON-PETAR-MIKIC

Cvjetnica nas uvodi u Veliki tjedan. Prorok nam predstavlja lik trpećeg sluge Jahvina. Ta proročka slika predoznačuje Isusa. On je taj sluga Jahvin koji prihvaća trpljenje kako bi ostvario Očevu volju spasenja.

Bog je uvijek uz onoga koji mu se predaje i neće ga ostaviti sama kad se susretne s poteškoćama, a takovo je savezništvo uvijek dobro uspostaviti, jer nas problemi stalno prate.

„Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti“

„Gospodin Bog dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici. Gospodin Bog uho mi otvori: ja se ne protivih niti uzmicah“. (Iz.50.4-5).

Često smo se susretali s ljudima koji su uvijek imali adekvatan odgovor na sva pitanja. U čudu smo se pitali odakle im tolika mudrost? Odgovor nam davno dade prorok Izaija, a Isus će nam to posvjedočiti, kako čitamo u evanđelju: „Ne bojte se. Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti – riječi kojima se neće moći oduprijeti svi vaši protivnici“.

Isusov svečani ulazak u Jeruzalem, gdje ga čeka njegova muka, nije put u smrt, već pobjednički ulaz u slavu, jer da nije bilo križa ne bi bilo ni uskrsnuća.

Liturgija će slijedećih dana jako isticati tajanstvenu ulogu ljubavi, koja svoj vrhunac nalazi u Isusovu trpljenju za nas. Dužni smo sve te dane pažljivo slušati riječ Božju, kako bi ojačala naša vjera, te se i u našem životu sve više očitovala ljubav po kojoj postajemo glasnici uskrsnuća.

U svjetlu uskrsnuća razumijemo i veliku lekciju Isusove muke. Predslovlje nam to ovako tumači: „Njegova je smrt uništila naša zlodjela, a njegovo uskrsnuće donijelo nam opravdanje“. To je i srž današnje popričesne molitve: „Ti si nam smrću svoga Sina dao da se nadamo životu u koji vjerujemo“.

Isus ne uzdiže sebe iznad drugih, kao što često ljudi čine. Baš obratno. On zaboravlja svoju uzvišenost, podnosi muke i uvrede i izabire smrt na križu. I svi ga ostaviše. Ostaje sam sa svojim Ocem, kojemu ostaje poslušan sve do smrti na križu.

A što je s tobom? Zašto uvijek kukaš kad te snađe neka nevolja, žaleći se na Boga. Nabrajaš mu svoja dobra djela, za koja si po tvom mišljenju zaslužio nagradu, a ne patnje koje su te zadesile.

Stvarno si previše čovjek koji se pretvara u nadničara koji očekuje nagradu za dobro obavljen posao, a ono što si zabrljao ni ne spominješ. Zar ne vidiš da si previše sebičan narcisoidno ističući svoje svijetle trenutke. Pretjerao si, zar ne? Dobro je ako to uvidiš. Možda ti Bog pruži šansu za popravak. Požuri, jer ne znaš koliko će te još dugo čekati.

U poznatoj knjizi „Nasljeduj Krista“ čitamo da Isusa mnogi prate do dvorane posljednje večere, dok samo neki do Kalvarije.

Pogledaj si svakidašnjicu. Kad nam sve polazi za rukom, dokle god ima onih koji nam pružaju podršku – sve se krasno odvija. No, čim se treba žrtvovati i to često bez pomoći drugih, čim treba „plivati protiv struje“, čovjek se dvoumi, javlja se kušnja. Želi se zaustaviti na pola puta, pa i vratiti se natrag.

Ne budi dezerter. Znaš kako oni završavaju. Moraš se upitati: do koje točke slijediš Isusa? Odgovor na to pitanje dat će ti odgovor o tvojoj vječnoj sreći. Zato dobro pazi što ćeš odgovoriti.

Krist posebno u Velikom tjednu, upućuje svima ovu poruku: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzme križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga,  a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?“. (Lk.9.23-25).

Iz Kristova pobjedničkog hoda crpimo snagu za životne teškoće

Cvjetnica – blagdan pun cvijeća i pjesme koja odzvanja iz dječjih usta: Slava, čast i hvala ti, Spasitelju, Kralju Kriste, kom hosana klicahu mala usta djece čiste… Visoko u rukama podignite palme – znak pobjede i mučeništva, te maslinove grančice kao znak mira i jakosti… Cvijeće svuda po putu kud je prolazio Isus. Svaki cvijet označuje riječ koja donosi plod u blagosti i strpljivosti.

Najviše cvijeća viđamo na sahranama pokojnika, što izražava ljubav prema njima, a ponajčešće umirivanje vlastite savjesti za promašene odnose pune sebičnosti.

Potrudimo se tokom života pružati cvijeće djelima ljubavi izražene u svim oblicima dobrote, uslužnosti riječju i djelom.

„Isus Krist, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe „opljeni“ uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan: obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu“. (Fil.2.6-8.).

Danas svatko traži svoja prava. Svjedoci smo da upravo oni koji se najviše pozivaju na ljudska prava, da ih često bezobzirno gaze, počevši od prava na život od začeća do prirodne smrti, do prava na rad, na slobodu i samoopredjeljenje, prava na domovinu, na slobodu vjeroispovijesti.

Zato je modernom čovjeku čudna Isusova odluka da se odrekne svojih prava, sve to radi nas. Krist želi da povjerujemo u snagu žrtve.

Biraj kome si nalik: Petru koji ga je zanijekao, ali se pokajao uvidjevši svoj grijeh kojeg je stalno oplakivao. Judi koji ga je izdao i sam sebi presudio konopcem, ili satniku podno križa koji je uskliknuo „Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji“. (Mk.15.39.).

Bog je naš suputnik – pravednik na križu – Sin Božji, koji ima sućuti za sve ljude. Bog svoju djecu ne ostavlja. Nemoj ni ti njega. Budi uz njega na Cvjetnicu, a i na Veliki petak podno križa, s čime stičeš pravo na uskrsno jutro.

Isus hoda ponosno uzdignute glave kako za njega proreče Izaija. (Iz.50.6.). Možeš li ti svakome bez stida pogledati u oči, kako dolikuje Isusovu sljedbeniku, kojeg resi poniznost, a ne nadmetanje.

Kroz poniženje Isus je bio uzvišen. „Zato ga Bog preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: Isus Krist jest Gospodin“ – „na slavu Boga Oca“. (Fil.2.9-11).

Na TV rado gledamo snimke pobjedničkih takmičenja. Često se uzrujamo premda nam je poznat rezultat.

Neka naš život bude repriza Kristova pobjedničkog hoda iz kojeg crpimo snagu za teškoće na životnom putu idući u susret Gospodinu – cilju našeg putovanja.

Share.

About Author

Comments are closed.