Djeca lako zalutaju – izgube se berući cvijeće, trčeći za leptirom šarenih krila kojeg žele dohvatiti. I odrasli u šumi lako izgube orijentaciju vrteći se u krug.
Dezorijentacija je jedan od najvećih problema današnjeg čovjeka. Ljudi se ne snalaze, raslojeni su i bez životne okosnice. Nalazimo se na ruševinama uljudbenog i duhovnog života.
„Šareno cvijeće i raznobojni leptiri svuda oko nas“. Teško im je odoljeti. Gledamo, trčimo, želimo, nadamo se to postići u novom danu, koji nikako da dođe. Želja ne prestaje, mi ne sustajemo, dani prolaze, cvijeće vene, leptiri odletješe na neke druge pašnjake, a mi ostajemo razočarani jer nam je sreća pobjegla – rasplinula se ko mjehur od sapunice, upravo kada smo mislili da smo je dohvatili.
„Besplatno primiste, besplatno dajte“
Vrijednosna su mjerila do kraja poljuljana, a čovjek ne može živjeti bez jasnih normi. Tko mu može pokazati jasan smjer? Samo Bog koji voli svoju djecu okupljenu u crkvi koja je tijelo Kristovo, a On njezina Glava.
Ta bi činjenica trebala biti razlog naše zahvalnosti. No, tu je i odgovornost koja od nas traži pokazatelje da smo dostojni baštinici tog izabranja.
Bog ostaje vjeran svojim obećanjima, a od čovjeka traži da ostane vjeran sklopljenom savezu u svim životnim prilikama. No, Bog samo predlaže. On nikoga ne prisiljava na vjernost, jer poštuje čovjekovu slobodu i ne voli „poslušnog roba“. On traži ljubav srca tvoga i tvoje potpuno predanje.
Bog je sa svoje strane učinio sve da čovjeka spasi, samo ako on to hoće. Čak je žrtvovao i svoga Sina Isusa Krista: „Ta ljubav je Božja razlivena u srcima vašim po Duhu Svetom koji nam je dan! Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro“. (Rim. 5.6.).
Obogaćeni Božjom ljubavlju ne smijemo je zadržati samo za sebe, već ju moramo prenositi na druge. „Besplatno primiste, besplatno dajte!“. (Mt.10.8.).
U vazmeno jutro anđeo je kod Isusova groba progovorio ženama: „Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa raspetog tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. Hajde, vidite mjesto gdje je ležao pa pođite žurno i javite njegovim učenicima da uskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti. Evo rekoh vam“. One otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima“. (Mt.28.5-8).
Širenje radosne vijesti uskrsnuća i spasenja naša je kršćanska dužnost prema braći ljudima, sve to pod vodstvom crkvenog učiteljstva.
Upravo za tu zadaću Isus je izabrao dvanaestoricu apostola. Njih je uputio u svijet s jasnom zadaćom širenja radosne vijesti.
„Vidjevši mnoštvo, sažali se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: „Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju“. (Mt.9.36).
Taj Isusov poziv za radnike na njegovoj njivi dopro je i do nas. Potrebni su novi Božji evangelizatori i žeteoci koji bi bili u stanju prihvatiti se posla na toj njivi Božjeg kraljevstva.
Potrebni su oni koje Bog izabire, a ne samozvane pastire. I tebi je Bog povjerio svojevrsnu zadaću u krugu svojeg djelovanja. Budi joj vjeran i zahvalan Bogu na povjerenju koje ti je ukazao.
Isus je imao u vidu sve kršćane kada je rekao: „Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje“. (Dj.1.8.).
Riječi potiču, a primjeri privlače
Najuvjerljiviji način apostolata jest svjedočanstvo kršćanskog života. Vjera koju ispovijedamo mora oblikovati naš cjelokupni život. Nikada ne zaboravi drevnu mudrost: „Verba movens, exempla trahunt“. Riječi potiču, a primjeri privlače.
Kad čovjek želi nešto postići pa se ne osjeća dovoljno snažnim da to ostvari počne tražiti saveznike uvjeren da će zajedničkim snagama to i ostvariti. Tako postupaju države, političke stranke, sportska i kulturna društva, poslovni partneri i mnogi drugi.
Prije udruživanja je potrebno dobro promisliti s kime, zašto i pod kojim uvjetima stupaš u taj savez. Tko to čini nepromišljeno, dogodi mu se da doživi štetu umjesto boljitka.
Putuješ životnom cestom. To je tvoje prvo putovanje. Sve ti je nepoznato. Možeš očekivati mnoga iznenađenja, više tužna nego radosna. Nije dobro ići sam, zato tražiš suputnika. Pametna je ta odluka, ali pazi koga ćeš odabrati.
Ljudi su te znali razočarati. Isus to nikada neće. Drži se njegove ruke i hodat ćeš sigurnim korakom.
O tome nam govori današnje prvo čitanje. Bog ulazi u savez sa svojim stvorenjem uz uvjet da mu bude vjeran, potpuno i do kraja. Na to nas podsjeća i psalam koji kaže: „Njegov smo narod i ovce paše njegove“. (Ps.100.3.).
Ovo je vrijeme svećeničkih ređenja i mladih misa. Crkva sprema svoje radnike za njivu Gospodnju. Kakav je naš odnos prema tim radnicima koji te prate od rođenja pa do smrti?
Isus nam govori da će njegovi učenici biti uvijek kao i On – znak osporavanja, na ovaj ili onaj način, i blago nama dok je tako. Čim postanemo bezlični i poput ovoga svijeta, tada smo sigurno jako daleko od Njegova puta, i njegove poruke. Pomažemo li svojim svećenicima ili s užitkom tražimo njihove nedostatke, nesavršenosti?
Isus svojim učenicima daje vrlo zahtjevnu zadaću: bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite. Gotovo nemoguća zadaća, osim ako ne vidimo da je čovjek bolestan od grijeha i zla, ponekad kao živući mrtvac.
Kažu da je najveća đavolska prevara to što je uvjerio čovjeka da on u stvari ne postoji, pa lako upadne u zamku koju mu je pripravio.
Mnogi koji govore da Boga nema, gledajući zlo koje nas okružuje tvrde da đavla mora biti. Sve ovo pišem i radi tebe. Izvuci pouku i dobro pazi da ne upadneš u zamku.
Prijatelju se ne okreću leđa, njega se ne izdaje. Mnogi zdravlje počnu cijeniti tek kada ga izgube, zaboravljajući onu narodnu: „Bolje spriječiti nego liječiti!“.
Tako je i s prijateljstvom. Bog prašta, nije osvetoljubljiv, čeka odmetnutog sina, grli ga i ljubi – slavi njegov povratak.
Spoznaja da imamo takvog Oca nas tješi i opominje da nije pošteno iskorištavati njegovu dobrotu.
Danas molimo! „Bože, jakosti onih što se u te ufaju, snago slabih i smrtnih koji su bez tebe nemoćni: pomozi nam svojom milošću da vršimo tvoje zapovijedi i voljom ti i djelom omilimo“.
