Close Menu
Portal Rogotin – Hrvatska
    Facebook
    NAJNOVIJE
    • PUNAT: Torbe, borše i dodaci s dušom Neretve
    • Jure, čestitamo!
    • DRAGICA JERAMAZ: BILA JE PRVA LUČKA DISPONENTICA U BIVŠOJ DRŽAVI! U Luci Ploče radila je 45 godina
    • Od nula do 10 tisuća eura: evo koliko se uložilo na privlačenje glasača u gradovima i općinama Dubrovačko-neretvanske županije
    • Pučko otvoreno učilište Ploče vas poziva na koncert “𝗩𝗲𝗰̌𝗲𝗿 𝗻𝗲𝘇𝗮𝗯𝗼𝗿𝗮𝘃𝗻𝗶𝗵 𝗺𝗲𝗹𝗼𝗱𝗶𝗷𝗮”
    • Neodgovornim ponašanjem pojedinaca korisnici ne mogu doći do grobnih mjesta
    • Strava na Korčuli: Filipinka se sama porodila i bebu ostavila u košari, dijete hitno prebačeno helikopterom u Split!
    • Metković će se morati snaći bez pomoći Ploča, evo što se događalo na sjednici Gradskog vijeća
    Portal Rogotin – Hrvatska
    • Naslovnica
    • Vijesti
      • Hrvatska
      • Županija DN
      • Ploče
      • Rogotin
      • Dolina Neretve
      • Makarsko primorje
    • Šport
      • Nogomet
      • Rukomet
      • Ostalo
    • Kultura
    • Komentari
    • Povijest
    • Religija
      • Dolina Neretve – sakralni objekti
      • Duhovna poruka
    • Zanimljivosti
    Portal Rogotin – Hrvatska

    12. svibnja rođen sveti Leopold Mandić: Evo kako je izgledao zadivljujući život hrvatskog karizmatika

    12.05.2020AutorAutor

    Naš zemljak i svetac rodio se 12. svibnja 1866. u Herceg Novom (danas Crna Gora). Njegovi roditelji, otac Petar Antun Mandić i majka Dragica (Karla) rođ. Carević, na krštenju (13. 6. 1866.) su mu dali ime Bogdan Ivan.

    Dječak se od rane mladosti odlikovao uzornim vladanjem i ljubavlju prema svojim vršnjacima i drugim prijateljima, tako da mu je kotorski biskup Kazimir Forlani prigodom ulaska u Kapucinsko sjemenište u Udinama (16. 11. 1882.) da svjedočanstvo da je “od najnježnijih godina davao primjer svake kreposti, jer je cijelom dušom nastojao oko kršćanske savršenosti”, piše kapucini.hr

    U sjemeništu talijanske Venecijanske provincije (koja je tada imala i svoj samostan u Herceg Novom) naš se zemljak nastavio odlikovati marljivošću u učenju, uzornim ponašanjem i pobožnošću, tako da su ga redovnički poglavari već 2. svibnja 1884. primili u novicijat u Bassau. Po ondašnjem redovničkom običaju, prilikom stupanja u novicijat i oblačenja redovničkog odijela, u znak ‘novog života’ poglavari mu dodjeljuju i novo ime: LEOPOLD.

    Prve redovničke zavjete položio je 4. svibnja 1885. Nakon novicijata odlazi na studij filozofije u Padovi, gdje 20. listopada 1888. polaže svečane (doživotne) zavjete. Teologiju je studirao u Veneciji gdje biva i ređen za svećenika (20. 9. 1890.).

    Već u najranijim godinama Leopold Bogdan Mandić osjetio je želju da radi na kršćanskom jedinstvu, posebno na jedinstvu između Istočne i Zapadne Crkve, kod čega je osobito mislio na crkveno jedinstvo slavenskih naroda. Zato je odmah nakon svećeničkog ređenja zamolio redovničke poglavare da ga pošalju u domovinu kako bi se mogao posvetiti radu oko jedinstva, jer je to smatrao svojim osobitim pozivom koji mu je Bog namijenio. Poglavari nisu udovoljili njegovoj želji; on se podložio njihovoj odluci i sav se predao apostolatu izmirenja ljudi s Bogom.

    Kao mladi svećenik u početku je djelovao u raznim samostanima, gdje se uvijek u duhu sv. Oca Franje rado primao svakog posla. Jedno vrijeme je djelovao i u hrvatskim krajevima, i to kao poglavar (gvardijan) samostana Gospe od Zdravlja u Zadru, a oko godinu dana (1905.-1906.) u Kopru. Svega nekoliko dana tijekom 1923. godine djelovao je i u Rijeci No, najduže boravi u Padovi (od 1906. pa do smrti 1942.) prvenstveno kao ispovjednik.

    Kad je uvidio da se neće moći posvetiti aktivnom radu za crkveno jedinstvo i spoznao da je njegovo poslanje da svoj život posveti radu za duše u ispovjedaonici, načinio je zavjet da će, među ostalim, svakoga čovjeka koji dođe k njemu na ispovijed primiti kao istočnog kršćanskog brata: u postupak sa svakim pojedinim pokornikom stavit će su svoju želju za svetim jedinstvom između kršćanskog Istoka i Zapada.

