LEGENDARNI HRVATSKI RUKOMETAŠ, OLIMPIJSKI POBJEDNIK I SVJETSKI PRVAK, RADI S KINEZIMA NA PELJEŠKOM MOSTU ‘Sad oni nas tješe!‘

0

Taj nikad ne miruje, nikad ne posustaje duhom. Ni korona ga ne može zaustaviti, kao nekad ni protivnici. Osim toga dobro je naučio igrati obranu, pa mu ni s te strane braniti se od zla nije problem. Kako ste ovih dana?

Evo zdravo i debelo, kako se kaže. Daj meni zdravlja, a mom mužu posla, to je stara krilatica koje se držimo i kod kuće. Tako sam na nogama “od 7 do 7”, a opet i doma sam, kćer se vratila iz Zagreba, svi smo na okupu – kaže Metkovac Nikša Kaleb, nekadašnji zlatni hrvatski reprezentativac, od siječnja i edukativno-sportski televizijski komentator.

Pa što se radi “od 7 do 7”, kada svi kažu ostani doma?

– Radim u vodovodu, imamo posla na pretek. Naš posao ne može stati. Osim toga oko Pelješkog mosta smo stalno, sada i oko pristupnih cesti koje vode do njega.

Kako to funkcionira?
– Super, baš sam neki dan bio u kampu kod Kineza koji grade, bilo je nekih problema s hidrantom, i nekim začepljenim cijevima, pa smo morali riješiti. Oni rade normalno, naravno sa svim mjerama koje su propisane, ali i sa svojim posebnostima.

Recimo…

– Recimo, oni su s tim mjerama krenuli i prije nego je kod nas postalo opasno, što je nama u tim trenucima bilo smiješno. Sve ljude koji nisu Kinezi, a rade s njima na Pelješkom mostu, vratili su doma i uredno im isplaćuju plaće. Kada dođeš u kamp, a možeš doći samo ako je nešto baš hitno, prvo dezinfekcija, pa mjerenje temperature, pa sve ostalo. Ljudi su prvo vrijeme bježali od njih u strahu, no sada to više nije slučaj. Recimo, ja sam neki dan vozio dvije Kineskinje koje rade kod njih na frizuru u Metković i kažu da im je spas u video pozivima s kojima održavaju kontakt sa svojima doma. Briga im je malo popustila zadnjih dana, ali ne skroz.

Kaleb (2)

Otkud su ti Kinezi?

– Iz Wuhana najviše, iz te pokrajine Hubei iz koje je sve to krenulo s koronom. I zato su bili sjajno informirani o čemu se radi, i zato su u sve mjere kod nas pokrenuli i prije nas samih. Njihov šef mi je rekao “znaš Wuhan su tri Hrvatske, zato smo bili zabrinuti”. A nisam ni znao za taj Wuhan dok njih nisam upoznao. Peking, Šangaj i to da, ali taj “gradić” Wuhan… I sad oni nas tješe, kažu bit će to OK. Ako oni kažu…

Pa kako komunicirate s njima?

– Lijepo, imamo prevoditelja koji je jedan od onih koji su otpušteni kućama zbog situacije s koronom. Ja dođem kod šefa, on nazove prevoditelja koji je inače u Šibeniku, pa onda razgovaramo u troje i sve se dogovorimo. Fenomenalni su profesionalci. Evo ovih dana kreću sa sredine mosta dizati, spajati, to je razmak od 285 metara između dva stupa, pa će pomalo prema obalama. Do idućeg ljeta bi trebalo biti gotovo. Najviše ih muči jugo koje potegne i 48 sati u komadu, koje dosta štete napravi i uspori posao. I nervira ih silno. A tu su odskora i pristupne ceste, popravljamo vodovod kad nešto polome, spajamo sa Strabagom Komarnu s BiH i tako, ima posla, čak smo se i pojačali, ali naravno sve po propisu uz razmak, maske i te stvari. Apsolutni respekt, jer ovo je jako opasna stvar očito.

Stigne li se u ribolov?

– Uvijek se stigne, posebno kada kći kaže da se poželjela ribe. Dobro, situacija nije baš idealna, ali kako stvari stoje neće biti ni sezona, pa će biti vremena za ribolov, jer bojim se da gužve biti neće. A dobro, bit će ribe barem.

A slavite ove godine i 20 godina od EHF naslova Metkovića?

– Da lijepa su to vremena bila. Bilo bi lijepo da ovo završi pa da se nađemo, 20 je fina brojka, što jest, jest.

Gledate li ove povijesne utakmice na TV ovih dana.

– Ne stignem, ali jave mi da smo pobijedili.

Jeste li se prerano povukli, gledali smo 2009. godinu, već vas nije bilo?

– Ma nisam, samo nikad nisam prodavao svoje ime, nego svoju igru i to je sve. Sretan sam da sam bio dio svega. Uvijek se rado sjetim svega.

Kaleb (3)

TOP 5 UTAKMICA KARIJERE
Kako u svemu, Kaleb je drugačiji od ostalih i u izboru Top 5 utakmica svoje karijere. Pomisliš krenut će za zlatima, naslovima Metkovića, a ono…

BROJ JEDAN Apsolutno utakmica za kadete Mehanike, ekipu čiji su igrači imali 17 godina, a ja sam zaigrao sa 13 i dobili smo Zamet u Umagu, a ja sam kroz glavu zabio Valteru Matoševiću i prvi put u životu doživio pljesak.

BROJ DVA Olimpijsko zlato u Ateni, sjajna utakmica, na tom turniru nisu se naigrali ni Stefansson koji je bio prvi strijelac LP, ni Yoon koji je najbolji strijelac Bundeslige svih vremena, ni Tučkin, ni Zerbe, a ja sam zabio zadnja tri gola u našem finalu.

BROJ TRI Finale EHF-a u Flensburgu, rat i puno sreće i žestok obračun s moćnijim protivnikom.

BROJ ČETIRI Portugal, finale SP-a, nezaboravna pobjeda i gol na kraju protiv Njemačke.

BROJ PET Igrali smo Ligu prvaka u Metkoviću s Karvinom. Već smo bili na izmaku snaga, Balić ozlijeđen, ljudi su se smijali i kladili protiv nas, kao nemamo šansi. A ja srednji i puf 7 komada zabijem i izvučemo se s egalom. Nikad neću zaboraviti te kisele osmijehe.

GORAN SOBIN I JA
Kada upitate Nikšu Kaleba koji je sportaš na njega ostavio poseban dojam i s kojim bi se volio usporediti, opet ćete dobiti originalan odgovor.

– Mi smo bili generacija s puno velikih igrača, a takva je nekad bila i Jugoplastika s Kukočom, Rađom, Duškom Ivanovićem… A bio je tu i Goran Sobin koji je iza njih odradio puno teškog posla na centarskoj poziciji. Eto, tako ja vidim sebe u tom našem timu, a da stvar bude zanimljivija i Sobin je kao i ja čovjek od barke i mora, pa se tu slika poklapa savršeno. I ne vuče ga više košarka…

Dubrovački vjesnik

Share.

About Author

Comments are closed.