SEDMA VAZMENA NEDJELJA – „GOSPODIN MI JE SVJETLOST I SPASENJE, KOGA DA SE BOJIM?“

0

DON-PETAR-MIKICNestalo svjetla Djeca ostala u mraku. Boje se. Tu smo mi, ne bojte se – dovikuju im roditelji. I nesta straha, vratio se osmjeh.

Nije lako kročiti kroz život. Obveze, brige, poteškoće na svakom koraku. Neki to podnose lakše, drugi teže, pa pitaju: „Odakle ti snaga?“. U vjeri i sakramentima je nalazim.

„Gospodin mi je svjetlost i spasenje, koga da se bojim. Gospodin je štit života moga, pred kim da strepim?“. (Pa.27.1.).

„Ja se u tvoju dobrotu, Gospodine, uzdam. Nek mi se srce raduje spasenju tvome! Pjevat će Gospodinu koji mi učini dobro“.

„Sveti budite! Jer ja sam svet, Gospodin, Bog vaš!“

Jedan od ponajljepših darova kojima nas je Bog obdario je sposobnost da možemo činiti dobro, nasljeđujući u tome Gospodina. Tu je i snaga pomirenja.

Tko ne zna trpjeti i praštati, ne može biti sretan. Isus svima nama naviješta Božje oproštenje. Na početku službe Božje molimo: „Oprostimo jedni drugima kako bismo mogli dostojno proslaviti sveta otajstva“.

Znamo da smo slabi, Gospodine, a ti si moćan. Podupri nas u nastojanju oko dobra. Molimo te da nam dadeš snage i razboritosti kako bi kroz život očuvali ljestvicu vrednota. Samo tako ćemo se zadržati na pravome putu.

Majka voli svu svoju djecu. Bolesna i neposlušna joj zadaju veću brigu i ona se trudi takovo stanje popraviti. Želi da bolestan što prije ozdravi, a neposlušan da se popravi tražeći oproštenje.

Tako je i s nebeskim Ocem koji jednako ljubi svu svoju djecu želeći ih privući k sebi. „“Sveti budite! Jer, ja sam svet, Gospodin, Bog vaš!“. Kad god bi izabrani narod priznao svoju krivnju te se obraćao Jahvi, on bi mu uvijek opraštao i vraćao mu prijateljstvo i ljubav. Kazna bijaše neki oblik terapije. Isus poziva svoje sljedbenike da se ugledaju u Božju dobrotu i da ga nasljeduju.

„Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća. Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani? Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski“. (Mt.5.43-48).

Isusove su riječi toliko jasne da ne daju mjesta nikakvoj dilemi. Čuo si što ti je činiti. Ne oklijevaj. Ne gubi vrijeme u „traženju lakšeg puta“.

Sveti Pavao korintsku zajednicu promatra kao „hram“ u kojem stanuje Krist po Duhu Svetom. Promatra je kao boravište Presvetog Trojstva. Zbog takvog dostojanstva kršćani ne smiju dopustiti da njima vlada duh lažne mudrosti ovoga svijeta.

Čuvaj svoje dostojanstvo koje je veliko, jer si stvoren na „sliku i priliku Božju“. Čovjekovo dostojanstvo je još i veće zbog toga što je prebivalište božanstva. „Braćo! Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. Hram je Božji svet, a to ste vi“.

Vjernik mora željeti dobro svima. Treba se potruditi razumjeti slabosti i bijedu onih koji ga ne vole, te po primjeru Boga koji daje kišu i sunce svima, pokušati voljeti sve ljude bez obzira na njihovu zloću. Možda će im upravo tako pomoći da shvate svoju nepravednost?

Svakog dana u molitvi Očenaša molimo da nam Bog oprosti „naše dugove kako mi opraštamo dužnicima našim“.

Ne živi se od slave predaka, već od vlastitih dobrih djela. Ta, Bog može „i od kamenja načiniti djecu Abrahamovu“.

„I ti ćeš graditi na starim razvalinama“

„Pred tobom će ići tvoja pravda, a slava Jahvina bit će ti zalaznicom. I ti ćeš graditi na starim razvalinama, dići ćeš temelje budućih koljena. Zvat će te popravljačem pukotina i obnoviteljem cesta do naselja“. (Iz.58.8.12.).

Bog svakome plaća po djelima njegovim. Nikad to ne zaboravi. Ti želiš dobru plaću. Potrudi se da je zaslužiš.

Iziđi iz svoje sobe i priključi se zajednici na molitvu: Gdje god su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima“. (Mt.18.20.).

Apostol Petar tješi – ohrabruje malobrojne vjernike u Maloj Aziji koji se nazivaju kršćanima, da se ne stide toga imena. To se i na tebe odnosi. Ne stidi se svjedočiti svoje uvjerenje u svakidašnjem privatnom i društvenom životu. Privatno i javno je po tom pitanju nerazdvojno.

Sa žaljenjem moramo ustvrditi da je toga javnog svjedočenja danas malo. Ističe se poneko pojedinačno svjedočenje koje prikazuju – doživljavaju kao herojsko djelo, a što u stvari mora biti normalan način vjerničkog života. Možeš li za sebe reći da si svjedok vjere? Isus od tebe upravo to traži.

Slavno je i plodonosno trpjeti radi Isusova imena. Križić na lančiću oko vrata nije ukras na prsima, već svjedočanstvo vjere koja izvire iz srca punog ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

Kršćanin mora biti spreman živjeti kao Isus, trpjeti i moliti poput Isusa. I protivnik cijeni i poštuje osobu koja se drži svojih uvjerenja. Prelivode se svima gade. Tu su dok ih se ne iskoristi, te budu odbačeni kao iskorišten potrošni materijal.

Žalosno je to, a i zaslužena sudbina „klimoglavaca“ – „jedriličara“ koji se prilagođavaju svakom vremenu i svakoj vlasti.

Prošetao si pored rijeke. Zastao si jer je tvoju pažnju privukla bijela kugla koja se u njoj odražava. Rado bi je dohvatio. Pokušavaš, ali bezuspješno. Uzalud sav tvoj napor. Mučiš se tako dugo dok ne shvatiš da je to samo odraz mjeseca koji je tako visoko.

Usporedo s tim, sve zemaljske ljepote koje te privlače su samo odraz onoga što je Bog pripravio onima koji ga ljube.

Gore, gore visoko je ono za čim čezne tvoje srce – jedino što ga može ispuniti. Tvoja veličina se ne mjeri metrom već količinom ljubavi koja te ispunja.

Svi se mi u životu oduševimo za nekog ili za nešto, ovisno o životnoj dobi i mjestu boravka. Ti „idoli“, to oduševljenje se gubi stjecanjem novih spoznaja i upoznavanjem novih krajeva.

Jedino ljubav prema Bogu raste otkrivajući veličinu njegove ljubavi. Ljudi te mogu razočarati. Bog nikada. Što ga više upoznaješ više mu se diviš i uviđaš svoje skromne mogućnosti.

Znaš da ga ne možeš dokučiti, ali mu se želiš što više približiti, i to je već mnogo i dobro. On te želi pored sebe.

Čovjek je znatiželjan. Bili su to i apostoli pa su pitali Isusa kako će tamo kod njega biti. Odgovorio im je: Strpite se, vidjet će te: Oko nije vidjelo, ni uho čulo ono što je Bog pripravio onima koji ga ljube!

Vjeruješ li to? Ja vjerujem! Isplati se čekati!

 

Share.

About Author

Comments are closed.