Mjesec lipanj bogat je događajima iz bliže i dalje hrvatske prošlosti te su ovih godina od osnutka Republike Hrvatske, osnovane i obranjene usprkos svima onima koji se s tim osnutkom nisu mogli pomiriti, ti događaji obilježavani na razne načine, a u nekim godina nažalost i nikako.
Na trenutak ćemo se vratiti u godinu 1945. Rat je prestao, vidale su se rane, svugdje u Europi, a dakako i Hrvatskoj. Tko je rekao misu 20. lipnja 1945. godini u zagrebačkoj prvostolnici, nisam uspio saznati. Možda i sam Nadbiskup zagrebački. Tko je misi prebivao? Mnogi zagrepčani, a napose i sam vrh Komunističke partije Hrvatske s Bakarićem na čelu. Sljedeće 1946. godine slavila se Sveta misa povodom istog događaja. Tko je od vodećih komunista iz Hrvatske opet pohodio Kaptol? Nitko, dakako! Ipak, od te 1946. godine pa skoro do danas taj dan „Vjesnik“, a i neke druge tiskovine spomenuli bi događaj koji je obilježio buduće godine, bitno utjecao na sve ono što se nakon toga događalo, a odjek osjećamo još i danas.
Dana 20. lipnja 1928. godine u beogradskoj skupštini, nakon prepirke između nekih srbijanskih zastupnika i hrvatskih predstavnika okupljenih u Seljačko demokratskoj koaliciji (HSS i SSDS, Pribičević) u tom najvišem zakonodavnom domu prve južnoslavenske zajednice, član Radikalne stranke Puniša Račić izvukao je pištolj i ubio Đuru Basaričeka i Pavla Radića, a teško ranio Stjepana Radića, nešto lakše Ivana Grandžu i Ivana Pernara.
U Republici Hrvatskoj ovaj se događaj primjereno obilježavao, barem prvih godina. Međutim, danas, 2020. godine mnogi mediji, a među njima i Hrvatska televizija nisu smatrali da tridesetak sekunda treba posvetiti ovom žalosnom događaju, događaju koji je osvijestio stotine tisuća i milijune hrvatskih ljudi i čije su posljedice i Domovinski rat za hrvatsku slobodu i moderna i demokratska Republika Hrvatska.
U Domovinskom ratu više je slavnih bitaka, „Bljesak“ i „Oluja“ dakako, ali i druge. Jedna među njima, ne manje važna i blistava, je 21. lipnja 1992. godine oslobođenje Miljevaca, skupa sela između Drniša i Krke, sela koja su okupirana na prijevaru i u kojima su okupatori, JNA i domaći četnici izvršili mnoge zločine. I ove, kao i predhodnih godina u Drinovcima, centru Miljevaca održana je proslava na kojoj je pribivao i Predsjednik Vlade. O tomu ste mogli čitati na mnogim portalima i gledati slike s proslave. Na Hrvatskoj televiziji o tomu ni riječi. Kako su uostalom i mogli kad su cijeli dan bili okupirani tenisom!
A sada pozabavimo se malo događajem koji je bio u centru pozornosti cijele nacije. To je dakako međunarodni teniski turnir u Zadru na kojem su nastupali neki najbolji svjetski igrači predvođeni danas, a možda od prvih teniskih početaka najboljim svjetskim igračem svih vremena Novakom Đokovićem. Uz njega nastupali su i naš najbolji tenisač Čorić i drugi kao i novi Nijemac Medvjedev (namjerno pišem kako se njegovo prezime čita jer da nije tako ni Lenjin ne bi bio Lenjin nego Lenin).
Što se zapravo dogodilo, ne treba posebno isticati. Iz mnogih klubova vodili su djecu da se slikaju sa Đokovićem, a takvoj prilici nije mogao odoljeti ni sam predsjednik Plenković koji je bio među gledateljima. Nu, dogodilo se što se dogodilo. Bugarski tenisač donio je zarazu u Zadar, a koliko je broj zaraženih već će se ubrzo vidjeti. Ne mogu prežaliti što ovaj teniski karusel nije išao dalje po regionu. Sljedeća postaja trebala je biti Banja Luka, a nakon nje Sarajevo. Gdje nakon glavnog grada BiH, ne znam. Čisto sumnjam da bi se igralo i u Srbiji.
Čitam da je među pozitivnim i novinarka Hrvatske televizije kojoj želim brz i uspješan oporavak. Ali, kako kaže naš narod, nije svako zlo za zlo. Barem ćemo se neko vrijeme odmoriti od njezina uređivanja športskih minuta u informativnim emisijama naše javne televizije.
Usput. Na nekom portalu čitam da je u 95. godini umrla Ema Derossi Bjelajac. Njezin suprug Boško Bjelajac predavao mi je kolegij Komunalni sistem i komunalna politika. Studenti su godinama učili pa tako i ja iz neke knjige nekog beogradskog autora.
Ovo ne pišem o njezinu suprugu već iz razloga što se u nevelikom članku tvrdi da Kolinda Grabar Kitarović nije prva predsjednica Republike Hrvatske već je to pokojna Ema koja je jednu godinu bila predsjednica Predsjedništva SR Hrvatske. Obećavam da o ovoj ili sličnim temama neću više pisati. Naime, umoran sam od ove i sličnih gluposti.
Neven Vicić