    Njegova ispovjedaonica bila je opsjednuta od ljudi svakodnevno po deset, pa i više sati; i tako kroz gotovo 40 godina! A ljudi i pokornici dolazili su ne samo iz Padove i njezine okolice, nego i iz drugih udaljenih mjesta Italije. K njemu su na ispovijed hrlili ljudi različitog društvenog statusa: od sveučilišnih profesora i biskupa do seljaka; od visokih oficira do radnika i domaćica, svećenici, industrijalci, trgovci. Svi su se oni gurali oko njegove ispovjedaonice-sobice i strpljivo čekalo svoj trenutak za izmirenjem s Bogom i ljudima.

    Leopoldov duhovni život i rad nalazio je svoje žarište i izvorište u Euharistiji, a osobitom sinovskom ljubavlju je gorio prema Bezgrešnoj koju je nazivao svojom“Gospodaricom”.  Po naravi je bio nagao, u mladim je danima znao ponekad planuti i srdžbom, ali se poniznom upornošću borio protiv svoje prirode i uz duhovni napor uspio je postići takvu skromnu blagost da su ga neki čak smatrali i previše blagim, a pogotovo u ispovjedaonici. Bio je i veliki ljubitelj prijateljstva sa svim ljudima, pa su ga mnogi već za života, a osobito poslije smrti, počeli smatrati svecem i pomoćnikom obitelji u njezinim potrebama i nevoljama.

    Kad je iscrpljen ispovjedničkom službom i bolešću 30. srpnja 1942. preminuo u Padovi, vjerni ga je narod sa svoje strane odmah proglasio svecem. Njegovo se štovanje, upravo munjevitom brzinom proširilo po svim zemljama i kontinentima. U našoj domovini (Hrvatskoj) njegovo štovanje počeo je najprije širiti kardinal Alojzije Stepinac.

    Mrtvo tijelo fra Leopolda kroz 21 godinu počivalo je na gradskom groblju u Padovi, a onda je 19. rujna 1963. preneseno u kapucinsku samostansku crkvu sv. Križa u Padovi. Na temelju spontanog štovanja i brojnih svjedočanstava o zadobivenim milostima po njegovu zagovoru, crkvene vlasti su 16. siječnja 1946. otvorile proces za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Cijeli postupak je zaključen 20. ožujka 1952. Pošto je proces za proglašenje blaženim završen u nepune 34 godine od njegove smrti, Leopolda Bogdana Mandića blaženim je proglasio papa Pavao VI. na trgu pred bazilikom sv. Petra u Rimu 2. svibnja 1976.

    Generalni postulator Kapucinskog reda 4. srpnja 1977. uputio je Zboru za proglašenje svetaca molbu da se nastavi s postupkom i za Leopoldovo proglašenje svetim. U godini 1980.-1981. u Trentu su obavljena ispitivanja u vezi s čudom ozdravljenja Elizabete Ponzolotto, a koje je predloženo u apostolskom postupku za njegovo proglašenje svetim. Nakon što je papinski liječnički savjet potvrdio velikom većinom glasova da je ozdravljenje gospođe Ponzlotto, uslijedila je objava dekreta pape Ivana Pavla II. o dokazanom čudu koje se dogodilo na zagovor blaženog Leopolda.

    Dana 6. listopada 1983. papa Ivan Pavao II. svečano je proglasio Leopolda svetim.

     

    Share. Facebook Twitter WhatsApp Telegram Email
    Najnovije vijesti

    PUNAT: Torbe, borše i dodaci s dušom Neretve

    Autor: PORTAL ROGOTIN04.07.2025

    Jure, čestitamo!

    Autor: PORTAL ROGOTIN04.07.2025

    DRAGICA JERAMAZ: BILA JE PRVA LUČKA DISPONENTICA U BIVŠOJ DRŽAVI! U Luci Ploče radila je 45 godina

    Autor: U Luci Ploče radila je 45 godina03.07.2025

    Od nula do 10 tisuća eura: evo koliko se uložilo na privlačenje glasača u gradovima i općinama Dubrovačko-neretvanske županije

    Autor: PORTAL ROGOTIN03.07.2025

    Pučko otvoreno učilište Ploče vas poziva na koncert “𝗩𝗲𝗰̌𝗲𝗿 𝗻𝗲𝘇𝗮𝗯𝗼𝗿𝗮𝘃𝗻𝗶𝗵 𝗺𝗲𝗹𝗼𝗱𝗶𝗷𝗮”

    Autor: PORTAL ROGOTIN02.07.2025
    svibanj 2020
    P U S Č P S N
     123
    45678910
    11121314151617
    18192021222324
    25262728293031
    « tra   lip »
    ARHIVA
    R o g o t i n
    Copyright © 2015-2025 PORTAL ROGOTIN

    Type above and press Enter to search. Press Esc to cancel.